"Živio ti nama u zanimljivim vremenima!" Ova omiljeno-omražena fraza bila je vrlo prikladna u posljednja dva mjeseca izolacije zbog pandemije koronavirusa. Uz sve muke i neizvjesnosti, mnogi su pribjegavali humoru kako bi si dali oduška, a i ispunili neočekivano slobodno vrijeme dok su 'zarobljeni' u svojim domovima. Neki su pritom i dosta pretjerali, sudeći po količini blesavih ili šokantnih videa na aplikaciji Tik Tok, ali kako se nositi s izolacijom doista jest bio izazov.
Koliko puta ste u izolaciji zamišljali da bezbrižno šetate vani ili putujete svijetom i istražujete nove krajolike ili, pak, igrate sport, plešete... Ili, za odlikaše - bježite od zombija i pokušavate preživjeti u post-apokaliptičnom svijetu? Sve ovo imao sam priliku činiti zahvaljujući HTC Vive Cosmosu - sustavu virtualne stvarnosti kojeg sam isprobao usred pandemije.
Nacrtajte svoj prostor za igru
Čak i ako niste dobro upućeni u prvu ligu VR uređaja, Vive Cosmos jednostavno je podesiti i igrati. Iako, kada mi je stigao kovčeg s testnim naglavnim sustavom, kabelima i dodacima, prvo sam pomislio koliko će mi vremena trebati za instalaciju! Srećom, nije bilo komplikacija jer je taj HTC-ov VR flagship valjda najjednostavniji za postavljanje.
Cosmos koristi šest senzora kamere za praćenje koji se nalaze unutar samog naglavnog uređaja pa vam za taj osnovni set Cosmosa nisu potrebne bazne stanice. Također, prije ste morali imati puno slobodnog prostora za igranje, ali sada sami određujete zonu kretanja, i to na vrlo zabavan način – poput nogometnog suca bijelim virtualnim “krečom” ocrtavate granice svoje zone igranja.
Dakle, ne morate imati posve praznu sobu, nego možete fotelju ili kauč jednostavno okružiti virtualnim zidovima. Samo preporuka: potrudite se da niste baš u blizini nekog visokog visećeg namještaja: podne lampe, police s porculanskim figurama ili visećim lusterom jer morate računati i na mahanje ruku u žaru igre ili borbe sa zombijima...
Naglavni set također nije kompliciran i ugodno prianja čak i ako imate naočale poput mene. Dobra je stvar da se prednji dio može podići gotovo kao da dižete vizir pa i bez prekidanja igre možete doći do predaha i orijentirati se gdje ste u sobi završili. Minus ide pripadajućim slušalicama koje baš i ne prianjaju uz uši pa malo ruše opći dojam uronjenosti u VR sadržaj. Također, morate paziti da vam je soba dobro osvijetljena.
Novi kontroleri mogu malo zbuniti s gomilom tipki, ali kompaktni su i većinom dobro prate kretnje prstiju. Neke radnje mi je bilo jednostavnije raditi prirodnim pokretima, recimo simulirajući potezanje pištolja ili zamjenu spremnika municije, nego pamtiti koje tipke pritom treba stisnuti.
Mana praćenja pokreta bez baznih stanica vidi se kod nekih igara poput bejzbola gdje vam kontroleri odu daleko iz vidnog polja ili čak i iza leđa (kad zamahnete) pa u VR svijetu na tren izgubite ruke. Dovoljno da nemate pravi tajming za udarac homerun! Zbog toga mi se i igranje bejzbola učinilo težim od meni dražeg tenisa. Ipak, uspjelo mi je u svakom igranju izvesti i poneki dobar udarac (i homerun), iako su mi lopte više završavale izvan granica virtualnog igrališta.
Plešući uz Beat Sabre fino sam se rekreirao i uznojio, ali ne toliko koliko sam se namučio u borbi sa zombijima u igri Arizona Sunshine. Već nakon 10 minuta bio sam premoren, vruć i sav znojan od jeze dok mi se približavaju zombiji, a ja pokušavam što brže zamijeniti spremnik municije! Ovo je i dalje jedna od najuzbudljivijih horor VR igara.
Half-Life: Alyx kao pravo VR iskustvo
No, ni ona nije tako detaljno napravljena i prilagođena za VR svijet kao hit igra Half-Life: Alyx. Ovdje je naglasak stavljen na maksimalno uranjanje u okruženje i radnju pa se možete igrati i s perifernim stvarima, npr. bacati boce s vrha zgrade ili pokušati voziti napušteni bicikl koji nema veze s glavnom radnjom. No, da biste prošli više razina radnje morate i dulje igrati i bolje naučiti koristiti kontrolere pa se i dodatno iscrpiti, a mene je uhvatila i glavobolja od iscrpljenosti.
Na žalost, nisam uspio isprobati Cosmos Elite – dodatnu zamjensku paletu naglavnog uređaja koji koristi bolje praćenje pokreta – uz pomoć dviju baznih stanica. Minus je što za taj kvalitetniji sustav morate koristiti starije kontrolere.
U zaključku mogu istaknuti da Cosmos nudi jednostavnije korištenje VR-a što će biti odlično za nove korisnike, pogotovo uz pristup online bazi igara Viveport, ali ipak nisam doživio “wow” efekt.
Ne čini mi se da je Cosmos u svom osnovnom paketu ostvario veći iskorak u kvaliteti uronjenosti u VR okruženje u odnosu na prošli HTC-ov Vive Pro uređaj. A cijene su i dalje paprene: Cosmos stoji 6799 kn, a Cosmos Elite čak 8199 kn.
Tako da HTC-u slijedi još “peglanja” i na samom uređaju i na kontrolerima da bi se borio s konkurencijom, ali i doveo VR više u mainstream. Jer ovako mi se čini da će korisnici i dalje više birati klasične gejming konzole.
ww︆︅︆︅︆︅w︆︅︆︅︆︅.kis︆︅︆︅︆︅st︆︅o︆︅︆︅k︆︅︆︅︆︅.c︆︅︆︅︆︅om