Bez ozbiljnijeg kvara: Zajedno su u francuskim karavanima prešli 800.000 km

Nemoj francuza, predobro ćeš upoznati servisere", tu frazu koja proizlazi iz predrasude da se francuski automobili kvare češće od ostalih i da su nepouzdaniji od "nijemaca" ili "japanaca", čuli smo mnogo puta. Čuli su je i junaci ove naše priče, Zagrepčani Boris Zubanović i Nikola Ćeran, ali iz osobnog iskustva je mogu demantirati. Zajedno su, naime, svojim automobilima Peugeotom 307 Break i Renault Meganeom Grandtour prešli više od 800.000 km bez ozbiljnijeg kvara.

Zajedničko im je što su prvi vlasnici francuskih karavana i što rade izvan Zagreba. Boris Zubanović stomatolog je koji ima ordinaciju u Klanjcu, a Nikola Ćeran profesor viole koji predaje u Glazbenoj školi Karlovac. Odatle i tolika prijeđena kilometraža u njihovim limenim ljubimcima. Obojica vole i sport, pa su na Peugeotu često nosači za bicikl jer je Boris Zubanović strastveni biciklist, dok je Ćeran "surfer" i zaljubljenik u skijanje pa često na Meganeu ima kutiju u kojoj prenosi dasku za jedrenje odnosno zimi skije. Zubanović je Peugeot 307 Break 1,6 16V koji je trenutačno na 439.436 km kupio 2002. godine za 125.000 kuna.

- Tražio sam prostrani automobil i to sam od svog zelenog Peugeota dobio. Ja sam skoro dvometraš i vrlo mi je bitno da se ugodno osjećam za upravljačem, a u karavanskoj 307-ici se osjećam kao kralj, za razliku od mnogo novijih auta koji su možda i veći, ali su skučeniji u unutrašnjosti. Karavanska izvedba te generacije ima 10 cm veći međuosovinski razmak od hatchbacka pa je vrlo prostran i straga, a ima prtljažnik od 510 litara pa moja četveročlana obitelj, supruga Vesna i dva sina tinejdžera Fran i Dino, bez problema putuje na more. A uz to nije prevelik, s dužinom od 442 cm s njim se bez problema može u gradsku gužvu. Eto, toliko sam njime zadovoljan da ga nisam promijenio do danas. Gledam i pratim stalno tržište, ali još nisam našao pravu zamjenu. Auti koje si mogu proušiti nisu toliko prostrani, dok su oni meni podesni preskupi - kaže Zubanović.

A pouzdanost?

- Vrlo sam zadovoljan. Jednom me samo ostavio na cesti da sam morao zvati vučnu službu kad je otišla pumpa goriva. Ostalo su sve bili redovni popravci. Stanje je vjerojatno ovako dobro jer sam se o njemu stvarno dobro brinuo, što se vidi i po stanju u unutrašnjosti. Nisam nikad imao presvlake sjedala, a originalna nemaju nikakvih oštećenja. Servisi su bili svakih 15.000 km i to uglavnom u ovlaštenom servisu. Možda sam pogriješio što ga nisam prije prodao, a sada je izgubio vrijednost i meni vrijedi mnogo više nego na tržištu. Recimo, u zadnje tri godine uložio sam oko 30.000 kuna, sve su to redovni popravci za određenu kilometražu, naravno, da ga sad prodajem to ne bih mogao naplatiti - kaže Zubanović. Ipak, s troškovima automobila nije zadovoljan.

- Vjerojatno bih manje potrošio da sam kupio dizelaša s obzirom na to da tjedno radim u prosjeku 600 km, a na to treba dodati i nekoliko puta godišnje dulje putovanje na odmor. Potrošnja mi je u prosjeku oko 7 litara benzina. Računao sam okvirno nakon 15 godina i računica govori da sam na gorivo, registraciju, osiguranje i popravke potrošio novca za dva ovakva automobila, dakle, 250.000 kuna. Ali, to je cijena korištenja automobila, a auto mi je potreban - rekao nam je Zubanović.

Glazbenik Nikola Ćeran dizelski Renault Megane Grandtour 1,5 dCi, koji je u trenutku fotografiranja prošao 362.887 km, kupio je na kredit u "švicarcima" za 124.650 kuna u kolovozu 2007. godine i odmah nam kaže da je otplatio 170.000 kuna s kamatama.

- Jako sam zadovoljan svojim Meganeom, prošao sam 363.000 km u 12 godina, od čega je sigurno 150.000 čiste gradske vožnje. Najzadovoljniji sam motorom koji je stvarno mali potrošač. Prosječna potrošnja kroz cijeli lipanj koji je bio jako vruć, što znači da je klima stalno radila, samo je 4,4 l/100 km. Rekord mi je na mojoj standardnoj ruti Zagreb - Karlovac prosjek od 3,2 l/100 km. Računam da mi je prosječni trošak 50 lipa po kilometru, što znači da sam samo za gorivo nakon 363 tisuće kilometara izdvojio od 170.000 do 180.000 kuna. Redovne servise radio sam svakih 15.000 km iako je službeni servisni interval 30.000 km. Vjerojatno je i zbog toga motor u super stanju, ali očito se radi o vrhunskom motoru. Uostalom, pa ne bi ga Mercedes ugrađivao u svoje aute da nije sjajan - kaže Ćeran. Ni s turbinom nije imao problema, kuplung-lamela je originalna, s getribom je sve uredno, a raritet je da je tvorničke prednje diskove mijenjao tek na 300.000 km.

- Zupčasti remen mijenjao sam tri puta: na 100, 200 i 283 tisuće kilometara, kad mi je zablokirala vodena pumpa. Tada sam prvi put morao zvati vučnu službu, a drugi put su ga šlepali prije šest mjeseci kada je nakon 330.000 km otišao alternator, što stvarno nije čudno - rekao nam je Ćeran. Voli aktivan odmor pa mu prostranost Meganea mnogo znači.

- Redovno sam na surfanju i skijanju, a često idemo s Meganeom na svirke. Mnogo je mjesta na stražnjoj klupi za putnike i u prtljažniku od 520 litara. U Megane bez problema stane cijeli gudački kvartet, znači četiri muzičara uz violončelo, dvije violine i violu, ali često se dogodi da u prtljažniku vozim i dva violončela od kolega. S bendovima Slip s pet članova i Tri fir često sam išao na svirke, čak i pet osoba sa svim instrumentima, razglasom, pojačalom. Na standardno ljetovanje sa suprugom Ivonom i dvoje malodobne djece, a Nia i Vigo imaju, kao i sva djeca mnogo stvari, s Meganeom idemo bez problema - kaže Ćeran.

Ono što češće odlazi, kaže, na njegovu Meganeu druge generacije su kugle na prednjim kotačima što nije veliki trošak, krajnici spone, što je vjerojatno zbog naših loših cesta, prednje amortizere je mijenjao dvaput, a stražnje jednom.

- Moj Megane je druga generacija nakon redizajna, takozvana faza 2, a na njima je stigao prednji far s lećom koja se ne može ispolirati kad se zamuti već je treba zamijeniti. To je veći trošak, oko 1000 kuna po svjetlu. Nisam sasvim zadovoljan kvalitetom plastike. Žao mi je što nisam uzeo kožni volan jer se plastika jako ogulila, ali to su manje bitne stvari - govori Ćeran. Iako je vrlo zadovoljan svojim Meganeom s opremom Extreme, što je uključivalo malo bolja sjedala s crvenim prošivima, dok se metalik boja plaćala dodatnih 3700 kuna, priznaje da gleda što bi novije mogao kupiti.

- Definitivno više neću kupovati novi automobil, već rabljeni. Sviđa mi se treća generacija Renaulta Grand Scenic, svakako s dizelskim motorom 1,5 dCi, a zanimljivi su mi i prostrani Dacijini modeli s istim motorom. Zbog prostranosti mi je zanimljiva i Škoda Octavia, a zbog uštede sam računao isplati li se kupiti električni automobil. Ali, brine me trajnost baterija i nedostatak infrastrukture - kaže Ćeran.