Onoga dana kad je stariji sin Jan legao ispred njega i vikao: “Tata, ne idi”, bio je znak da za njega više nema dobro plaćenog posla u metalskoj industriji ni u Skandinaviji, ni u Urugvaju, ni u Njemačkoj... i da se mora trajno vratiti kući, u Veliko Trojstvo. Pitoreskno je to selo na obroncima Bilogore, u kojem danas ima 120 konja.
Zoran i Tamara Rebić imaju ih sedamnaest, plemenitih pasmina engleskih punokrvnjaka i arapskih konja. Nastavljajući obiteljsku tradiciju bavljenja poljoprivredom i konjarstvom, Rebićevi su svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo izgradili na parceli na kojoj su nekoć bili stari vinogradi koje su kupili i iskrčili. Na njihovu se imanju može učiti jahati, smjestiti svoga konja u pansion, ali i kupiti kobilje mlijeko te prirodnu kozmetiku napravljenu od tog mlijeka.
Liniju kozmetičkih proizvoda – u kojoj su tvrdi sapun, šampon za kosu, krema za lice, losion za tijelo i bilogorski melem - nazvali su Mabrouk, po pastuhu 218 Mabrouku Amoru koji je Tamaru i Zorana i spojio, a čije ime na arapskom jeziku znači blagostanje. Marbouk je do sada imao 13 startova i jednako toliko pobjeda, jednu s Tamarom, licenciranom trenericom za treniranje i pripremu konja za galopske utrke u sedlu. Marbouku je 21 godina, Tamara i Zoran su ga skupa trenirali, a za našeg je posjeta bio “posuđen”, za pripust.
Dva decilitra na dan
– Odmalena sam s konjima, Tamarin otac u Varaždinu ima konje i nas smo se dvoje i upoznali na izložbi pastuha pa se Tamara 2008. preselila iz grada na selo – izgovara 35-godišnji Zoran dok s njegovom obitelji stižemo do ergele ponad koje je drvena kućica, carstvo njihovih dječaka Jana i Frana.
Dok gledamo plemenite životinje kako uživaju u svome carstvu, Tamara i Zoran govore nam kako je počela njihova priča s kobiljim mlijekom:
– Znali smo da je ono vrlo kvalitetno, a kad je Jan bio mali, bio je bronhitičar. Nismo za neke kemije pa smo jedno drugom rekli: “Ajmo probati musti kobilu.” Tako smo uvrstili kobilje mlijeko u Janovu prehranu. I bilo je rezultata. Bronhitis se smirio, sinu nije trebao ventolin. Fran je imao sličnih problema, a rezultat je opet bio tu. Davali smo mlijeko prijateljima, pročulo se. I danas od toga živimo – kažu supružnici Rebić.
Kobilje mlijeko najsličnije je humanom, puno je C vitamina i bogato je omega 3, 6 i 9 masnim kiselinama. Rebićevi trenutačno imaju tri kobile u mužnji. Mužnja se obavlja dva puta dnevno vakumskom minimuzilicom koju je Zoran dopremio iz Amerike. Ovisno o stadiju laktacije, dnevno izmuzu oko dvije litre mlijeka po kobili. Svježe mlijeko može stajati dva dana, zamrznuto do devet mjeseci. Djeca trebaju konuzumirati decilitar, odrasli dva decilitra na dan. Ovo je mlijeko slatkasta okusa i ne smije se prokuhavati. Litra stoji 200 kuna. Rezultati su vidljivi već nakon 30 dana, a redovitom konzumacijom ublažavaju se ili uklanjaju problemi prouzročeni bolestima dišnog i probavnog sustava, alergijama i kožnim bolestima:
– Kobilje mlijeko je zdrava namirnica koja može ublažiti ili potpuno spriječiti široki spektar simptoma. Može se piti i preventivno, da bismo na prirodan način ostali zdravi i vitalni. Ovo mlijeko poboljšava imunitet, jača tijelo i povećava energiju i vitalnost, a zbog svog jedinstvenog sastava i lake probavljivosti pruža posebno olakšanje u periodu oporavka – objašnjavaju Tamara i Zoran.
Njih su dvoje često putovali po farmama u Europi, najviše po Francuskoj i Italiji pa su se odlučili i započeti s proizvodnjom prirodne kozmetike s kobiljim mlijekom. Uostalom, poznato je kako se i Kleopatra kupala u kobiljem mlijeku kako bi zadržala svoju ljepotu.
Tamara je prošla edukacije za izradu kozmetike i valjalo joj je dokučiti kako u kremice ugraditi kobilje mlijeko, a da se ono ne pokvari. Uz pomoć prijateljice “probila” je formulu kako mlijeko liofilizacijom pretvoriti u prah, a da pri tom ne izgubi svojstva. I uspjela je. Uz kobilje mlijeko u proizvodima su posebno birani kvalitetni sastojci poput hladno prešanih ulja i shea maslaca. Cijela je linija pogodna i za djecu, kao i za osobe alergične na konvencionalnu kozmetiku, a koristiti se kod upala, dermatitisa, psorijaze, crvenila lica...
– U šamponu su i kokosovo i bademovo ulje, stvara zaštitu od prhuti, dobar je za obojenu kosu i ne isušuje. Balzam pomaže kod upala i uboda, smiruje iritaciju, idealan je za upotrebu kod ljuskave kože, krema je pogodna za kožu sklonu crvenilu. Losion hidratizira cijelo tijelo, nakon njegove primjene osjećate se kao da imate “novu kožu”. Sapun izvrsno čisti lice nakon skidanja šminke – sažima Tamara primjenu svoje kozmetike koju i sama svakodnevno koristi.
Rebićevi mlijeko i kozmetiku prodaju na kućnom pragu, dostavljaju, a njihova se kozmetika može kupiti i u DM-u. Najeftiniji je proizvod sapun (40 kuna), najskuplja krema (170 kuna).
Na biciklu iz Australije
Osim Tamare i Zorana, na njihovu gospodarstvu, na kojem za prehranu konja uzgaju raž, zob i sijeno, na zemlji koju imaju u najmu po potrebi rade i – volonteri. I to iz svih krajeva svijeta koji do njih dolaze preko svjetske mreže organskih farmi, čiji su Rebićevi član. Doduše, pandemija je ovaj proces koji funkcionira tako da volonteru osiguraš smještaj i hranu, a on ti zauzvrat pomaže, poremetila, no bit će prilike da se nastavi.
– Došao nam je jednom na biciklu iz Austrije sin gradonačelnika koji je htio pročistiti misli jer ga je cura ostavila. Banuo nam je na vrata i par iz Venezuele, imali smo Amerikanku... – prisjećaju se Tamara i Zoran, supružnici kojima je cilj ostati na selu sa svojim sinovima, na svojoj samoodrživoj farmi.
Koja bezvezarija, a pričaju o tome ko da su otkrili eliksir života