Vjerujem da nije samo važno vratiti u svijest imena žena koje su nekada bile slavne; također se trebamo sjetiti da je angažman velikog broja anonimnih žena bio ključan u izgradnji svijeta u kojem danas živimo.
Sanja Iveković [umjetnica]
Žene su oduvijek stvarale, iako su za to postojale društvene, ekonomske, a nekada i zakonske zabrane. Umjetnice, od kojih su danas, nažalost, poznate samo one najizvanrednije, svojim su neusporedivim talentom i izuzetnim vještinama snalaženja na društvenoj sceni i u visokim krugovima uspjele tijekom svoga života postići iznimne uspjehe. Dugo se vremena njihov rad nije cijenio, čemu svjedoči njihovo neuključivanje u umjetničke antologije i nepostojanje njihovih monografija. Ipak, u posljednjih petnaestak godina sve je više razgovora o umjetnosti žena, pokrenuta su mnoga istraživanja, proširuju se znanja, ispravljaju se dalekosežne nepravde, nemoguć nesrazmjer, pogodovanja i neistine nastale tijekom stoljeća
Danas znamo da su umjetnice bile prisutne od samih početaka avangarde 20. stoljeća – prve ruske avangarde, futurizma, dadaizma, geometrijske umjetnosti, kasnije fluksusa, regionalne „Nove umjetničke prakse“ i drugih pravaca umjetničkog stvaranja: programirane umjetnosti, konceptualne umjetnosti, performansa, fotografije, videoumjetnosti... Sudjelovale su u modernističkim umjetničkim pokretima koji su tada nastajali, a neke su u njima imale i pionirsku ulogu.
Djela avangardnih umjetnica, koje su beskompromisno živjele i stvarale svoju istinu u heterogenim društvenim okolnostima, moći će se vidjeti na izložbi Sloboda mog uma - avangardne umjetnice koju organizira Grad Zaprešić, u suradnji sa Zakladom Marinko Sudac. Izložba se otvara povodom manifestacije Noći muzeja, u petak, 27. siječnja 2023., u prostoru Vršilnice u Zaprešiću. Osnovu izložbe čine umjetnička djela avangardne umjetnosti iz Kolekcije Marinko Sudac, a bit će predstavljene raznolike kreativne prakse umjetnica 20. stoljeća iz regije i šire, s ciljem afirmacije ženskog umjetničkog stvaralaštva.
Tako će se na izložbi moći vidjeti radovi Ivane Tomljenović-Meller, hrvatske umjetnice, dizajnerice, fotografkinje i jedne od rijetkih regionalnih polaznica znamenite škole Bauhaus u Dessauu. Prikupljeni radovi nastali tijekom njezina školovanja predstavljaju nove, za to doba revolucionarne prakse u vizualnom oblikovanju. Zatim su tu i radovi talijanske umjetnice Lucie di Luciano, jedne od istaknutih predstavnica pokreta arta programmata u Italiji. Njezini radovi odlikuju se geometrijom i pravilnim, strogim oblicima, a bili su recentno predstavljeni u sklopu prošlogodišnjeg, 59. venecijanskog bijenala, The Milk of Dreams, kustosice Cecilije Alemani.
Sredinom 1960-ih s pojavom prenosive televizijske tehnike javljaju se i prvi videoumjetnici. U tom kontekstu, na izložbi će biti predstavljen rad umjetnice Nuše Dragan. Kao umjetnica, pedagoginja i savjetnica odigrala je važnu ulogu u uvođenju videoumjetnosti i nove tehnologije na prostore Jugoslavije. Od 1967. do 1988. radila je kao umjetnički par sa Srečom Draganom, kada zajedno izvode brojne umjetničke akcije i stvaraju videoradove. Njihov video Belo mleko belih prsi (1969.) smatra se prvim videoradom u bivšoj Jugoslaviji, a na izložbi će se moći vidjeti njihovi eksperimentalni filmovi RG Vietnam (1969.) i Ču (1969.)
Tijekom 1970-ih svojom inovativnom umjetničkom praksom i društvenim djelovanjem na teritoriju Jugoslavije istaknula se Bogdanka Poznanović. Bila je jedna od prvih umjetnica koje su se bavile akcijama u javnom prostoru s ciljem istraživanja društvenih normi. Sa suprugom Dejanom Poznanovićem sudjelovala je u osnivanju novosadske Tribine mladih, jednog od najvažnijih prostora za razvitak nove generacije avangarde u regiji - npr. subotičke umjetničke grupe Bosch+Bosch. Članica grupe bila je i Katalin Ladik, prva umjetnica u bližoj regiji koja je koristila svoje tijelo kao autonomni medij u performansima, a čija će se djela također naći na izložbi. U istom razdoblju djeluje i jedna od najznačajnijih svjetskih umjetnica performansa Marina Abramović, koja je na izložbi predstavljena svojom zvučnom instalacijom.
Sedamdesete godine bile su značajno razdoblje i za afirmaciju umjetnica feminističke struje, čiji će radovi također biti predstavljeni na izložbi. Ističu se hrvatska umjetnica Sanja Iveković, Poljakinja Ewa Partum, a žensko iskustvo prikazivale su i umjetnice Teresa Tyszkiewicz i Milica Kecman / Lipa Mill. U tom kontekstu djeluje i Natalia LL, konceptualna umjetnica i fotografkinja, povezana s poljskom avangardnom scenom 1960-ih. Na izložbi će se moći vidjeti njezine fotografije iz serije radova Consumer art i Post-consumer Art (1972. – 1975.). Radovi su to koji su izravan komentar na promjenu društvene stvarnosti i konzumerizma u društvu, s ciljem izvrtanja „muškog pogleda" i naglašavanja slobode i inicijative žene.
Unutar šireg regionalnog konteksta, pitanjima ženskog identiteta bavile su se i umjetnice Běla Kolářová, Galina Bitt, Ruth Wolf-Rehfeldt, Dóra Maurer, Jana Shejbalová-Želibská i druge, dok se slična promišljanja mogu se pronaći i izvan granica središnje i jugoistočne Europe. Tako će na izložbi, među ostalim, biti izloženi i radovi umjetnice Eulàlie Grau, jedne od pionirke feminističke umjetnosti u Španjolskoj, kao i radovi japanskih umjetnica Takako Saito i Mieko Shiomi, značajnih predstavnica međunarodnog pokreta Fluksus.
Nasljeđe avangarde 20. stoljeća vidljivo je i danas. Istraživanja kategorija roda i spola i dalje su aktualna, proširuju se i nadilaze granice binarnog. U tom kontekstu, bitan je rad MC Coble (rođena Mary Coble). Na izložbi će se moći vidjeti fotografije performansa Krvopis (2008.) koje ukazuju na, i dalje prisutnu, diskriminaciju u društvu.
Iako je postignut stanovit je napredak unutar svijeta umjetnosti - zahvaljujući zajedničkom naporu aktivno angažiranih umjetnika, povjesničara umjetnosti - neki odgovori i dalje se traže. Pitanja položaja žena u društvu bila su, i ostala su relevantna, a diskurs i umjetnička praksa ne ograničavaju se na jednu temu, tehniku ili područje djelovanja. Unutar te misije ostvarena je i izložba Sloboda mog uma. Avangardne umjetnice iz Kolekcije Marinko Sudac – kako bi se ukazalo na heterogenost rada avangardnih umjetnica i usmjerilo prema njihovoj daljnjoj valorizaciji, a sve to fokusirajući se na slobodu stvaralaštva.
Na otvorenju, u petak, 27. siječnja 2023., posjetitelji će imati priliku vidjeti i performans umjetnice Selme Selman – poznate po radovima u kojima propituje tjelesnost, kao i pozicije Roma, žena i migranata u procesima diskriminacije i emancipacije.
Kustosica izložbe je Dorotea Fotivec Očić, dok postav izložbe potpisuje Davor Mateković i studio Proarh, a vizualni identitet Bruketa&Žinić&Grey.
Izložba ostaje otvorena do 10. 2. 2023., a može se pogledati i uz besplatno stručno vodstvo. Radno vrijeme, raspored vodstva i detaljne informacije možete pogledati ovdje https://vrsilnica.hr/noc-muzeja-2023/ .