Blago slavonskih dvoraca, među inim i klavir Dore Pejačević, stiže u Zagreb

Između prve polovine 18. i sredine 20. stoljeća najveći je dio teritorija Slavonije bio izvan granica Vojne krajine podijeljen na latifundije u vlasništvu nekoliko plemićkih obitelji. Njihovo bogatstvo i politička moć omogućili su im golem utjecaj u svim sferama društvenog i kulturnog života prostora na kojima su živjeli.

Izložba Klovićevih dvora “Umjetnost slavonskog plemstva – vrhunska djela europske baštine”, autorica doc. dr. sc. Jasminke Najcer Sabljak, docentice na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, i Silvije Lučevnjak, ravnateljice Zavičajnog muzeja Našice, 22. travnja donosi atraktivan prikaz reprezentativne baštine i kulture življenja slavonskog plemstva istovremeno valorizirajući njihovu ulogu u kulturno-povijesnoj i umjetničkoj ostavštini Hrvatske te u europskim umjetničkim i kulturnim dosezima. Izložene umjetnine i drugi predmeti (knjige, rukopisi, nakit, primijenjena umjetnost) dolaze iz ostavštine 12 obitelji – Adamović, Cseh, Eltz, Hilleprand von Prandau, Janković Čalmanskih, Janković Daruvarskih, Khuen, Mihalović, Normann-Ehrenfels, Odescalchi, Pejačević i Turković. Zahvaljujući fotografijama slavonskih dvoraca u kojima su živjeli prikazat će se i arhitektonska baština čak i onih obitelji koje nisu zastupljene na izložbi, bilo zbog neistraženosti njihovih likovnih zbirki bilo zbog nemogućnosti posudbe, poput obitelji Janković Voćinskih ili Esterhazy.

– Predviđeno je oko 230 izložaka, od kojih se pojedini sastoje od više dijelova (servis za jelo, komplet čaša), znači oko 250 pojedinačnih predmeta. Pojedine obitelji poznatije su u javnosti zbog svojih dvoraca, no njihova je likovna baština, odnosno zbirke likovnog materijala koje su do Drugoga svjetskog rata imali u tim prostorima, ipak nepoznata široj javnosti pa je prezentacija toga glavni zadatak izložbe. Umjetnine su iz nacionalnih muzeja od Iloka do Zagreba, iz državnih rezidencija na Brijunima, Galerije Matice srpske iz Novog Sada, privatnih zbirki iz Beča, Salzburga i Zagreba – objašnjava doc. dr. sc. Jasminka Najcer Sabljak napominjući kako ovu izložbu zapravo pripremaju već 20 godina istražujući građu javnih i privatnih zbirki u zemlji i inozemstvu (Salzburg, Beč, Rothenthurn, Levoča, Eltville, Burg Eltz, Koblenz, Mainz, Como, Rim, Novi Sad, Sopron, Sofija, Ruma, Budimpešta…).

– No, istraživanje likovnih zbirki slavonskog plemstva ovime nije dovršeno jer su djela iz tih kolekcija raspršena, dio je materijala uništen, a dio nije dostupan istraživačima iz više razloga. Nove su informacije gotovo svakodnevne i na tim temama radit će još generacije stručnjaka. Za potrebe ove izložbe vrijedan dio baštine svoje obitelji otkrio nam je i Nikola barun Adamović Čepinski, a prvi će put u javnosti biti izloženo i nekoliko umjetnina iz zagrebačke gornjogradske palače obitelji Mihalović, inače podrijetlom iz slavonskog mjesta Feričanci, nekoliko vrlo vrijednih slika iz vukovarske zbirke Eltz koje dolaze iz Galerije Matice srpske iz Novog Sada, a one od kraja Drugoga svjetskog rata nisu bile u Hrvatskoj – kaže Najcer Sabljak.

Inače, Slavonija je u poslijeturskom razdoblju područje na koje obitelj Habsburg dovodi plemićke obitelji iz Europe i to je razlogom što su njihove umjetničke zbirke sastavni dio europske likovne baštine. Prve su umjetnine donosili iz svojih domicilnih posjeda, nastavljali su nabavljati umjetnine u centrima europske umjetnosti, od Italije, preko Austrije i Njemačke, do Nizozemske, a kolekcioniranje umjetnina bilo je ne samo odraz njihove ekonomske moći već i dokaz društvene pozicije, statusni simbol.

– Naravno, uključivanje slavonskog plemstva u procese modernizacije hrvatskog društva krajem 19. i početkom 20. stoljeća u njihove je kolekcije donijelo i radove mladih hrvatskih umjetnika, čime se naše plemstvo pokazalo kao važna poluga u razvoju domaće umjetničke scene. Interes prema umjetnosti usko je vezan i sa životnim stilom i stupnjem obrazovanja, a uz likovnu umjetnost slavonski su plemići bili vezani i za kazalište i glazbu. Neke plemićke obitelji boravile su kraće vrijeme na području Slavonije, ali većina gore navedenih obitelji ostavila je dubok trag u povijesti istočnog dijela današnje Hrvatske jer su posjede mahom dobivali u prvoj polovici 18. stoljeća i ostali na tim imanjima sve do Drugoga svjetskog rata, dakle živjeli su na njima u kontinuitetu gotovo 250 godina – govori Najcer Sabljak pa o današnjem stanju slavonskih dvoraca u kojima su te obitelji nekoć živjele dodaje:

– Bili su prilično devastirani, ljudi ne znaju ni koje od njih uopće mogu posjetiti kada dođu u Slavoniju, a u njima leži golem turistički potencijal. Važan razlog istraživanja likovne baštine slavonskih plemića jest i pokušaj revitalizacije njihovih rezidencija, kurija, dvoraca, mauzoleja, perivoja, vrhunskih djela arhitekture od kojih mnogi čekaju obnovu poput dvorca Pejačević u osječkoj Retfali. No, pomaci su vidljivi, obnovljeni su dvorac Odescalchi u Iloku, dvorac Eltz u Vukovaru, dvorac Pejačević u Virovitici, dvorac Jankovića Voćinskih u Suhopolju, započeta je obnova dvorca Pejačević u Našicama, dovršava se kurija Adamović u Aljmašu i kurija Mihalović u Feričancima, a uključivanje ovih objekata u ponudu kulturnog turizma dat će veliki zamah u razvoju ovoga dijela Hrvatske – smatra autorica izložbe.

Od eksponata koje ćemo vidjeti u Zagrebu valja spomenuti biste pape Inocenta XI. te Livija Odescalchija iz zbirke Odescalchi iz Iloka. One su vrhunski primjeri talijanskoga visokog baroka. Bista kneza Livija nastala je oko 1700. godine, rad je Pierre-Étiennea Monnota (1657. – 1733.) i jedno je od najvrednijih djela baroknoga portretnog kiparstva u Hrvatskoj. Najcer Sabljak ističe i portret Alvine grofice Pejačević iz 1852. godine, vrsnoga austrijskog bidermajerskog slikara Friedricha Amerlinga (1803. – 1887.), jednoga od najtraženijih portretista austrijske aristokracije.

– Tu je i deset tabli Galerije predaka obitelji Eltz iz 1752. godine koje pripisujemo slikaru iz Mainza Josephu Georgu Melberu, a koje potječu iz Burga Eltz u Njemačkoj, odnosno iz vukovarske zbirke. Važni i vrijedni su i portret Teodora Pejačevića Vlahe Bukovca i dvije Marine Mencija Klementa Crnčića iz našičke zbirke obitelji Pejačević i valpovačke zbirke obitelji Normann-Eherenfels. A zasigurno najveća senzacija bit će klavir Dore Pejačević iz našičkog dvorca – zaključuje Najcer Sabljak.