Jedna od najvećih zvijezda pulskog Sajma knjiga i autora nesumnjivo je ugledni češki književnik Ludvik Vaculik. Njegov je roman "Kako se prave muška djeca" prije dvije godine, nakon prijevoda Renate Kuchar, izazvao i veliko zanimanje kod hrvatskih čitatelja.
Kako ste i kada dobili poziv za dolazak na pulski Sajam knjiga i pisaca i jeste li prije imali osobne susrete s organizatorima?
- Dobio sam dopis, u urednoj kuverti, u kojem su me pozvali na Sajam. Bilo je to jednog ljetnog popodneva prije nekoliko mjeseci. Pitanje je bilo - da li bih došao? Ja sam rekao - Da! Osobno se nikad nisam susreo s organizatorima.
Što očekujete od nastupa na Sajmu?
- Za posljednjeg posjeta Hrvatskoj bio sam iznenađen koliko je mnogo ljudi došlo na susret sa mnom. Prije bilo kakvih očekivanja moram vidjeti tko sve nastupa, kakav je tamo program, a kako će biti i razgovcora sa mnom, u sklopu programa zgodna imena "Doručka s autorom", moram se spremiti i za pitanja.
Jeste li prije bili u Puli i Istri i znate li što o njima?
- U Istri sam bio dva puta sa suprugom: prije četiri i prije pet godina bio sam u njezinu slovenskom dijelu, u Piranu, gdje je Dom slovenskih književnika, a tamo svoj dio imaju i češki književnici. Tom prigodom odlazili smo i na izlete u Umag, Buje, Bale, Rovinj. No više su me zanimali odlasci u unutrašnjost Istre, tamo je manje talijanskih napisa, htio sam upoznati izvorna hrvatska područja. Posebno me impresionirao Motovun, njegova arhitektura i ljudi. Nažalost tada do Pule nismo stigli, znam da je to slavan i lijep grad.
Već ste nekoliko puta bili u Hrvatskoj, a najviše je pažnje izazvao boravak u Zagrebu prije dvije godine. Kako Vam se sviđa u Hrvatskoj, u Zagrebu?
- Zagreb mi uopće ne djeluje kao grad u inozemstvu. Osjećam se kao u bilo gdje drugdje u Češkoj, Slovačkoj, Austriji. Arhitektura ima ista obilježja, poglavito iz 19. stoljeća.
Vaš roman "Kako se prave muška djeca" u Češkoj je izazvao kontroverzne reakcije i skandale, zbog opisa Vašeg, uz službeni brak, paralelnog ljubavnog života (s djecom) s književnicom Lenkom Prochazkovom. Roman je dobro prošao kod hrvatskih čitatelja, kao i njezin roman "Pehistica", koji o svemu piše iz drugog rakursa. U kakvim ste danas odnosima s gospođom Prochazkovom?
- Imamo izuzetno prijateljske odnose. S našom sam djecom koliko god mogu biti. Djeca već imaju 21 i 15 godina. Da, taj dječak sada ima 15 godina.
I Vaš novi roman "Lučeni k Panni" (Rastanak prema Djevi) svojom temom o ljubavi starijeg književnika i mlade djevojke, koja potom ide u samostan, također je "podoban" za kontroverzne odjeke. Kakav je odjek imao u češkoj književnoj i društvenoj javnosti, je li bilo moralističkih reakcija?
- Naslov je namjerno dvosmislen. Jer, naravno, obično se opraštamo s nekim, a ne prema nekome. No, to je rastanak k Djevi, koji je zapravo i njezin povratak Djevi. Roman je izazvao ugalvnom dobre recenzije i kritike. Posebno žena! Imao sam brojne tribine i autorska čitanja, ali nije bilo nikakvih moralističkih reakcija. Uostalom, to je zapravo roman o putu prema Bogu.
Hoće li i taj roman biti preveden na hrvatski? Što sada pišete?
- Ne znam hoće li biti preveden, to nije moja briga već posao mojih izdavača. Nikada unaprijed ne govorim o onome o čemu pišem.
Hoćete li u svojoj redovnoj kolumni za ugledni dnevnik "Lidove noviny" pisati i o ovom posjetu Hrvatskoj?
- Te kolumne pišem redovito svaki tjedan. A hoću li pisati o posjetu Hrvatskoj zaista još ne znam.
Sedamdesetih i osamdesetih godina bili ste jedan od glavnih aktivista disidentske Povelje 77. Kakav je Vaš današnji politički i društveni angažman? Srećete li se s nekadašnjim kolegom iz disidentskih dana, danas predsjednikom Republike Vaclavom Havelom?
- Društveno i politički sam angažiran samo time što pišem. Nisam ni u jednoj političkoj stranci, ne sastajem se ni s kim, nisam ni u jednom pokretu, iako me sve to zanima. Havela sretnem jednom-dvaput godišnje, i to onda kada me pozove. I dalje smo u prijateljskim odnosima.
Jeste li još kritični i skeptični prema ulasku Češke u EU i eurointegracije?
- Naravno. I dalje sam protiv toga. Bude li se o tome glasovalo, također ću biti protiv. Zapravo je sve to jedan big buisiness. EU je zapravo organiziran kao trgovačko poduzeće.
Razgovarao Željko Valentić