Cijela naša obitelj od poljoprivrede može živjeti, ali samo uz puno rada, puno odricanja i puno školovanja. Da bismo stvorili ovakvo stado kakvo sada imamo na farmi, trebalo se puno učiti. Najprije sam završio srednju poljoprivrednu, kasnije išao u Križevce na fakultet, sad sam inženjer agronomije. I uz stečeno znanje i tatinu praksu došli smo do proizvodnje od 9500 litara mlijeka po kravi u standardnoj laktaciji, što je vrhunski rezultat jer imamo relativno mlado stado. Naše su krave preko 40 posto prvotelke, tek u početku proizvodnje. Planiramo i dalje ulagati u proizvodnju mlijeka, osuvremeniti farmu dodatnim helikopterskim ventilatorima, robotom za čišćenje blatnog hodnika, sustavom za automatsko steljenje kravama. To je sustav koji automatski dozira i melje balu slame, odvaja prašinu tako da samo čista slama ide za stelju, da kravama bude što udobnije. A da im bude još bolje, nabavit ćemo i madrace za ležišta – tako 33-godišnji Željko Horvatinčić iz Gusakovca, sela u zagorskoj općini Gornja Stubica, ukratko predstavlja obrt za poljoprivredu Agro Horvatinčić kojemu je od prije sedam godina vlasnik, čime je nastavio obiteljsku tradiciju poljoprivredne proizvodnje.
Nisam štel odustati
Horvatinčići imaju suvremenu farmu s 98 muznih krava od kojih je njih 75 u mužnji, a ostale su u suhostaju, odnosno pripremi za novu laktaciju i teljenje. Mljekara Veronika iz Desinića s farme iz Gusakovca dnevno otkupi 2200 litara visokokvalitetnog mlijeka. Štalski je prosjek 29-30 litara, zimi on bude i 34 litre mlijeka dnevno po kravi.
– Prije smo imali crni holstein pa smo počeli križati, sin je prije četiri godine počeo sam pripuštati. Uzima što kvalitetnije bikove, da dobijemo kvalitetnije stado. Sad kad je mlijeko jeftinije idemo više na simentalca, da dobijemo nešto i za tele i za kravu. Borimo se da je što kvalitetnija hrana za životinje i što veća proizvodnja – objašnjava Željkov otac Branko, dok se četvero unučadi – Teine i Željkove kćeri Doris i Lara te Marinini sinovi David i Leon – vrzma oko djeda.
Horvatinčići obrađuju i 220 parcela s ukupno 180 hektara zemlje, 80 hektara imaju u svome vlasništvu, ostalo je u najmu. Kažu da bi im još obradivih površina dobro došlo, no zbog neriješenih zemljišnih knjiga problem je doći do zemlje. Svojim žitaricama hrane goveda, višak prodaju, a kupuju suncokret, soju.., odnosno proteinski dio ishrane za krave, kao i premikse.
Svoje su suvremeno gospodarstvo, na kojem posjeduju suvremenu mehanizaciju, poput robota za mužnju, gradili pomalo. Željkovi baka i djed imali su dvije-tri kobile i isto toliko krava pa su nosili mlijeko na otkup. Branko Horvatinčić od svog je oca naslijedio tri hektara zemlje, do osamdesetih se obrađivalo konjima, a osamdesetih su Branko i njegova Štefica podigli danas stari dio farme za prvih 12 krava, kupujući još dvije, pa onda sedam, zatim još četiri krave, dok nisu došli do njih 25. Tri je zime Branko išao raditi u Njemačku, da može ulagati u imanje. Za jednu je zimu zaradio za traktor Zetor.
– Nikak nisam štel odustati od poljoprivrede – kaže. Prije šesnaest godina napravili su Horvatinčići modernu staju za 50 krava, s izmuzištem 2x4. Ali ispostavilo se da je i to malo. Javili su se na natječaj iz Programa ruralnog razvoja i dobivena sredstva uložili u proširenje farme, za još 50 krava i tridesetak telaca.
– Nakon srednje škole tata me zaposlio kao partnera. Imali smo zajednički obrt, a od 2015. godine ja sam nositelj gospodarstva – govori Željko. Iako je od oranja s konjima prošlo samo malo više no što je Željku godina, Horvatinčići su od tada do danas puno toga postigli, a mehanizacija koju sad imaju izgleda impresivno. Imaju sedam traktora, liniju za spremanje sjenaže i suhog sijena, pregrtač, kombajn, raznorazne priključke... Kad nije u polju, mehanizacija je uvijek pod krovom. Nekoć su razmišljali o sirani, no naposljetku su od nje ipak odustali.
– Za ovo što radimo imamo sve strojeve, to znamo, i cilj nam je da imamo veću proizvodnju sirovine – objašnjava Željko dok s mnogobrojnom obitelji Horvatinčić ulazimo u staju u kojoj jedan robot čisti hodnik, a drugi muze krave, i to dvije odjednom. Željkova sestra Marina ujutro i uvečer kontrolira mužnju i brine se za robote. Krave ulaze u kontejner, s lijeve i desne strane, gdje im robotska ruka stavlja sisne čaše za pranje pa im robot opere vime i stavlja čaše, da se podoje. Kako je koja pomuzena, tako joj skida sisne čaše. Dok je na mužnji, krava ima omiljenu zanimaciju – hranu. Robot se brine o zdravlju kravljeg vimena, prohodnosti mlijeka kroz njega, dezinfekciji... u slučaju upale, odmah reagira.
– Prije je bilo više posla, ali manje stresa. Sad kad noću zazvoni moram se dići i ići na farmu – govori Željko, kojeg ćete pronaći ili na farmi ili u polju, a njegova je i briga oko pripusta.
Struja 11.500 kn mjesečno
Njegova supruga Tea brine se o telcima, za njih imaju i iglue, a šogor ili bratić pomažu kod hranjenja. Tata Branko miksa hranu za životinje, mama Štefica kuha za veliku obitelj. U sezoni rade po 16 sati dnevno, a kad obave žetvu i pokupe sijeno, mogu u smjenama na godišnje odmore.
– Jedini smo na općini koji se tako bave poljoprivredom – ponosan je Branko Horvatinčić pokazujući nam šampionska zvona i diplome koje su osvojili za svoja goveda.
– Sreća što smo ušli u Europsku uniju – kaže Željko nabrajajući na kojim su sve natječajima za sredstva iz europskih fondova prošli; rekonstruiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, zatim zbrinjavanje, rukovanje i korištenje stajskog gnoja u cilju smanjenja štetnog utjecaja na okoliš. Dobili su i bespovratna sredstva za solarne panele pa sada za struju plaćaju 11.500 kuna mjesečno, a da ih nema, plaćali bi gotovo dvostruko više jer robot proguta puno kilovata. No s fondovima za njih baš i nije najbolje počelo. Na prvom natječaju na koji su se javili nisu prošli jer konzultant nije učitao svu dokumentaciju, a mogućnosti žalbe nema. Kad su se bili javili na mjeru za dogradnju farme, nije bilo dovoljno fondova pa ispada da su prošli na svakom drugom natječaju na koji su se javili.
– Novi dan donosi novu misao, a mi znamo da trebamo dalje – kaže Branko Horvatinčić.