Rođen je 1. svibnja 1948. godine u Sinju gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Završio je Mornaričku vojnu akademiju biše JNA 1971. Zapovjedno stožernu školu taktike i operatike okončao je 1984., a Ratnu školu strategije 1991. Bio je pomoćnik zapovjednika ili zapovjednik nekoliko tipova brodova, bio je zapovjednik ratne fregate „Split“. Stručnjak je za protupodmorničku i proturaketnu obranu.
U činu kapetana fregate napušta JNA i prelazi početkom srpnja 1991. u tadašnji Zbor narodne garde (ZNG), kasniju Hrvatsku vojsku gdje postaje načelnik Odjela obavještajne analitike u Vojnopomorskoj zoni. Potom je načelnik Ureda za strateška istraživanja a od 1992. načelnik Obavještajne uprave Glavnog stožera Oružanih snaga RH.
1992. sudjeluje u borbama na Livanjskom ratištu u BiH zajedno s generalom Antom Gotovinom kada je zaustavljeno napredovanje srpskih snaga. Potom odlazi na dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera. Sudjeluje u planiranju većih operacija Hrvatske vojske, Bljeska, Oluje, Južnog poteza koji su doveli do oslobađanja Hrvatska i završetka rata u BiH. Osobito je angažiran u razbijanju protivničkih obavještajnih struktura.
Specijalnost mu je bila organiziranje obavještajnog prodora u neprijateljski tabor. Vjeruje se da je imao značajnu ulogu u spektakularnoj akciji prisluškivanja srbijanskog čelnika Slobodana Miloševića u njegovu sjedištu u Beogradu.
Od 1998. do 2000. godine načelnik je Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Unaprijeđen je u čin admirala. Zbog Otvorenog pisma dvanaestorice hrvatskih ratnih zapovjednika tadašnjim vlastima, u kojima su tražili zaštitu digniteta Domovinskog rata, predsjednik Mesić umirovio ga je zajedno s drugima 29. rujna 2000. godine.
Kada su nove hrvatske vlasti nakon 2000. , koalicijska vlada SDP-HSLS, u medijima objavile dio transkripata Miloševićevih razgovora, Domazet je to nazvao neprocjenjivom štetom obavještajnom sustavu Hrvatsku koji nikakva istraga ne može popraviti. Za njega je od svega najstrašnije bilo to što su na taj način otkrivene metode pomoću kojih su dolazili do informacija, a to mu je bio znak „definitivnog urušavanja obavještajnog sustava“.
„Znali smo sve njegove namjere, kako se ponaša, kakva mu je komunikacija prema suradnicima, kakvi su odnosi među njima, kakav im je način razmišljanja“, rekao je poslije naglašavajući da Milošević i njegovi suradnici nikada nisu posumnjali da ih prisluškujemo.
Politički se aktivirao u stranci koju je vodio Miroslav Tuđman, Hrvatski identitet i prosperitet (HIP). Haaški istražitelji saslušali su ga u Zagrebu kao osumnjičenika zbog sumnje u navodno prikrivanje ratnih zločina tijekom akcije Medački džep od 15. do 17. rujna 1993. u kojoj je bio koordinator. Domazet je ustvrdio da nije bilo niakve dvostruke ili paralelne linije zapovjedanje u Hrvatskoj vojsci.
2002. objavio je knjigu „Hrvatska i veliko ratište: međunarodne igre na prostoru zvanom bivša Jugoslavija“, „Gospodari kaosa“ 2005., „Klonovi nastupaju“ 2007., „Strategija vučjeg čopora: ili Tko je Hrvatsku pretvorio u veliko lovište“ 2008.
Dobitnik je najviših državnih odličja: Reda Ante Starčevića, Reda Nikole Šubića Zrinskog, Reda bana Jelačića, Reda hrvatskog trolista i Reda hrvatskog pletera. Sa suprugom ima dvoje djece. Njegov sin Tomislav, rođen u Splitu 1974. je hrvatski genetičar. 2007. je otkrio metodu genomske filostratigrafije prema kojoj svaki živući organizam u svom genomu nosi zapis o svom evolucijskom putu, zbog čega je moguće isčitati evolucijsku povijest vrste.
Admiral Domazet živi u Zagrebu. Često nastupa na javnim tribinama, piše članke za brojne hrvatske novine i časopise u kojima se pretežito bavi vojnim analizama, pozadinom obavještajnih igara „velikih igrača“ i geostrateškim rasčlambama u vezi s uspostavom „novog svjetskog poretka“.