Uoči današnjeg otvaranja 57. pulskoga festivala igranog filma organizatore je dočekala neugodna vijest da se glavni gost Giuseppe Tornatore neće pojaviti u Puli. Time im je izbijen glavni argument iz ruku zašto su mu uopće posvetili ovogodišnju retrospektivu. Tornatore je bez sumnje velik talijanski redatelj, proslavljen izvanrednim filmom “Kino Raj”, ali takvih redatelja ima po svijetu, pa kako je dobro znano da se u ovakvim prigodama festivali odlučuju za retrospektive onih redatelja s kojima je unaprijed dogovoren dolazak, ostavio je na neki način Pulu u nezavidnom položaju.
Međutim, koliko se god pulski festival trudio biti “međunarodni”, zapravo je uvijek bio domaći festival, pa se kroz nacionalni program i mjeri njegova uspješnost. Sam program otvaranja bio je i ove godine opterećen viškom nepotrebnih foršpana stranih filmova, a manjkalo je stvarnog showa prije uvijek atraktivnog vatrometa. Čast otvaranja konkurencije nacionalnih filmova i manjinskih koprodukcija u kojima će se do sljedeće subote natjecati deset naslova pripala je Neviju Marasoviću. Njegov debitantski film “The Show Must Go On” od početka je intrigirao temom. Riječ je o drami fantastike smještenoj u Zagreb za otprilike deset godina, gdje kandidati reality showa tijekom izolacije ne smiju doznati da je u stvarnosti počeo globalni nuklearni rat. Mladi je redatelj filmom pokazao da se od njega u budućnosti može mnogo više očekivati jer vrlo dobro poznaje redateljske i scenarističke zakonitosti: priča je dobro vođena, s mnogo entuzijazma, pa i zafrkancije dočarana je atmosfera “pobješnjelih” televizijskih postaja.
Dodatnu zanimljivost stvara činjenica da bivše supružnike na ekranu, suprotstavljene televizijske brandove, glume bivši supružnici iz stvarnog života, glumci Sven Medvešek i Nataša Dorčić. Unatoč svemu, nogometnim rječnikom, igra je dobra, ali nedostaje realizacija.
Mozda se sig.Tornatore nije htio sjesti na fotelje gdje drugi kulturni hrvatski radnici leze i drze noge na kaucima (lijepa vam je fotka, nazalost realna).