Bez previše medijske pompe, ali uz nužnu zaštitu i osiguranje, u Opatiji je otvorena prilično važna izložba “Picasso i Miró: Prijateljstvo sloboda”. Tom prigodom Umjetnički paviljon Juraj Šporer, posebno obnovljen i dodatno opremljen kako bi mogao zadovoljiti sigurnosne uvjete koje izložba zahtijeva, ugostio je više od sto litografija, bakroreza, drvoreza, gravura i akvatinta dvojice slavnih Španjolaca. Sve iz privatnih kolekcija nekoliko vlasnika. Izloženi su radovi Picassovih serija “Eluardova mapa”, “Flora i Fauna s Antibesa” i “Dupla flauta” te istaknuta djela Joana Miróa.
Motivi koji okupiraju autore su njihova zadivljenost Španjolskom, fascinacija starim majstorima i primitivnim kulturama, ogorčenost ratom i očajem diktature. Međutim, dvije posljednje teme pokušavamo izbjeći u postavu, kazala je medijima Iva Piglić Lazić, direktorica IPL Arta, koji u partnerstvu s Festivalom Opatija organizira ovu izložbu, koja osim umjetničke važnosti nosi i priču. Naime, dvojica Katalonaca za života su doista bila prijatelji.
Pablo Picasso rođen je 1881. u Malagi, Joan Miró 1893. u Barceloni. Usprkos razlici u godinama i karakterima, Picasso je bio silovit, druželjubiv i zaljubljiv, a Miró tih, sramežljiv i odan jednoj ženi, odlično su se slagali i ljudski i umjetnički. Štoviše, i prije njih prijateljice su bile njihove majke.
Picasso i Miró upoznali su se 1920., kada 27-godišnji Miró dolazi u Pariz i posjećuje Picassa u njegovu atelijeru u ulici Rue de la Boétie. O tom susretu Miró je zapisao: “U početku je Picasso bio suzdržan sa mnom, no nakon što je vidio moj rad, uslijedili su sati iscrpnog razgovora u njegovu studiju. Često smo to ponavljali.”
U to je vrijeme Picasso oženjen Olgom Koklovom i već je poznat umjetnik. Ima 40 godina i napustio je kubizam u korist klasičnog stila koji će godinama kasnije primijeniti za Suite Vollard. Picasso će Miróa upoznati s kulturnom scenom Pariza, gdje će svoju prvu izložbu Miró održati 1921. u galeriji Licorne, a Picasso će na njoj kupiti njegov “Autoportret” iz 1919., koji će čuvati do kraja života. No spojit će Miróa i s kolekcionarima i trgovcima umjetnina. Kretali su se u sličnim krugovima kao i slikari, pisci i pjesnici koji su u Parizu formirali veliku međunarodnu zajednicu, premda se Miró prijateljevanjem s Pablom Gargallom postupno više primicao nadrealistima i dadaistima. Godine 1928. Picasso upoznaje mladu Marie-Thérèse Walter i taj susret donijet će mu slikarsku svježinu pa njegovo djelo preuzima motiv glava i tijela primitivnog tipa, što će pretočiti i u skulpturu. Miró pak u tom periodu proživljava duhovnu i emocionalnu krizu iz koje će izaći upoznavši Pilar Juncosu, s kojom će se vjenčati 12. listopada 1929.
I tijekom tog razdoblja dvojica umjetnika su u kontaktu, a posebno su se aktivirala tijekom 1936., tragične godine za Španjolsku, kada je ustankom Francisca Franca protiv republikanske vlade počeo Španjolski građanski rat. Miró i Picasso izlažu na tu temu jedan uz drugoga na Međunarodnoj izložbi u Parizu. Miró je pokazao svoju sliku velikog formata “Žetelac”, dok je Picasso izložio antiratni simbol “Guernicu”. Obojica su bili svjedoci ljudske drame koju je Španjolska doživjela, a kao protivnici Franca tijekom diktature Miró se 1940. odselio u Palmu de Mallorcu, a Picasso je otišao na doživotno progonstvo u Francusku i nikad se više nije vratio u Španjolsku. Bili su u vezi sve do Picassove smrti 1973. godine.
Izložba u Opatiji ostaje otvorena do 10. listopada i sigurno je jedan od najvažnijih kulturnih događaja sezone na Kvarneru.