Autohtone dalmatinske sorte pošip i plavac mali, uz nešto plavke i babića, uzgaja na dva hektara na kojima je posađeno oko 20.000 loza. Pošip, plavac i rosé njegova su vina. Maslinike ima na četiri hektara i na njima je 500 stabala, ponajviše orkule i lastovke te malo manje leccine i levantinke.
Dubrovačko-neretvanska županija
Četiri kilometra udaljeno od grada Korčule, Žrnovo ima četiri zaselka: Prvo Selo, Kampuš, Postranu i Brdo. Poljoprivreda je ovdje tradicija od davnina.
Kad se prije dvanaest godina ženio, na njegovu je piru otvoren prošek napravljen kad se rodio. Uzgoj loze u obitelji Davora Tasovca, koja živi ponad uvale Medvinjak u Žrnovu na otoku Korčuli, tradicija je već generacijama, kao i običaj spravljanja prošeka koji se otvara na vjenčanju, baš kao što je to bilo kad se 2008. godine Davor ženio Sanjom.
Nova vinarija i kušaonica 2021.
Za razliku od svojih predaka koji su se bavili vinogradarstvom i grožđe predavali zadruzi na otkup, Davor je prije tri godine odlučio otići korak dalje i posvetiti se vinarstvu, za što su neposredni “krivci” enolog Matej Jovanov i Zrinka Favro iz Savjetodavne službe, za koje naglašava kako su mu od velike pomoći.
U te tri godine otkako je vinar 33-godišnji Davor svojim je pošipom iz 2018. osvojio zlatnu medalju lani na Sabatini. Istim je vinom ove godine na reviji vina autohtonih sorti “Vina od davnina” osvojio prestižnu nagradu šampiona u kategoriji bijelih vina za Dalmaciju. Čeka kako će pošip iz 2018. godine u rujnu biti ocijenjen na Decanteru, najvećem svjetskom ocjenjivanju vina.
Osim pošipa – inače prvoga hrvatskog bijeloga vina zaštićena geografskim podrijetlom, još šezdesetih godina prošloga stoljeća – Tasovčevi prave plavac i rosé. Imaju i maslinike u kojima je 500 stabala orkule, lastovke, leccine i levantinke, iz čijih plodova godišnje dobiju više od tisuću litara ekstradjevičanskog ulja. S ocem Zlatkom Davor radi i s kamenom, odnosno sve kamene gromade koje izvade iz škrte korčulanske zemlje klešu i iskoriste za nešto, poput nove vinarije koja će biti s kušaonicom otvorena do sljedećega ljeta.
– Ovo mi je uvik bija san – iskreno kaže Davor dok iz Žrnova idemo u Čaru, selo u unutrašnjosti Korčule, gdje su najbolje pozicije za uzgoj pošipa i gdje je sada malena vinarija Tasovčevih.
Čara je rodno selo Zlatka Tasovca – koji nam kaže kako je pošip savršeno grožđe jer je jednako dobro i za jelo i za preradu u vino – i u njemu živi njegova 89-godišnja majka Duša, vitalna žena koja je unatoč operaciji obaju kukova i danas aktivna u branju maslina i u vinogradu.
– Svima sam mojima pomogla, samo me nemojte hvalit jer kažu da je gotovo kad stara čovika počnu puno hvalit – smije se vižljasta baka na čijem se licu ne vide tragovi godina unatoč njezinu težačkome životu.
Tasovčevi su držali i svinje, kokoši, ovce, koze... Malena vinarija u kojoj su sada bačve od inoksa, s vinom, nekoć je bila konjušnica, a do nje vodi uski strmi puteljak, što znači da se u vrijeme berbe valja tko zna koliko puta u danu “Tomom Vinkovićem” popeti do nje i spustiti kako bi se dovezlo dvadesetak tona grožđa.
– Htjeli smo da vinarija ostane u Čari pa smo pokušavali u selu kupiti nešto adekvatnije od ovoga što imamo, ali zbog nesređena vlasništva to nismo uspjeli – kaže Davor.
Zato je nova lokacija na kojoj su u tijeku radovi za vinariju i kušaonicu, nedaleko od doma Tasovčevih, u Kampušu, jednom od četiriju zaselaka Žrnova. Bit će to najbliža vinarija samome gradu Korčuli, što je zbog turizma idealno. Tu suvremenu vinariju s hladnjačom, u koju će se mošt iz preše cijevima “spuštati” u podrum, djelomično će opremiti novcem iz fondova EU, na kojima je njihov projekt prošao.
Pradid je tri puta bija u Americi
– Moj je pradid tri puta bija u Americi za tu kuću u Kampušu gradit. Parcela je oko 1500 kvadrata – dodaje Davorova majka Marina na čijoj će djedovini iznići sinovljeve vinarija i kušaonica pa Zlatko i on svakoga dana marljivo rade na uređenju stare kuće, klešu kamen, dopremaju bačve.., ne zapostavljajući lozu i masline ni na tren.
– Sve radimo sami. Radne snage ni nema, mi se budimo oko tri pa požurimo, dok nema velike vrućine – objašnjava Davor, ni trena ne kukajući da mu je teško.
Od malih se nogu, kaže on, vidio u poljoprivredi jer su njegovi, za otočke prilike, uvijek imali puno zemlje i oko 30 tisuća loza. No završio je ipak srednju školu za elektromehaničara i htio naučiti kako se “radi struja”, ali u toj struci nije nikada radio i njegov je radni vijek vezan isključivo uz poljoprivredu.
Tasovci sada na dva hektara rascjepkanih na desetak parcela imaju posađeno 20.000 trsova. Neki su vinogradi stari četrdesetak, oni mladi imaju sedam-osam godina. Sorte grožđa, koje rastu u njihovim vinogradima uz pošip i plavac, su i plavka i babić. Pripremili su i jednu parcelu na kojoj će posaditi grk, autohtonu sortu bijeloga grožđa koja se gotovo pa isključivo i uzgaja na Korčuli. Sad su u zemlji budućega vinograda ubodene divlje loze na koje će kalemiti loze grka. Tako rade jer loza bude otpornija.
Sve vino koje naprave prodaju isključivo na Korčuli, što na kućnome pragu, što kroz ponudu otočkih restorana. Da počnu distribuciju izvan otoka, troškovi transporta morali bi poskupiti njihovo vino. Ovako je butelja pošipa 60, a plavca i roséa po 45 kuna. Maslinovo ulje je 75 kuna.
Davor i njegova Sanja, s kojom ima školarku Lauru i petogodišnju Noru, a u siječnju će treći put postati roditelji, zadovoljni su svojim životom i ne vide se nigdje drugdje izvan otoka, a o tome nisu ni razmišljali.
– Oduvik san želija otvorit svoju vinariju i sad san, uz veliku podršku obitelji, u tome i uspija. Baš me veseli kad vidin da ima rezultata i da se ljudima sviđa ovo naše vino – iskreno i zadovoljno kaže Davor Tasovac, vinogradar od rođenja, a nagrađivani vinar unatrag tri godine.
I ? moj je sin kada se ženio dobio šljivu koju sam ja za to ispekao. I ?