I novi Batman glupava je bajka, a mrtvi u Aurori krvava stvarnost

Svi koji smo u podne došli na novinarsku projekciju najnovijeg Batmana bili smo pod dojmom vijesti o pokolju u Aurori. Tišina u još uvijek potpuno pustom Cinestaru u Branimir centru samo je pojačavala taj dojam.

Bezuman čin luđaka

Naravno, bilo bi nemoralno eksploatirati smrt ljudi u američkom kinu za moraliziranje o lošem utjecaju nasiljem prožete masovne zabave na nove naraštaje. Ni redatelj Christopher Nolan, ni glavna zvijezda Christian Bale nisu krivi za bezumni čin naoružanog luđaka, baš kao ni čitava holivudska producentska mašinerija. Uvjeravao sam u to sam sebe na početku filma, ali sam u njihovu nedužnost prema kraju sve manje vjerovao.

Nakon izlaska iz kina saznao sam i ime ubojice iz Aurore: James Holmes. Mentalno zdravlje, psiho-profil, motivi, eventualne veze s ekstremističkim ili terorističkim skupinama, sve će to sljedećih dana biti tema broj jedan. Ali, ostaje činjenica da je James Holmes očito mislio da je potrebno, opravdano i cool ušetati na premijeru filma s kalašnjikovim, sačmaricom, dva pištolja i plinskom maskom na licu, baciti dimnu bombu i otvoriti paljbu na publiku u kinu. U filmu u kojem svijet, baš kao i u stvarnosti, sluti skori dolazak neke gadne društvene kataklizme, glavni negativac za sebe kaže: ja sam nužno zlo.

James Holmes došao je izvršiti pravdu koja je zapanjujuće u skladu s logikom svih zločinaca iz svih filmova o Batmanu: svi odreda stanovnici Gothama, grada-metafore za čitavu korumpiranu i na nezajažljivoj pohlepi bogatih izgrađenu zapadnu civilizaciju, bezvrijedna su kukavet koja zaslužuje biti ponižena i uništena. Da, bogati su nemoralni i pokvareni, ali svi mi, građani pretvoreni u potrošačke zombije bez duha i volje, njihovi smo sudionici. Upravo takav zločinac ušetao je u kino u Aurori. Batman, naravno, nije došao.

Ubojica se strašnije i grotesknije nego Jocker i svi Batmanovi suparnici zajedno narugao junaku kojem je od početka do kraja filma najveća briga da slučajno nekoga ne ubije, pa se služi samo šakama. Pucanje iz topova njegove nove leteće igračke ne računa se kao ubijanje ljudi, baš kao ni u slučaju američkih projektila i avijacije bilo gdje u svijetu.

Manipulirana anarhija

Analizirati eventualnu umjetničku vrijednost bilo kojeg filma o Batmanu potpuno je besmisleno. Doduše, prvih pola sata ovog posljednjeg Nolanova uratka umalo zavara čovjeka nekakvim očekivanjima jer u njemu ima puno impresivnog Michaela Cainea i Garryja Oldmana, a scenarij je, baš kao i režija, čist, koncentriran i snažan na klasičan način. Nažalost, nakon takvog početka slijede još dva sata kada sav smisao, ako ste toliko glupi da smisao u takvim filmovima tražite, ode u vražju mater, sve do finala s preokretima kao u petparačkim sapunicama. Ali, u kategoriji zabave, što se mene tiče, prizor krhke Anne Hathaway u crnom, pripijenom kožnom kostimu na moćnoj mašini od Batmanova motora vrijedi milijune dolara.

Ali, na idejnom planu, ako skupa s mobitelom ne isključite i mozak, film je obično smeće koje se radi zabave poigrava preozbiljnim stvarima, kao što je revolucija siromašnih protiv bogatih, a k tomu vrlo perfidno gledateljsku masu plaši prizorima manipulirane anarhije koju na kraju ipak može riješiti samo plava konjica njujorških, pardon, gothamskih policajaca. Sve je to stupidna bajka, a James Holmes i njegove žrtve u Aurori, nažalost, vrlo su stvarni.