On je ostavio direktorski posao (doduše ne baš s plaćom kakve direktori obično imaju) i otpremninu uložio u - vinograd. Ona je profesorica na Veleučilištu u Slavonskom Brodu, priprema doktorat i bavi se istraživanjem u znanosti, ali voli u ruke uzeti motiku, raditi na zemlji i sa suprugom razrađivati planove za budućnost. Oboje su ponikli sa sela, u dvadeset i jednoj godini svoga bračnog staža petnaest su godina živjeli gradskim životom, ona je pomišljala kako bi dobro bilo otići i u neki veći grad od njihove Požege, poput Osijeka ili Zagreba. No na kraju su se ove prave slavonske duše vratile na selo.
Višnja i Zlatko Bartolović s dvanaestogodišnjim sinom Antunom žive u Alilovcima, u općini Kaptol. Kupili su tu za 45 tisuća eura staro imanje s velikom okućnicom, traktorom, prikolicom, rakijskim kotlom... Selo je to u kojemu je Zlatko odrastao, a kuća je nedaleko od njegove rodne. Zlatkova se obitelj desetljećima tradicionalno bavila ratarstvom, povrćarstvom, voćarstvom, vinogradarstvom i stočarstvom, a on je u svim tim poslovima pomagao.
Da 'svaštari' naučio ga otac
- Kod mog su pokojnog oca u kuću dolazili liječnici pa su se čudili što on ima i krave i svinje i junad i telad i voće i povrće i pitali ga zašto se ne drži samo jednoga. Onda bi im on odgovorio da bi volio da je tak' kak' oni divane, al' dođe godina kad je kupus dvi kune, a dogodine samo pol kune, i da ima samo kupus, ne bi dobro proš'o. Od njeg' sam naučio da treba 'svaštarit''. Poljoprivreda je moj poziv, moja prošlost, sadašnjost i budućnost. Odrastao sam na selu, živim na selu i volim taj život. Nema monotonije jer nikada nije isto - danas si u vinogradu, sutra u voćnjaku, preksutra u šljiviku pa u jagodama... I vidiš svojih ruku djelo. Završio sam srednju poljoprivrednu školu, smjer voćar-vinogradar, u Zagrebu diplomirao na Agronomskom fakultetu, smjer stočarstvo. Sedamnaest sam godina radio u Kutjevu d.d, bio voditelj prerade mesa i mesnih prerađevina, voditelj kooperacije. I prije tri godine sam rekao - dosta! Vukli su me na selo i avlija i kapija. Umjesto da si od otpremnine kupim kakav dobar auto, ja sam kupio vinograd - kaže Zlatko ni trenutak ne dvojeći da je ispravno postupio. Naime, još su 2003. on i Višnja osnovali obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo. Imaju vinograde, šljivike, nasad trešanja te u plasteniku jagode. Sin Antun roditeljima pomaže u prodaji na kućnom pragu, a u obiteljski je posao uložio i svoju ušteđevinu, oko 5500 kuna, pa se raspituje o dobiti.
- Za seljaka, malog OPG-ovca kakvi smo mi, jagoda je vrhunska kultura koja donosi prvi novac, da imaš za daljnja ulaganja - kaže Zlatko.
Upravo su kupnjom sadnica jagoda i plastenika za njihov uzgoj Bartolovići kroz potporu razvoja malih poljoprivrednih gospodarstava iz Mjere 6. programa ruralnog razvoja povećali prihode OPG-a stvaranjem proizvodnih kapaciteta. U sklopu tog lani okončanog projekta kupili su i sadnice trešanja te podigli voćnjak, a stari vinograd u kojem je bilo 2500 loza pomladili s njih još 1500.
Idealna pozicija na Papuku
Taj stari vinograd i onaj koji je Zlatko kupio novcem od otpremnine nalaze se na Papuku pa nam dok se vozimo od kiše razlokanom cestom Bartolovići objašnjavaju kako je ta pozicija idealna za uzgoj grožđa, zbog blage strmine i prirodnog pada. Stižemo naposljetku do vinograda iz kojeg se pogled prostire do Slavonskoga Broda i Motajice, planine u Bosni i Hercegovini. U vinogradu Bartolovićevih uzgojni je oblik zavjese.
- Ovakav način uzgoja podrazumijeva da nema puno obrade, a loza je dalje od zemlje što je dobro jer od tla počinje bolest - objašnjava nam Zlatko.
Višnja i Zlatko svoje grožđe prodaju za daljnju preradu.
- Iz Zagreba i Dalmacije sve do Pelješca - govori Višnja odakle su kupci.
Kada bi berbu morali završiti u jednom danu trebalo bi im šezdeset berača i još deset nosača, što je u selu čije se mlađe stanovništvo raspršilo po Njemačkoj i Austriji nemoguća misija. U pomoć im uskaču rodbina i prijatelji te poneki nadničar, za dnevnicu od 200 kuna.
Vino su dosad pravili za svoje potrebe, no prodavat će ga i na kućnom pragu. A kruna Višnjine i Zlatkove poljoprivredne priče bit će spoj poljoprivrede i turizma. Naime, na njihovu je gospodarstvu u tijeku investicija vrijedna oko 80.000 eura, za koju su dio novca dobili iz fondova EU pa dvorišne zgrade pretvaraju u ruralnu kuću za odmor. Uz usluge smještaja, imat će i wellness, a specifičnost je to što će si gosti moći sami pripremati hranu od namirnica lokalnih proizvođača jer Bartolovići s njima žele graditi svoju priču. Budući će gosti iz vrta koji će im biti na raspolaganju moći ubrati kada i koliko žele povrća, a Bartolovići su za njih posadili i voćnjak u kojemu je sto sadnica devet vrsti voća, odnosno 45 raznih sorti marelica, šljiva, jabuka, krušaka, bresaka, trešanja, nektarina... koje dozrijevaju u različito vrijeme, tako da voća ima što dulje. Antun će u voćnjaku napraviti pano s QR kodovima, da gosti mogu pročitati više o voćkama. Ruralna kuća za odmor ima vlastiti pristupni put pa svoj komoditet zadržavaju i gosti i domaćini.
- Na raspolaganju će im biti prava slavonska avlija u kojoj će moći doživjeti zbilju slavonskog obilja, osjetiti sve mirise i okuse Slavonije. Cilj mi je da i moje selo, lokalni proizvođači hrane, živi od mene - govori Zlatko o projektu koji će biti završen za najviše dvije godine.
Nista bez avlije