Pepper, s punih 29 kilograma i 120 centimetara visine, u Hrvatskom saboru, iako bez pravne osobnosti i definirana spola, jer se na njegovu matičnom Fakultetu elektrotehnike i računarstva ne mogu odlučiti je li riječ o muškom ili ženskom robotu, bio je u razgovoru s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem pravi hit.
I dok je potonji držao govor kako se u Hrvatskoj moramo ostaviti rasprava o ustašama i partizanima i konačno se okrenuti raspravama o umjetnoj inteligenciji, ona je već odavno dio naših života, barem u nižoj razini umjetne inteligencije. I svakako je odavno dio života studenata, brojnih profesora i stručnjaka sa zagrebačkog FER-a, okupljenih u Centar za umjetnu inteligenciju koji djeluje od listopada 2019. godine. Riječ je o našem najvećem istraživačkom centru u području umjetne inteligencije koji okuplja više od stotinu istraživača – stalno zaposlenih nastavnika i doktorskih studenata u 19 istraživačkih laboratorija na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, a koji se ne bave samo robotikom, koju mnogi primarno vezuju za pojam umjetne inteligencije.
Štoviše, bave se različitim područjima – od primjene umjetne inteligencije u industrijskoj automatizaciji, robotici, financijskoj analitici, računalnom vidu, bio informatici, internetom stvarima. I upravo ti, svi odreda mladi i uspješni stručnjaci koji još u vrijeme boravka na fakultetu itekako dobro surađuju s gospodarstvom, kako u Hrvatskoj tako i izvan nje, svjesni su da rade, stvaraju i kreiraju u vremenu moćnih računala. Toliko moćnih da je danas, tek usporedbe radi, procesna moć najobičnijeg mobitela, a kamoli računala, više od 100 tisuća puta veća od procesne moći računala koje je osiguravalo navigaciju i sve ostalo što je bilo potrebno da se Apollo 11 spusti na Mjesec.
Tako Pepper, humanoidni robot kao tek jedan primjer, čiji je softver izrađen na zagrebačkom FER-u, ocrtava dosege znanja, ali ne ocrtava svu uspješnost zagrebačkog fakulteta koji je u Hrvatskoj prva institucija, i to ne samo na području obrazovanja, već ukupno, s najviše aktivnih projekata. I nije to Pepperovo znanje stalo na nedavnoj komunikaciji u Saboru, koja nije bila samostalna ni autonomna, već je obavljen tako što je robotu čovjek (jedan od FER-ovaca) putem tipkovnice pisao tekst, a robot ga izgovarao. Štoviše, Pepper se, točnije fakultetski tvorci njegova softvera, do sada iskazao u medicinskim primjenama robotike u radu s autističnom djecom demonstrirajući tako prave dosege znanja naših mladih stručnjaka.
Da nema područja u kojem umjetna inteligencija nije primjenjiva ili se ne bi mogla primijeniti, svjedoči i Sven Lončarić, profesor i voditelj Centra za umjetnu inteligenciju, koji je upravo zbog nastupa Peppera u Saboru dobio konačno pozornost koju zaslužuje.
– Kao i kod ljudske inteligencije, umjetna inteligencija temeljena je na znanju, a to se znanje primjenjuje za rješenje problema. Dakle, u svim područjima ljudske djelatnosti, gdje imamo bilo kakve informacije o nečemu, to može biti tekst, slika, zvuk, muzika, govor ili neke druge vrste podataka, umjetna inteligencija omogućuje da se iz tih podataka može izvesti zaključak ili donijeti odluka. Zaključci ili odluke donose se na temelju informacija koje, slično kao kod čovjeka, dolaze iz osjetila, odnosno senzora. Šira zajednica nije ni svjesna da je umjetna inteligencija u određenoj mjeri već prisutna u mnogim područjima i donosi nam pozitivne pomake. Poput Industrije 4.0 koja je karakterizirana time da je sve postalo umreženo i olakšan je pristup informacijama. Primjerice, u proizvodnim pogonima strojevi su umreženi te ja tako u proizvodnji, kao nikada prije, sada moguće s jednog mjesta cijeli proizvodni pogon kontrolirati i vidjeti njegov status. I opet je iz svih tih silnih podataka potrebno izvesti nužne zaključke – objašnjava profesor Lončarić.
Čovjek određuje što robot radi
Bez imalo dvojbe, naši znanstvenici u području umjetne inteligencije ravnopravno sudjeluju u istraživanjima sa znanstvenicima čije države imaju znatno jače gospodarstvo. I to nas srećom ne sputava.
– Na FER-u, uz Centar za umjetnu inteligenciju djeluje, i Znanstveni centar izvrsnosti za znanost o podacima i kooperativne sustave gdje se 13 ujedinjenih institucija Hrvatske bave vrhunskim istraživanjima. Sve su to inicijative koje je FER pokrenuo ne bi li unaprijedio istraživačke aktivnosti u Hrvatskoj, ojačao suradnju s gospodarstvom, unaprijedio edukaciju u području umjetne inteligencije i bio ukorak s drugim institucijama u svijetu. Možemo reći da smo ravnopravni. Jasno je da svako istraživanje nije izolirano od gospodarstva i jasno je da naše gospodarstvo nije toliko jako kao npr. njemačko ili koje druge gospodarstvo u EU, no i ovdje imamo dosta tvrtki koje se bave naprednim razvojem proizvoda. Tako FER u suradnji s tim tvrtkama radi na razvoju inovativnih proizvoda temeljenih na znanju koje te tvrtke onda prodaju po cijelom svijetu. To je povezani ekosistem, dakle gospodarstvo i istraživačke institucije, a jedni bez drugih ne mogu biti uspješni – kazao je Sven Lončarić te istaknuo da su upravo brojni projekti koje je FER pokrenuo bili i razlog zbog kojeg su mnogi naši mladi i visokoobrazovni stručnjaci ostali u Hrvatskoj.
Pitamo ga hoće li barem u bliskoj budućnosti roboti, kao nedavno Pepper, barem zauzeti i preuzeti Sabor, kad neće, kako je sam Lončarić naglasio, ugroziti još dugo godina radna mjesta, od čega mnogi strahuju?
– U skoroj budućnosti sigurno nećemo biti u situaciji da roboti odlučuju, pa ni u Saboru, to će i dalje činiti ljudi, a naravno možemo pretpostaviti da ljudi nikada neće htjeti pravo odlučivanja o bitnim pitanjima prepustiti strojevima. Uloga je robota da pomažu u određenim situacijama, da budu sluge čovjeku i u industrijskim automatizacijama obavljaju neke poslove koji su za čovjeka možda opasni ili su teški zbog otežanih uvjeta rada. Dakle danas je uloga robota da pomaže čovjeku i čovjek je taj koji određuje što robot zapravo radi – kaže Lončarić.
Ključno je pritom, ističe, da algoritmi strojnog učenja budu temeljeni na točnim i provjerenim informacijama, a ne onim informacijama koje su na bilo koji način pristrane ili netočne.
– Važno je voditi računa da pri strojnom učenju za umjetnu inteligenciju podaci budu korektno sastavljeni, da ne postoji pristranost jer onda rezultat učenja neće biti točan. Isto tako potrebno je poštovati sve pravne preporuke koji se tiču i privatnosti podataka i tipova primjena za koje se takvi sustavi smiju koristiti. Moraju biti isključene sve one upotrebe koje idu za tim da bi mogle stvarati štetu nekoj osobi ili društvu u cjelini – kazao je profesor Lončarić.
Ono što je još važnije kod Peppera ili bilo kojeg drugog robota jest činjenica da robot sam neće prekršiti etička pravila ako ga inženjer ne programira da ih prekrši. Jer robot u kojem god području “djelovao” i za koje god područje bio kreiran radi ono što mu kaže njegov program koji su napravili ljudi. S FER-a su složni – još jako dugo vremena ne moramo se bojati slobodne volje robota.
– Naravno, u ovom vremenu korištenja podataka netko bi mogao zlorabiti podatke pa raditi analize koje nisu sukladne etičkim pravilima. Takva mogućnost uvijek postoji, no to su uobičajeni izazovi novih tehnologija. Ono što treba naglasiti jest da se ljudi ne moraju brinuti ni da će umjetna inteligencija ugroziti njihova radna mjesta jer se razvojem umjetne inteligencije otvaraju neki novi poslovi. Mislim da ne može biti kritika umjetnoj inteligenciji automatiziranje nekog posla. Kada gledamo povijest, u različitim fazama razvoja određene poslove preuzeli su strojevi, a ljudi bi se prebacili na neke druge poslove. Tako će se dogoditi i sada. Vjerojatno će se određeni manualni, repetitivni poslovi, koje će umjetna inteligencija moći riješiti, moći automatski odrađivati, a ljudi će se baviti nekim složenijim i kreativnijim poslovima – jasan je profesor i voditelj Centra za umjetnu inteligenciju Sven Lončarić. Radi etičnog korištenja umjetne inteligencije i sprečavanje zloporaba države razvijaju zakonsku regulativu i pravila za područje umjetne inteligencije.
– Kao i svaka nova tehnologija, i kod će se umjetne inteligencije paralelno razvijati i razvija se već sada pravna regulativa koja prati te nove mogućnosti koje tehnologija nudi. To je slično kao i kad su automobili tek stavljeni u uporabu – tada su se trebali osmisliti prometni znakovi, pravila, ograničenja brzine, globe za parkiranje i mnoge druge regulative. Tako je i kod umjetne inteligencije. Sada je to važna tema u cijelom svijetu i u Europskoj uniji, gdje se razvijaju pravila koja trebaju osigurati da umjetna inteligencija služi čovjeku, da bude na korist cijelom društvu, a ne da se koristi na neki loš način ili da se zlorabi tako da se nekome šteti. Recimo, u nekim su zemljama osmišljeni sustavi ocjenjivanja građana gdje se prati njihovo ponašanje na temelju kojih dobivaju bodove i, kada npr. osoba treba podići kredit ili kupiti auto, gleda se koliko ima bodova, je li bio dobar građanin ili ne, je li kršio pravila i propise. Europska unija ne odobrava takvo korištenje umjetne inteligencije. Dakle, EU ne želi umjetnu inteligenciju koristiti da građane promatra neki “veliki brat” koji odlučuje je li netko dobar ili ne, to se ne želi dozvoliti. Naravno, kao što imamo ljude koji ne poštuju prometne znakove ili rade druge prekršaje, tako je očekivati da će i tu netko moći kršiti pravila i zato je nužno dobro postaviti pravnu regulativu – zaključio je Sven Lončarić.
Bezrazložan strah
Upravo u tom segmentu mnogi stručnjaci danas strahuju u primjeni umjetne inteligencija u vojne svrhe, ali ne osporavaju njezinu primjenu i dosege u medicinskom ili industrijskom području. Kako bilo, svi ti dosezi i uopće mogućnost rada u području umjetne inteligencije osigurana je studentima i to je ono na što su na FER-u osobito ponosni. Naime, upravo u takvim potezima u kojima visokoobrazovna institucija čini sve kako bi svojim studentima na svim razinama obrazovanja omogućila da drže korak s puno razvijenim zemljama, štoviše da su jednako konkurentni, provodeći brojne projekte kojima između ostalog osiguravaju sredstva i za zapošljavanje najuspješnjiih studenata, spoznaje se potencijal fakulteta. A potencijal fakulteta u kojem svi imaju mogućnosti natjecati se i osiguravati si projekte koji će onda znatno unaprijediti obrazovanje trebao bi na svim visokoobrazovnim ustanovama biti pravilo, a ne iznimka.
Jedino što je sigurno je da političari neće dozvoliti da ih zamjene.