Nakon udarničkog prošlog tjedna, kada su održali dva koncerta s velikim maestrom Dmitrijem Kitajenkom, glazbenike Zagrebačke filharmonije u petak, 3. ožujka, očekuje poseban, a vjerojatno i za njih same vrlo ugodan zadatak.
Uz filharmonijski orkestar pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića, u filharmonijskom Off ciklusu, u Lisinskom će nastupiti neokrunjeni kralj svih ciganskih violinista svijeta Roby Lakatos, sa svojim sastavom vrhunskih virtuoza.
U programu će se izmjenjivati klasične skladbe Zoltana Kodalyja s violinističkim majstorijama Pabla de Sarasatea, čardašima, hitovima iz filmova i mjuzikala te narodnim pjesmama, na Lakatosev način.
Na samom početka razgovora, koji smo vodili (na engleskom) uoči zagrebačkog koncerta s velikim glazbenikom, željeli smo raščistiti jedno terminološko pitanje.
Maestro Lakatos, koji pridjev vi koristite opisujući svoje podrijetlo i glazbu koju svirate: ciganski ili romski?
Ja sam Ciganin (Gypsy) iz Mađarske i svoju glazbu zovem “Gypsy fusion”. Ponosno tvrdim da sam prvi koji je integrirao elemente jazza i pravca koji zovemo "world music" u cigansku glazbenu tradiciju. Moja umjetnost je umjetnost sljubljivanja.
Koliko često nastupate sa simfonijskim orkestrima, kao ovaj put u Zagrebu?
Sa simfonijskim i filharmonijskim orkestrima nastupam već dugo i to jako volim! Obično prepustim orkestru da neke skladbe izvedbe sam. A zajedno ćemo, slušajući jedni druge i u međusobnoj interakciji, uvjeren sam, ponuditi publici vrlo zabavan koncert.
Koliko je u vašem glazbenom obrazovanju bila važna klasična glazba?
Kao što vjerojatno znate, ja sam se vrlo rano upisao na budimpeštanski Konzervatorij Bela Bartok, gdje sam dobio klasičnu glazbenu poduku. To mi je omogućilo da razvijem tehniku koja je temeljna i bitna. Često uspoređujem instrumentalističku tehniku s ciglama. Ako ne znate napraviti ciglu, ne možete niti sagraditi kuću.
Vi ste prva violina i vođa svog vlastitog benda. Kako surađujete s dirigentima?
Radujem se suradnji s maestrom Ivom Lipanovićem. Naravno, zajednički smo se složili oko programa. Sve je to stvar razgovora, razumijevanja i poštovanja.
Kakva je danas situacija s ciganskom glazbenom tradicijom koju vi tako sjajno predstavljate? Ima li novih talenata u vašoj obitelji? Podučavate li ih?
Ja sam počeo javno nastupati u sastavu svog strica u jednoj od najboljih budimpeštanskih kavana. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća svaka dobra kavana i restoran u Budimpešti imali su svoj vlastiti ciganski orkestar. Konkurencija je bila oštra i glazbeno vrlo poticajna. Danas je većina velikih ciganskih sastava napustila kavane i preselila se u koncertne dvorane. Njihov odnos s publikom je drugačiji. Ja još uvijek nastupam u odabranim budimpeštanskim ili bruxelleskim barovima. Jako mi je važno održati tu tradiciju živom. To je u mojim genima. Među mladima ima sjajnih talenata kao što su cimbalist Jenö Lisztes ili gitarist Andreas Varady. Ponekad ih podučavam, ali draže mi je pozvati ih da sa mnom dijele pozornicu.
Koja vam je glazba osobno draža, jazz ili klasika?
Klasična je muzika majka svih ostalih muzika. Ona obuhvaća repertoar koji zahtijeva najsavršeniju tehniku. Jazz nas podučava slobodi. On zahtijeva vrlo brz glazbenički mozak. Studentima jazza redovito preporučujem da sviraju klasičnu glazbu kako bi razvili što bolju tehniku, a klasično obrazovanim glazbenicima preporučujem da sviraju jazz da u sviranju postignu što veću slobodu.