Netko mora biti mehaničar, a netko mora uzgajati krave i proizvoditi mlijeko. To je tak’. Nećeš se od poljoprivrede obogatiti, bit’ biznismen, al’ možeš solidno živjeti, da ti ništ’ ne fali. I sam si svoj gazda. Od malih nogu sam na selu, željeli smo nastaviti ono kaj su počeli moji preci. Ulažemo, idemo pomalo naprijed, kaže 37-godišnji Darko Blažeković.
– Raduje nas što radimo za sebe, doma smo s djecom, neovisni o vrtićima – domeće njegova dvije i pol godine mlađa supruga Tijana, držeći u naručju šestomjesečnu Lotu.
Obitelj Blažeković u Križu Gornjem u općini Zrinski Topolovac ima farmu muznih krava, junadi i teladi, ukupno osamdesetak grla goveda simentalske i pasmine holstein. Krave su od proljeća do kasne jeseni na ispaši na livadama ispod kuće, ograđenima električnim pastirom. U staji na vezu one su neposlušne, koje su ogradu uporno probijale i bježale.
Višak kukuruza prodaju
Uz stočarstvo, Blažekovići se bave se i ratarstvom pa obrađuju 27 hektara zemlje. Najviše imaju posijana kukuruza, na 22 hektara. Za prehranu goveda dovoljan im je kukuruz koji uzgoje na 12 hektara pa višak u zrnu prodaju. Kad oberu kukuruz i preoru njive, na dijelu te zemlje posiju ljulj. Smjesa za krave jedina je hrana koju kupuju za svoje blago. Mehanizacijom – a nema čega u njihovu dvorištu nema – iz usluge obrađuju i tuđa polja. I sve stignu.
A valja napomenuti kako Tijana i Darko imaju sedmero djece. Točnije, sedam kćeri. I svim njihovim princezama ime počinje slovom L. Najstarijoj Lauri šesnaest je godina, slijede Lana, Larisa, Lucia, Lara, Lena i malena Lota. Njihova je kuća puna smijeha i veselja, u dvorištu su ljuljačke, tobogan, bicikli, romobili... Starije sestre paze na mlađe, u trenu se netko na nekoga naljuti pa se još brže pomire, bez ikakve vike i dreke... Kćeri pomažu roditeljima oko farme, kada i koliko im se da.
GALERIJA OPG Tijana Blažeković
– Ništa ne forsiramo. Prije svega još su djeca. Ako ih tjeraš, možeš ih samo navesti da omrznu ovaj posao – govori Tijana Blažeković, dodajući kako joj starije kćeri više pomažu u kućanskim poslovima jer bi teško sve sama uspjela stići.
Od sedam kćeri, pet su školarke, a Laura nam se hvali kako su, u razdoblju pandemije koronavirusa, u njihovu domu i online i nastava preko TV-a dobro funkcionirale. Prva četiri razreda osnovne škole inače pohađaju u Zrinskom Topolovcu, nastava od petoga do osmog razreda je u Rovišću, srednja je škola u Bjelovaru, kamo Laura ide za upravnog referenta. Njihovo je selo prometno povezano autobusnim linijama. Na pitanje koja se kći ubuduće želi baviti poljoprivredom, sada baš i nema potvrdnoga odgovora pa tata Darko kaže da je trenutačno šestogodišnja Lena najizglednija kandidatkinja.
– Ovo su sve mafijaši, samo tipkaju po mobitelima – držeći Lenu za ruku tata kroz smijeh zadirkuje starije kćeri, svjestan kako se njihova trenutačna promišljanja učas mogu promijeniti.
On je, eto, završio za automehaničara, Tijana je po struci trgovkinja, a sad su oboje ratari i stočari.
– Žena je zadužena za krave, ja za strojeve – kaže Darko.
Nabavit će robota za mužnju
Imaju pet silokombajna, malčer, rastepač, mikser za gnojnicu, stajnjak i cisternu... Iz europskih su fondova dobili 50.000 eura koje su uložili u modernizaciju poslovanja, kupovali su nove strojeve, učili kako ići naprijed.
– Kad smo počeli, od mojih smo preuzeli 13 krava i nekoliko junica. Imali smo tri traktora. Sad ih imamo pet. Napravili smo šator za strojeve, da mehanizacija bude pod krovom – govore Blažekovići vodeći nas u razgledanje njihova gospodarstva.
Prolazimo pokraj balona s mehanizacijom s jedne i ograđenih junica s druge strane dvorišta pa se provlačimo ispod električnoga pastira i stižemo do krava koje su se okupile oko sijena. Dvaput dnevno one odlaze na mužnju koja je strojna. Blažekovići imaju i mljekovod.
– Planiramo izgraditi nove farme za 60 muznih krava i nabaviti robota za mužnju te izgraditi silos za žitarice – kaže Tijana.
Njihovo mlijeko za 2,50 kuna po litri otkupljuje Euro-Milk, a svaki drugi dan predaju oko 800 litara. Svjesni su da bi možda mogli postići malo bolju cijenu mlijeka, no njima je važno to što je njihov otkupljivač uredan platiša pa ga ne namjeravaju mijenjati.
– Nama, proizvođačima, svima bi bilo bolje da je cijena bolja i za telce i za bikove, mlijeko, kukuruz... Ali, tu smo di jesmo – kaže Darko Blažeković. Za jedno tele dobiju 3500 kuna.
Svoj život na selu Tijana i on ne bi mijenjali, kćeri će već same odlučiti kojim će putem poći. U Križu Gornjemu na farmi muznih krava uvijek će biti posla za cijelu obitelj. Neće se obogatiti, pogotovo ne preko noći. Ali će moći pristojno živjeti, tako da im ništa ne nedostaje, da si mogu priuštiti ljetovanje... Naravno, morat će zasukati rukave. No odrastajući uz marljive roditelje koji su na obroncima općine Zrinski Topolovac, idealne za mliječno gospodarstvo, iz pepela podigli imanje i učinili sve da se tradicija proizvodnje mlijeka ne prekine, Laura, Lana, Larisa, Lucia, Lara, Lena i Lota odgajane su da se od rada ne bježi već da se za život sve postiže sa svojih deset prstiju.
svaka čast vrijedni ljudi. Sve vam najbolje želim