Cijene brašna i pšenice iste kao u EU, a cijena kruha 2 do 3 puta niža

Žitozajednica, udruženje mlinarsko-pekarske industrije čije članice čine više od 80 posto hrvatskog tržišta brašnom, kruhom i pecivom, nakon jučerašnjeg je sastanka s ministrom Petrom Čobankovićem izvijestila kako pekari zasad odustaju od najavljivanog poskupljenja kruha. Očuvanje socijalnog mira, međutim, sigurno neće ugasiti požar nezadovoljstva u toj branši, koja se susreće s enormnim gubicima čemu ponajviše kumuju veliki povrati kruha od trgovaca i crno tržište, o čemu, kao i drugim problemima iz te branše, razgovaramo s Nadom Barišić, direktoricom Žitozajednice.

Premijerka Jadranka Kosor i ministar Petar Čobanković ovih su dana tvrdili kako pekari nemaju razloga za poskupljenje kruha, već, dapače, za pojeftinjenje? Kako to komentirate?

– Samo potpunim informacijama i detaljnom analizom stanja u mlinarsko-pekarskoj industriji može se govoriti o poskupljenju, odnosno pojeftinjenju pekarskih proizvoda. Tvrditi da nešto može ili ne može poskupjeti može samo onaj tko se svaki dan bavi tim poslom, a smatramo da su to u ovom slučaju pekari.

Što se dogodilo na jučerašnjem sastanku članica Žitozajednice s ministrom poljoprivrede Petrom Čobankovićem? Je li točno da cijene kruha, iako je brašno od svibnja već poskupjelo 50 posto, neće ići gore?

– Točno je. Dogovoreno je da kruh zasad neće poskupjeti, no do korekcija određenih cijena u narednom će razdoblju ipak doći. Socijalne kategorije kruha pak, dogovoreno je, ni tada neće poskupjeti.

Zašto je brašno poskupjelo? Trgovci tvrde da mlinari i dalje melju lanjsku pšenicu?

– Kad osnovna sirovina poskupi 50%, lako je dati odgovor o razlozima poskupljenja u svakom biznisu, pa i u mlinarstvu. Prijelazne zalihe roda 2008./2009. bile su između 170 i 200 tisuća tona, u najvećoj mjeri kod jednog vlasnika. Pšenica roda 2008. plaćena je 1,50 kn, a 2009. 0,95 kn. S troškovima skladištenja, fumigacije i cijene kapitala ta je pšenica dostigla višestruko veću cijenu od pšenice roda 2010.

Čobanković tvrdi da su “današnje cijene kruha formirane 2008. godine, kada je cijena pšenice bila puno veća – gotovo dvije kune – dok je danas manja cijena pšenice i brašna, a cijene kruha ostale su iste.” Jesu li točne njegove tvrdnje?

– Cijene pšenice i brašna dostigle su cijene iz 2008. U međuvremenu su porasle cijene energenata (plin 50%) te cijene svih ulaznih troškova. Samo su troškovi prema bankama dvostruko veći nego 2008. U protekle dvije godine porasli su i troškovi za plaće zaposlenika u pekarskim tvrtkama. Zahvaljujući dodatnom investiranju u modernizaciju pekarskih pogona, potrošači danas na tržištu imaju kvalitetne pekarske proizvode koji kvalitetom ne zaostaju za europskima. No, da je kruh podcijenjena kategorija godinama govore i cijene koje su daleko ispod europskih.

Gdje je Hrvatska s obzirom na cijene kruha i peciva u odnosu na zemlje u okruženju?

– Cijene u susjednoj Sloveniji veće su 40-50%, u Austriji i Njemačkoj i 100%. U Austriji je već najavljeno poskupljenje pekarskih proizvoda za 7%. Cijene pšenice i brašna u RH gotovo su identične onima u EU, a cijena gotovog proizvoda dva je do tri puta niža nego u EU.

Kakvo je trenutačno stanje u mlinarsko-pekarskoj industriji?

– Teško je o tome govoriti. Podaci za srednje i velike subjekte koji su nam dostupni pokazuju loše stanje. Dobiti nema ili je minimalna. Ukupni prihodi pekarske industrije smanjeni su 5%, a gubitak je sa 16 milijuna kuna u 2008. lani porastao na gotovo 45 milijuna kuna prema podacima Fine. Radnici u pekarskoj industriji rade isključivo u noćnim smjenama i tek ih 10-ak posto prima plaću koja je ista ili viša od prosjeka u RH. U mlinarstvu je još gore. Gubitak od 6 mil. kuna u 2008. lani je porastao na 240 mil. kuna, a negativan trend nastavio se i u prvom polugodištu 2010.

Tko je najveći krivac za to?

– Jedan od većih problema pekarstva svakako je povrat kruha od trgovaca koji ide isključivo na teret proizvođača. Prema dostupnim podacima, riječ je čak o vrijednosti ovogodišnje žetve, o 600 milijuna kuna. Takav kruh završava kao stočna hrana. Taj podatak, uz podatak da i potrošači svakodnevno bace oko 20% kupljenog kruha, što je dodatnih 600 milijuna kuna, govori u prilog tome kako je kruh podcijenjen proizvod.

Koliko se kruha i peciva proda na crno?

– Na žalost, sivo tržište i dalje čini velik udio u pekarstvu. Količina takvih pekarskih proizvoda premašuje možda i 100 tisuća tona godišnje, što je više od milijarde kuna.

Je li se AZTN-u već očitovao na prigovor Žitozajednice što su snižavanjem standarda kvalitete ovogodišnje pšenice resorno ministarstvo i Vlada kupovali mir sa seljacima?

– Agencija se očitovala kako je riječ o odluci Vlade RH, odnosno sastavnom dijelu agrarne politike koju provodi Ministarstvo poljoprivrede, te da za to nije nadležna. Nadamo se da ćemo s ministarstvom uspjeti pronaći model za rješavanje problema vezanih uz taj propis.

Znači li to da će potrošači doista jesti kruh od pšenice kakva je prije završavala u stočnom brašnu?

– Žetva u RH protekla je u gotovo u istim uvjetima kao i u okruženju, ali nijedna država nije pribjegla izmjeni zakonske regulative u smislu izmjene standarda za kvalitetu pšenice. Ovogodišnja pšenica kvalitetom je i bolja od pšenice roda 2009., tako da će kruh i dalje zadovoljavati zahtjeve kvalitete potrebne za ljudsku prehranu. Problem s pšenicom koja je sada standard, a prije je završavala u stočnoj hrani predstavlja pak dodatni gubitak mlinarsko-prerađivačkoj industriji.

S obzirom na krizu i recesiju, kakva su očekivanja u mlinarsko-pekarskoj industriji Hrvatske do kraja godine?

– Mlinarsko-pekarska industrija u Hrvatskoj je u iznimno teškom položaju. Nije realno očekivati da jedna industrija koja ne bilježi pozitivne rezultate vlastitim gubicima plaća standard hrvatskih građana.