Hrvatska junetina kao brend? Zašto ne, pitaju u udruzi Baby Beef, koja se, kad im već u tome ne pomaže država, sama odlučila pobrinuti da meso junadi s hrvatskih farmi, garantirane kvalitete, ubuduće nosi prepoznatljivu oznaku “Hrvatska junetina Baby Beef”.
Prije rata i 400.000 junadi
Od mekanog, sočnog, mirisnog hrvatskog bifteka svojedobno su i slavnom Giorgiju Armaniju rasle zazubice i bez njega nije slavio ni rođendane. Hrvatska junetina u Italiji toliko je, naime, cijenjena da u Toskani, Firenzi, Milanu... gotovo nema restorana ni mesnice koji drže do sebe, a da ne nude meso od najvrjednijeg i najskupljeg dijela junetine s naših farmi, koji se naziva milanskim rezom (polovica leđa s gornjim dijelom rebara i butom). No dok Talijani traže i kupili bi i deseterostruko veće količine naše junetine, kad bismo je uspjeli proizvesti, u nas je domaće toliko podcijenjeno da goste i dalje mamimo uvoznim argentinskim i inim biftecima, ramstecima, t-bone steakovima... koji nisu vidjeli ni domaće farme ni hrane s domaćih njiva. Gro domaće junetine nema pravo čak ni na oznaku Hrvatske poljoprivredne agencije (HPA) “Junetina hrvatskih farmi”.
– Da naša junetina nije nadaleko poznata i bolja i od poljske, njemačke..., ne bi je Talijani plaćali i 30% skuplje. Ni ne traže da spustimo cijene na njihove – kaže čelnik udruge Baby Beef i vlasnik farmi tovne junadi Agro-Vet Darko Celovec. No umjesto da resorni tom profitabilnom biznisu s oko 120.000 grla godišnje koji farmerima generira 1,2 milijarde kuna prihoda daju vjetar u leđa, kako bi i povećali proizvodnju, zamjeraju im se se telići uvoznog porijekla. Iako smo prije Domovinskog rata tovili i 400.000 komada, domaća junad za Hrvatsku očito nema snagu talijanske kave ili belgijske čokolade, kojih također nema bez sirovine iz trećih zemalja, pa je prvih 20-ak od 300 tovljača Baby Beefa brend “Hrvatska junetina”, koji se već može kupiti u nekim mesnicama, trgovačkim lancima i na meniju je sve više restorana, počelo graditi svojim novcem te educirati kupce i potrošače o prednostima “domaćeg”.
– Prije 20-ak godina, kad je još bilo stočnih sajmova, 50-ak telića po Dalmaciji smo skupljali tjedan dana, a sada ih toliko ne možemo naći ni cijeli mjesec – priča Celovec na čijih šest farmi na području Križevaca, Siska i Petrinje ovih dana preživa oko 5000 komada teladi i junadi, belgijskih plavih, limuzin, šarole, crni i crveni angus te križanaca mesnih pasmina goveda, uglavnom iz uvoza. Zbog devastiranog stočnog fonda, nepovoljne genetike te mogućnosti da nabave najviše 30% potrebne teladi za tov, članovi Baby Beefa koji čine čak 90% tovnog govedarstva u Hrvatskoj ni nemaju izbora nego da ostalu telad kupe u Rumunjskoj, Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj...
– Tovili bismo mi domaće da ih ima – kaže on. No teško je reći i da uvozna telad teška 80-150 kilograma i starosti oko mjesec i pol, koja će se toviti narednih 8-14 mjeseci do 600, 700 kilograma nije domaća. Za to vrijeme svako grlo u prosjeku će pojesti pet tona domaće silaže, čime joj se daje dodana vrijednost, zapošljava radna snaga na farmama, a na račun nje zarađuju i klaoničari, mesari, sjemenari, veterinarske stanice, tvornice stočne hrane... – ističe Celovec.
Najmekanije junice
Tko još ne zna, najfinije i najmekše meso imaju junice pa čine i 80% populacije na farmama, dok se “glad” Talijana i ostalih izvoznih tržišta za hrvatskom junetinom pripisuje ishrani koja je u nas gotovo ekološka i uglavnom je čini kukuruz koji mesu daje slatkoću, iznimnu mekoću i intramuskularnu zamašćenost te ljepšu boju mesa nego je imaju ostali tovnjači.
– To je zato što se ni Nijemcima ni Talijanima na masno plaćenim hektarima ne isplati proizvoditi kukuruz koji je jeftin – doznajemo od Celovca. Na tradicionalno talijansko tržište tovljači Baby Beefa godišnje izvezu oko 35.000 junećih tzv. milanskih rezova i 5000 junećih polovica što zajedno čini 30.000 grla. Ostatak od više od 50% proizvodnje, koja završi u izvozu, čini živa stoka za zemlje Bliskog Istoka, Libanon gdje godišnje prodaju oko 40.000 grla, te Egipat i Libiju, gdje Hrvatsku percipiraju kao GMO free zemlju. Izvoze i u Srbiju, na Kosovo i u Irak. Brend “Hrvatska junetina” za svježe i odležalo mesno te mesne prerađevine kojega već ističu i PIK Vrbovec, Mesnice Šturlić, MTO Paleka, Valvita, Rigeta, Simental Commerce, Stočarstvo Raič, Sunčane livade, Restoran Franc...), koji jamči da je meso Baby Beefa zdravo, svježe, visokokvalitetno i podložno stalnim kontrolama, od velikog je potencijala i u promociji Hrvatske kao gastronomske zemlje, pa udruga računa i na potpore za marketing poljoprivrednih proizvoda dogodine za što je članicama EU na raspolaganju izdašnih 200 milijuna eura. Nakon rješavanja problema bolesti kvrgave kože, Baby Beefu konačno bi se trebalo otvoriti i tursko tržište zbog kojega računaju na dizanje proizvodnje.
– Nismo mi brodogradnja. Imamo tržište i dobit i da i 10 puta više proizvedemo, sve bismo prodali. Nadamo se stoga da će i mjerodavni prepoznati da ovu proizvodnju vrijedi stimulirati, dopustiti isti sustav bodovanja i za reprodukciju i za tov kroz mjeru 4.1.1., da i mi možemo graditi farme uz 50% bespovratnih sredstava EU, te ne pokleknuti prijedlozima EK da se farmerima u novom proračunskom razdoblju ograniče EU potpore na 100.000 eura – kazao je Celovec.