Svi putevi vode u Rim, a njihov iz Rima, i to u Radučić, selo u općini Ervenik u zaleđu Knina. Mnogi putevi vode ka uredskome poslu, dobroj plaći, uspješnoj karijeri. Njihov ne.
Brankica Borović i njezin suprug, Talijan Paolo Mari lako su se odrekli svega toga – ona mjesta u agenciji ARCI gdje je bila koordinatorica projekata Europske unije, on mjesta marketinškoga menadžera informacijskih tehnologija – i otišli iz Rima da bi se skrasili u mjestu gdje ni dandanas nema vode, a u kojemu je ona uživala kao mala dolazeći u posjet baki Dušanki i djedu Danilu.
Vikend-putovanja iz Rima
– Kada je prvi put došao ovamo, Paolo u ormaru nije imao ni trenirku, samo odijela i kravate. Ali odmah je zavolio ovaj kraj i vidio tu puno potencijala. Legli bismo na tlo, on se divio zvjezdanome nebu. Cijenio je ovo naše prirodno bogatstvo pa smo ispočetka u selo dolazili na vikend iz Rima, prevalivši 1200 kilometara da bismo jednu noć prespavali tu, u sobi bez grijanja, zbog čega smo se za odlaska na počinak oblačili kao da idemo na skijanje, i u kući bez zahoda.
I onda smo odlučili potpuno okrenuti stranice u životu i započeti nove karijere – govori 40-godišnja Brankica, inače profesorica engleskoga jezika s u Italiji završenim postdiplomskim studijem međunarodnoga poslovanja te edukacijama u Americi.
Njezin je Paolo pravnik s magisterijem iz marketinga. Danas su Brankica i Paolo poljoprivrednici, na dva hektara uzgajaju smilje, posadili su 356 badema, kupili devet magaraca i sada čekaju da uskoro na svijet dođe jedan plod magareće ljubavi. U Radučiću su prije šest godina izgradili kuću i prije pet godina registrirali obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Na svome seoskom imanju, u svome laboratoriju, rade prirodnu kozmetiku od aromatičnog i ljekovitoga bilja. Liniju za njegu kože, u kojoj je trinaest certificiranih proizvoda, nazvali su Viktoria, po svojoj dvogodišnjoj kćeri. U funkciji kozmetike bit će i magareće mlijeko, baš kao i ulje badema koji za pet-šest godina trebaju doći u komercijalni rod.
Ovaj nesvakidašnji bračni par ima i Mosora, konja kojega je Brankica poklonila suprugu za rođendan, s njima živi i češka vučica Arka, imaju akvarij... pa angažiraju cijelo susjedstvo i prijatelja da se brinu o životinjama kad oni odu u Italiju.
– Uhvaćeni u ritmu suvremenoga života, u jednome trenutku smo shvatili kako moramo uraditi nešto za sebe, nešto što će na nas djelovati ljekovito i pomoći nam da se lakše nosimo s užurbanom svakodnevicom. Tako smo odlučili da na svom obiteljskome gospodarstvu u Radučiću posadimo smilje. Rad na polju umarao nam je tijela, ali je itekako odmarao dušu i malo po malo sve više nas vukao prirodi. Ciceron je davno rekao: “Ako pratimo prirodu kao vođu, nikada nećemo zalutati” i tako, vođeni tom njegovom mišlju, od polja smo napravili plantažu, dodali nasad badema i irisa, opremili smo i registrirali laboratorij za proizvodnju kozmetike i krenuli u našu malu avanturu. Kako već dugo živimo na relaciji Dalmacija – Italija, uzeli smo najbolje od obiju kultura i obrazovali se da bismo mogli na pravi način surađivati s prirodom. Sektore aromaterapije, prirodne kozmetike, uzgajanja i prerade ljekovitoga bilja proučavali smo kako u Hrvatskoj tako i u Italiji i Francuskoj. Jedan od osnovnih sastojaka, vječno smilje, beremo na svojoj plantaži, destiliramo, i u našemu laboratoriju opremljenom po najnovijim principima pretvaramo u proizvode visoke kvalitete. Eterično ulje smilja izabrali smo da pruži dodatnu vrijednost našim pripravcima. Mirisom uvijek u doticaju sa samom zemljom, smilje nas podsjeća odakle dolazi i odakle i sami dolazimo i na kako je često negostoljubivom terenu izraslo. Smilje smo u naše kreme dodali uistinu velikodušno, kako u obliku eteričnog ulja tako i u obliku hidrolata i macerata – sažimaju svoj životni put Brankica i Paolo.
Dalmatinska zemlja nije škrta
Njihov je cilj, prisjetit će se, najprije bio da si osiguraju mali bijeg u prirodu, a obitelji prirodne i neodoljivo mirisne proizvode za njegu kože. Sada, kad su se stvari uozbiljile, žele dokazati kako dalmatinska zemlja nije tako škrta kako joj se često pripisuje i da, ako se prema njoj odnosite s posebnom pažnjom i čuvenom dalmatinskom tvrdoglavošću, može pružiti itekako vrijedne plodove.
Isprva su bili “nosioci motike”, sad imaju mehanizaciju.
Naime, prijašnje su im karijere ipak pomogle u sadašnjoj pa su za svoje projekte iz Programa ruralnoga razvoja uspjeli dobiti 100 tisuća eura, za opremanje laboratorija i mehanizaciju.
– Bilo je milijun prepreka, al’ eto nas tu. Imamo mi u glavi još pregršt planova, no idemo korak po korak – kažu Brankica i Paolo čiji se proizvodi mogu kupiti u njihovoj internetskoj trgovini na stranici viktoria-naturally.com, putem Žutog klika Hrvatske pošte, na kućnome pragu...
– Prijatelji zadirkuju Paola da se preseljenjem u Radučić on, Rimljanin, zapravo vratio na svoje – smije se Brankica Borović.
Naime, kod Kistanja, do kojega je nešto više od deset kilometara, nekoć je bio Burnum – rimski vojni logor i naselje.
Lijepa priča u moru negativnih vijesti. Nek im je sa srećom!