Dok su se druga djeca na prvi zvuk grmljavine i naznaku olujnog nevremena skrivala ispod pokrivača i čekala da prođe, za Sandra Punceta zabava bi tek počela. Širom bi otvorio prozor na kući u Malom Lošinju, tik do meteorološke stanice i satima je s „nonom“ gledao kako sijeva. Stoga ne čudi da je strast prema vremenskim (ne)prilikama kod 37-godišnjeg Sandra ostala i pretvorila ga u jednog od najimpresivnijih hrvatskih lovaca na munje čiji je talent prepoznao i National Geographic.
Mjesto lova
– Priroda je nepredvidiva i nikad ne znaš točno gdje će i kada lupiti munja, to mi je najveći izazov. Osim toga, cijeli život od roditelja slušam o oblacima jer su oboje meteorolozi pa su i mene zarazili time. Prve dvije munje uhvatio sam još 1997. na Kodakovu aparatu na film, a fotografijom se potom zbog nedostatka financija i posla koji me je okupirao nisam bavio do 2013. kada sam kupio prvi digitalni SLR fotoaparat – prisjetio se Sandro Puncet.
Njegovu fotografiju munje koja udara o more kod Lošinja urednici National Geographica prošli su tjedan, među tisućama radova koji im pristižu, izabrali kao „top shot“ toga dana. Kao i većina njegovih fotografija, ta snimka nije nastala slučajno, jer perspektivni umjetnik pomno prati prognoze, a na mobitelu ga uredno noću bude alarmi koji mu signaliziraju kada je oluja 50 kilometara daleko od njega. Ipak, spreman je i za nenadane situacije pa opremu uvijek ima sa sobom, čak i dok vozi kamion, čime se profesionalno bavi.
– Za fotografiranje munja važno je pratiti prognostičke modele, ali ne one koje vidimo na televiziji jer su one širok pojam, već druge karte s malo točnijom prognozom za naše područje, primjerice MeteoAdriatic. Po tome lakše određujemo mjesto „lova“, odnosno mjesta na kojima bi se mogla pojaviti oluja. Prije sam na teren trčao prije samih oluja, ali iskustvo me naučilo da je potrebno doći i nekoliko sati prije nego što stigne.
I naravno, ključno je dobro poznavati svoju opremu – objašnjava nam lovac na munje. Vremenske pojave uglavnom hvata po otoku Lošinju, a uz munje, dragi su mu i oblaci, kometi i meteori. Skroman, ali ponosan na svoje uspjehe, Sandro kaže da se fotografiranjem bavi isključivo zbog hobija te ne bi želio da mu to bude izvor prihoda. Svojim je objektivom dosad ulovio više od 20 tisuća munji, od kojih je na Facebooku objavio samo četristotinjak. Sa Sandrom u lov obično ide njegov susjed Vilson Berisha koji ga je i naučio osnovama fotografiranja.
– Sve je počelo kad sam na Facebooku naišao na grupu North Adriatic Storm Chasers, s desetak entuzijasta. Spojio sam se s Vilsonom Berishom i pitao ga za savjet. Za moju prvu oluju našli smo se na krovu meteostanice. Rekao mi je da moram ponijeti aparat i stativ. Budući da stativ nisam imao, umjesto njega kao alat ponio sam knjigu i krpu. Kad me ugledao s tim, pitao me „ma što će ti to sve“, a kad sam s pomoću toga fiksirao aparat i podignuo objektiv, rekao mi je da ću biti jako dobar munjolovac – kroz smijeh prepričava samouki fotograf.
Uhvatio i vatrenjake
Najponosniji je na prvu pozitivnu munju koju je uspio uhvatiti prije dvije godine te vatrenjake, neobičnu meteorološku pojavu.
– Do rezultata vode samo strpljenje i upornost. Na vatrenjake gledam kao na svoj najveći uspjeh jer sam ih ganjao četiri godine i okinuo više od 50 tisuća fotografija dok mi napokon nije pošlo za rukom uhvatiti ih. Problem je što vatrenjaci u obliku crvenih crtica traju jako kratko, samo 0,07 sekundi.
Nastaju visoko nad grmljavinskim oblacima, odnosno, između oblaka i tla, na visini od 70 do 90 kilometara, odmah nakon jake pozitivne munje – objašnjava Puncet, čija je fotografija ušla i u top 50 izbora za Svjetski meteorološki kalendar. Kako kaže, bilo bi lijepo da na kraju bude na kalendaru, ali to mu nije presudno.
Jedina mu je želja novi fotoaparat jer je ovaj koji ima star već desetak godina. Iako često mijenja lokacije, najljepše mu je vremenske neprilike hvatati na vidikovcu Providenca s kojeg se pruža lijep pogled na sjeverni arhipelag Lošinja. Najveća mu je potpora supruga Emina koja nerijetko s njim ide i na teren. U planu mu je popeti se na vrh Oštrovice i odatle loviti munje.
– Bio bi to lijep pogled, gore je tek kapelica, ali moram dobro promisliti i proračunati je li sigurno. Do tamo imam sat vremena pješačenja, ne mogu doći autom. A kad počne lupati, nema bježanja – kazao je Puncet i dodao da zavidi Amerikancima i da bi, kada bi bio u prilici, rado otišao u Teksas i tamo „ganjao tornada i oluje“.