Da nije bilo s jedne strane njegove snalažljivosti i sposobnosti da od kune napravi dvije, a s druge njezine štedljivosti koja bi u kriznim trenucima spasila stvar, tko zna koliko bi im vremena trebalo da se pomaknu s mrtve točke. Ovako, devet godina poslije, imaju dvanaest krava, još toliko teladi, uskoro na njihovo gospodarstvo iz Like stižu još tri krave, a u planu je da ih bude ukupno 25.
Prave kuhani sir, škripavac i maslo
Ivana i Dragan Domazet-Lošo u Glavicama Donjim kod Sinja na svome gospodarstvu prave kuhani sir, škripavac i maslo, za što svaki drugi dan prerade oko 200 litara mlijeka. Obrađuju i 15 hektara zemlje, za prehranu goveda, pa su posijali pšenicu, kukuruz, ječam i krmno bilje. Poljoprivreda je jedini izvor prihoda ove obitelji, u kojoj je četvero djece – studentica Valentina, srednjoškolac Renato, osnovnoškolka Anica i trogodišnji Ante.
– Baka i djed imali su krave, imali su ih i roditelji, a imamo ih i mi, samo u većem broju – kaže Ivana pa nam ona i Dragan prepričavaju kako je uopće došlo do toga da započnu sa stočarstvom.
Dragan je bio radio u Vrlici i jednom je ugledao nekoga čovjeka kako čuva dvije krave. I to mu se nekako jako dopalo pa mu je prišao i pitao ga bi li mu jednu prodao. Čovjek je pristao. Kad se vratio kući s posla, kazao je ženi: “Ivana, kupit ćemo kravu”. Ona se isprva začudila, a zatim i složila. Bio je to početak njihova stočarstva.
– Najprije jedna, pa dvi, tri... I danas ih je 12 – govori Dragan, dodajući kako je, da bi mogli stvoriti to što danas imaju, u oglas bio stavio automobil, motor, lovačku pušku i lovačkoga psa, zbog čega mu je i danas teško.
Kada je sve uspio prodati, otišao je u Liku po prve tri krave jersey, čije su odlike otpornost i visok postotak mliječne masti, zbog čega im za preradu treba upola manje mlijeka nego prije. Sve mlijeko prerađuju.
Naime, Ivana i Dragan isprva su držali simentalke i njih su odlučili zamijeniti kravama pasmine jersey kakve “ovdi ni’ko nema”. Cjenovno su ta goveda skuplja, tri krave koje čekaju platili su 40.000 kuna, no supružnici kažu da su njima jako zadovoljni.Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo osnovali su prije četiri godine, kad su već imali pet krava i u trenutku kada nije bilo mjera na koje bi se mogli prijaviti za novac iz europskih fondova. No snalazili su se kako su znali i umjeli, bez kredita. S obzirom na to da su uzgajali krmače, počeli su smanjivati njihov broj i pomalo ulagati, koliko se kada moglo. Tri su godine radili bez poljoprivrednih poticaja, sada ga dobivaju i kažu da tim novcem riješe 70 posto sjetve. Naposljetku su iz programa ruralnoga razvoja dobili 15.000 eura, za potporu razvoja malih poljoprivrednih gospodarstava, pa su si od toga novca kupili veliki traktor i tako kompletirali mehanizaciju koja im je potrebna za rad.
Da bi mogao raditi na gospodarstvu, Dragan je jedno vrijeme radio samo u noćnoj smjeni. No bilo je teško i sada je posvećen samo poljoprivredi, a od sljedeće će godine biti zaposlen na OPG-u. Zadirkujemo ga da će se to dogoditi ako ga šefica Ivana – s kojom je zajedno već dva desetljeća, odnosno pola života – bude htjela primiti.
– Najviše me u poslu veseli naše zajedništvo, obitelj je na okupu, tu smo, odgajamo djecu na ovakav način, živimo jedana, rekla bih, bolji život – kaže Ivana dok stojimo među ograđenim kravama koje električni pastir dijeli od bika Jerryja.
– Mi poljoprivredu volimo. Drago nam je što su i dica to prihvatila – dodaje Dragan.
Valentina studira na FER-u
Kći Valentina studira elektrotehniku, trenutačno radi sezonski na moru, no roditeljima se javlja svakodnevno jer joj nedostaju. Kada je kod kuće, pomaže im u svemu. Renato će na jesen u prvi srednje, upisao je smjer za kuhara, ne zna kamo će ga život dalje odvesti, no s majkom i ocem radi sve poslove. Iako joj je tek malo više od deset godina, Anica uživa na gospodarstvu i sve je zanima. Pomaže roditeljima tako što vodi brigu o pojenju teladi. Ante je veseli trogodišnjak, voli se igrati i jako voli životinje.
Cilj je obitelji Domazet-Lošo napraviti malu siranu kako bi kvalitetnije proizvodili i distribuirali svoje mliječne proizvode. A do ostvarenja toga sna ne dijeli ih puno – aparatura je već kod njih i uređenje traje.
Što se pak tiče prodaje sira, za nju je zadužen Dragan, osim kada kupac dođe na njihov kućni prag pa ga posluži onaj tko je u tomu trenutku slobodan. Zato će Dragan utorkom ići na pazar u Zadvarje, a nedjeljom u Split. Njihov je sir u prodaji i u pršutoreznici Barać u Makarskoj. Cijenama nastoje biti konkurentni, pa je tako, na primjer, kilogram njihova škripavca 60 kuna.
– Sad smo za neke mali OPG, dok po nekim drugim kriterijima ispadamo velikima, što nam stvara probleme kod nekih europskih fondova i na natječajima za dobivanje sredstava iz njih – govori Dragan Domazet-Lošo, ustrajan da sa suprugom i djecom opstane na selu kao poljoprivrednik.
Ipak, on znade od kune napraviti dvije, a bude li opet neka teška situacija, Ivana će zasigurno imati rješenje kako je premostiti.