Alida Bremer bila je (uz Györgya Dalosa) kuratorica hrvatskog
nastupa na sajmu knjiga u Leipzigu, a nedavno je uspješno hrvatsku
literaturu predstavila i na novom sajmu knjiga u Beču. Hoće li voditi i
hrvatski nastup u Leipzigu 2009. godine?
• Kako je prošao hrvatski program na
prvom bečkom sajmu knjiga?
– Jako dobro, na svim je nastupima hrvatskih autora bilo puno
zainteresiranih, štand su pogledali uistinu mnogobrojni posjetitelji.
Nažalost, knjige koje su bile izložene (izložba “Hrvatski jezik u
Gutenbergovoj galaksiji” Slavističke škole Filozofskog fakulteta u
Zagrebu) nisu se mogle kupiti, što je mnogima bilo krivo jer su nas
stalno pitali prodajemo li knjige. Izložbu splitskih fotografa Ante
Jurčevića i Stjepka Rošina “Sve teče, sve se mijenja” vidio je velik
broj zainteresiranih.
• Je li Ministarstvo kulture pomoglo
splitskoj udruzi koja je organizirala bečki nastup brojnih hrvatskih
pisaca?
– Ne, Ministarstvo nije pomoglo jer nije ni moglo – zahtjevi za
programe postavljaju se uvijek do kraja rujna jedne godine za programe
u drugoj, a kako je ovo prvi sajam, uprava sajma meni se obratila tek
tijekom 2008. moleći me da u Beču pokažem “isječke programa iz
Leipziga”.
No tad je već bilo kasno postavljati zahtjeve za tekuću godinu. Zato
smo se splitska udruga “Kurs” i ja obratili Gradu Splitu, gdje je
zahtjeve moguće postaviti tijekom godine za istu godinu, te smo dobili
potporu. Najviše nam je pomogao KulturKontakt Austria. Bio je to pravi
potez Grada Splita jer je po mom mišljenju ovo bio odličan način
diskretne promidžbe kulturnog turizma, a istodobno se Grad Split prema
različitim austrijskim partnerima pojavio kao značajan i pouzdan
sugovornik.
•Vodite li Vi hrvatski nastup na sajmu
u Leipzigu 2009. i kako će se Hrvatska predstaviti na sajmu u čijem je
žarištu bila ove godine?
– Za ovaj nastup udruga “Kurs” i ja postavili smo zahtjev Ministarstvu
kulture. Dakle, u rujnu 2008. predali smo zahtjev za financiranje
programa 2009. Dosad nismo dobili odgovor, što je nezgodno, jer se
programi za Sajam u Leipzigu predaju u terminima koji su neovisni o
terminima internih načina odlučivanja u pojedinim nacionalnim
ministarstvima – a mi ne možemo raditi program dok nemamo odgovor
možemo li ga i financirati.
Na ovu sam činjenicu u vezi sa sajmovima knjiga u inozemstvu toliko
često upozoravala da sam sama sebi već dosadna. No mislim da bi poslije
višegodišnjeg iskustva ipak bilo uputno promijeniti način odlučivanja
unutar MK, a ne svake godine iznova govoriti: “Kod nas je takva
procedura”, s punom sviješću da ta procedura nije kompatibilna s
realnošću. Jer, ako svake godine tek u veljači doznate imate li uopće
budžet za ožujak, kako biste onda u studenome prethodne godine mogli
predati ozbiljan program?
RAZGOVOR Alida Bremer, kuratorica sajma u Leipzigu
