U osnovnoj je na slikarskim natjecanjima osvojila brojne nagrade, srednju je umjetničku završila kao najuspješniji đak u generaciji slikara-dizajnera, pripremala se za upis na akademiju, no u zadnji je tren od nje odustala i upisala – agronomiju. I to krajobraznu arhitekturu.
Suhozidi i speleologija
Što sve danas radi 31-godišnja Anita Trojanović iz Paljeg Brda, sela na krajnjem hrvatskom jugu, u općini Konavle, teško je i pobrojiti. No pokušat ćemo. Anita je nositeljica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva na kojem s roditeljima drži krave, pravi sir, uzgaja puno voća i povrća. Sada je sezona grožđa, imaju i stolno i vinsko, tu su i breskve, naranče, mandarine, limun, grejp, rajčice, krastavci, patlidžani, tikvice, paprike... Jedno od Anitinih zaduženja jest i dostava pa, dok ujutro putuje autobusom na posao u Dubrovnik, gdje radi u studiju Landa za krajobraznu arhitekturu, ili na marendi, slaže tabele s narudžbama, po povratku doma ispisuje imena i prezimena kupaca na papirnate vrećice, kao i što su naručili jer si tako olakša i ubrza pakiranje. Naručeno barem jednom tjedno razvozi do kućnih pragova kupaca na području Župe dubrovačke i Dubrovnika.
– Bude po 30 dostava i s putovanjem sve završim za tri-četiri sata. Ide to jako brzo. Na poslu u studiju radno vrijeme mi je fleksibilno pa i ne moram baš svaki dan ići do grada, već ponekad mogu odraditi i od doma, na laptopu – kaže Anita.
Njezin otac Nikša ujutro muze krave, Anita iznese mlijeko iz staje pa žuri u grad na posao, a majka Marija onda pravi sir. Trojanovići uređuju i stoljetnu kamenu kuću za odmor u kojoj će biti i vinski podrum, i to je isto Anitin projekt u koji su najviše uključene ona i sestra Nika, a sufinanciran je iz Programa ruralnog razvoja. Ovih će dana Anita štemati terasu, kupaonice već jest. Kupila je vibro ploču, a san joj je da ima i svoj mali bager, da može kopati kanale i čistiti oko kuće. Aktivna je u Udruzi Dragozid i organizirala je mnogobrojne radionice o suhozidima u Konavlima, šireći tako svijest o važnosti suhozidne gradnje u poljoprivredi i izvan svoga gospodarstva. Umijeće suhozidne gradnje kojim Anita vješto barata nalazi se na UNESCO-ovu popisu nematerijalne baštine čovječanstva.
Nedjelja je dan kad se Anita Trojanović odmara i to tako da se spušta u neku špilju i istražuje. Naime, Anita je i speleologinja, a svoju je vještinu penjanja i spuštanja na konopima pokazala i kada je nakon potresa na Baniji s ekipom sedam dana skidala crepove s oštećenih krovova... To bi, ukratko, bilo to što radi energije puna Anita Trojanović, no sigurno nismo sve pobrojili, već onoliko koliko smo uspjeli "izvući" iz nje.
– Valjda me ovaj krajobraz definirao – govori, u trenu nestavši nešto napraviti. Parkiravši se u dvorištu Trojanovića, najprije smo malo sjeli na staro guvno na kojem se nekoć mlatilo žito, gdje od Anitine majke Marije, nekadašnje nogometašice, doznajemo da je u ratu rođena Anita najmlađa od njezinih i Nikšinih triju kćeri. Ekonomistica Ivana bila je dugo godina stjuardesa u Emiratesu, najvećoj međunarodnoj aviokompaniji. Živi u Dubaiju. Najstarija, pravnica Nika, u obližnjem je konavoskom selu Dunave. Nakon tih nekoliko uvodnih slova, gdje zapravo od majke doznajemo više o njezinoj najmlađoj kćeri nego od Anite same, jer ona baš i ne voli pričati o sebi, krećemo u razgledavanje obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Trojanovićevih koje su registrirali u svom pitoresknom selu. Imaju gotovo šest hektara livada i krških pašnjaka, vinograda, voćnjaka, oranica i maslinika. Uz kuću je staja s kravama za mužnju, bikom i telićima. Jednog su telca nazvali Zelenski, na svijet je došao neki dan. Putina nemaju. U štali sve vrijeme svira radio. Kravama Trojanovićevih svirala je prije nekog vremena i koncert-majstorica Dubrovačkog simfonijskog orkestra Mirabai Weismehl Rosenfeld.
– Na koncertu u štali skupilo se cijelo selo, posjedali su, gledali i slušali. Bilo je lijepo, a na kraju i smiješno jer je bik Mirabai njuškom podigao suknju – smije se Anita. Za krave koje se tjeraju, odnosno pokazuju želju za parenjem, nedaleko od kuće Trojanovići su napravili ljubavnu štalu i ovamo dovode bika, da obavi "posao", a zatim se vraća na svoje mjesto. Ispred te štale na pašnjaku okružene čempresima bale su sijena, pripremljene za ishranu životinja. Krava pasmine holstein Trojanovići imaju tridesetak i od njihova mlijeka godišnje Marija napravi oko 800 kilograma sira. Utorkom i petkom ova žena prodaje na tržnici u Dubrovniku. U vinogradu nailazimo na Anitina oca Nikšu. Pokazuje nam on tu velike grozdove crnoga stolnog grožđa sorte black magic. Sadnice je donio iz Italije. Kaže da je ovo grožđe, na čijem jednom čokotu bude od 30 do 40 kilograma grožđa, inače podrijetlom iz Moldavije. Kad god se pruži prilika, Nikša Trojanović odlazi u posjete drugim gospodarstvima u Hrvatskoj i inozemstvu i kroz edukacije nastoji pronaći ono što se može implementirati u rad na njihovu gospodarstvu.
Divlje životinje
Biljke Trojanovići gnoje stajskim gnojem, a s obzirom na potoke koji okružuju njihovu zemlju, nemaju probleme s navodnjavanjem. No imaju s divljim životinjama, ponajviše svinjama, koji im uništiše gdje god što stignu pa zato seljani, kad prolaze, stišću automobilske trube, da ih otjeraju iz štete. Nedavno su uvečer krave Trojanovićevih provalile i pobjegle iz ljubavne štale pa su ih morali loviti. Marija misli da ih je prepao vuk.
– S četiri-pet godina vezivala sam pomadore, u osnovnoj plijevila vrt i brala breskve. Prije smo imali ovce i njih sam gonila na pašu. I ne, baš nikada nisam pomišljala da se s fakulteta u Zagrebu neću vratiti u svoje selo. Htjeli su profesori da ostanem kao asistentica, ali ja sam žurila doma. Možda su mi to malo i zamjerili, no kad su došli posjetiti naše poljoprivredno gospodarstvo, shvatili su zašto se želim vratiti. Lijepo je svugdje poći i sve probati, ali ja ovdje stvarno imam sve. I nisam izolirana i odsječena od svijeta, kroz speleologiju i Udrugu Dragozid upoznajem puno zanimljivih ljudi – vozeći nas šumskim putevima od vinograda i voćnjaka, govori nam svestrana i neumorna Anita Trojanović iz Paljeg Brda.
Prekrasan članak.Čestitam cijeloj obitelji na ljubavi prema prirodi i zemlji.