Bio je u dobi od samo pet godina, a već se pojavio na naslovnici Večernjega lista, među nevenima. Njegovi su se roditelji tada bavili uzgojem cvijeća. Danas mu je 28 godina, završio je Agronomski fakultet, nositelj je obiteljskoga poljoprivrednoga gospodarstva koje se orijentiralo na proizvodnju sjemena paprika Podravke, Slavonke i Pitome, a uzgaja paprike i za onaj fini Podravkin ajvar.
Da posao traje cijelu godinu
Proizvođač je i krumpira, češnjaka i trešanja. Njegovo povrće raste na otvorenom, a voće u – plastenicima. A da ne bi sve stalo “samo” na sjemenu, voću i povrću i da bi posla bilo doista cijelu godinu, uzgaja i božićna drvca, oko 5000 komada godišnje. Damir Orenda, jedinac Đurđice i Draška Orende iz Male Črešnjevice nedaleko od Pitomače, odrastao je u obitelji poljoprivrednika i odlučio je da će i on nastaviti s obiteljskom tradicijom poljoprivredne proizvodnje, preuzevši prije dvije godine gospodarstvo od oca.
– Daleko su i Njemačka i Irska – kaže taj mladi čovjek koji je odlučio ostati na svome. Kao mladi poljoprivrednik, iz Programa ruralnog razvoja dobio je u tri rate 50.000 eura potpore i kupio strojeve za češnjak i krumpir te traktor, koji je zbog koronavirusa zapeo kod proizvođača u Italiji pa još nije stigao u Malu Črešnjevicu iako je tu trebao biti još u veljači. Odrastajući na selu, prošao je Damir kroz sve faze poljoprivrede kojom su se njegovi bavili.
– I ja sam gospodarstvo naslijedio od svojih roditelja. Sadili smo duhan, imali krave, tovili bikove... Bilo je tu i cvijeća – nevena, lijepih kata, petunija... Podravka je prije rata imala sjemensku proizvodnju u Vojvodini, koja je 1994. godine preseljena ovamo. Zvalo se to Podravsko gospodarstvo, počeli smo raditi s njim, onda ga je preuzeo privatnik pa je propalo, a mi smo se na kraju vratili Podravki i s njom radimo više od 20 godina. Naša su polja paprike ona koja se vrte u televizijskoj reklami za Podravkin ajvar – otkriva, ne bez ponosa, Draško. Potkraj devedesetih on je bio dao otkaz na poslu kako bi se potpuno mogao posvetiti poljoprivredi, od koje ta obitelj i živi.
– Mislio sam – budem li doma radio, bit će bolje – kaže Draško Orenda. Njegov je nasljednik još kao dječak iz krastavaca strugao sjeme. Srednja agroturistička koju je završio u Pitomači bila je nekako logičan slijed u Damirovu obrazovanju, baš kao i studij u Križevcima.
– Fakultet sam upisao kao izvanredni student, da bih mogao doma raditi. A ionako najviše doma naučite – kaže Damir i dodaje kako posebnost poljoprivrednoga gospodarstva svoje obitelji vidi upravo u tome što uzgajaju sjeme paprike i što su trešnje opasali plastenikom, kako bi za kiše plodove sačuvali od pucanja.
– Dođemo mi na plac prodavat’ trešnje, a nitko ih neće jer su lijepe i sjajne. Ljudi su mislili da su to neke uvozne, a ne naše domaće, pa smo onda drugi put došli s fotografijama trešanja u plasteniku i pokazivali ih da se vidi da ih doista uzgajamo. Isto smo prošli i s krumpirima. Ne bi ga prod’o kad je opran i čist od zemlje, govorili su nam da je to krumpir iz Španjolske. Sljedeći ga put nismo prali već smo ga donijeli sa zemljom. I prodali – kaže Đurđica Orenda.
Što se pak tiče plasteničkog uzgoja trešanja, Damir nam objašnjava kako su najprije posadili sadnice, a tek poslije, prije šest godina, izdigli 1500 četvornih metara plastenika iznad njih. Draško se prisjeća kako je seljanima to bilo čudno jer su ljudi navikli da su plastenici “rezervirani” za povrće i cvijeće. Plastenik je širok oko osam metara, a visok između šest i sedam metara. Zaštitnu foliju prije zime skidaju, na proljeće opet razvlače. Rezidbom formiraju trešnje da budu na visini s koje ih se ručno može brati sa tla. Trešnje uglavnom prodaju u Zagrebu, baš kao i krumpir, kojeg oko 30 tona uzgoje na 1,5 hektara i kao proizvođači za njega dobiju od 1,60 do 2,20 kuna po kilogramu. Tu bolju cijenu postižu kada prodaju lokalnim trgovinama u svome kraju. Češnjaka uzgoje oko tri tone, mladi su prodavali po 16 kuna za kilogram, za suhi su dobili četiri kune po kilogramu više. Paprika imaju oko 40 tona, njezina sjemena stotinjak kilograma.
– Za kilogram sjemena treba oko 150 kilograma paprike – objašnjavaju Orende. Na njihovu gospodarstvu puno je rada rukama sa svim kulturama. Što se tiče vađenja sjemena, svaku papriku treba ručno razrezati napola i izvaditi ložu sa sjemenom, koju Orende potom stavljaju u stroj koji je patentirao Draško. Izgledom podsjeća na veliku igračku za hrčka, a u njegovu se bubnju sjeme odvaja od lože. U rezanju paprika pomažu i Damirovi djed i baka, Marija i Stjepan, oboje stariji od 80 godina.
Paprika Slavonka je niža i krupnija
– Nema nikoga boljeg i bržeg od mene – pohvalio nam se Stjepan Orenda dodavši kako im u ispomoć dolaze stariji suseljani jer mladosti u selu slabo da i ima. Orende imaju papriku na pet parcela, a presadnice za nju sami proizvode, oko 50-60 tisuća komada. Navodnjavanje je obvezno, ondje gdje nije bilo moguće prirodnim padom dovesti vodu iz potoka, Orende su napravili bazen kapaciteta 400.000 litara. Draško ga puni kišnicom i vodom kada se otapa snijeg, sada ga je morao ograditi jer su psi potrgali foliju u bazenu i voda je iscurila u tlo...
– Želim povećati poljoprivrednu proizvodnju na svome gospodarstvu, a nadam se da će otkupne cijene za nas proizvođače biti više – kaže Damir otkrivajući nam kako je njemu bolja Slavonka od Podravke jer je niža, a krupnija. Dakako, govorimo o crvenim rog-paprikama koje uzgaja, a koje su prve hrvatske sorte paprika.
