Ekipa iz Norveškog nacionalnog kazališta iz Osla, predvođena redateljem Erikom Ulfsbyjem, drugi je put radila u Zagrebu s Dramom HNK Zagreb. Prvi put to je bilo 2018. godine kada su se predstavili Ibsenovim slavnim djelom "Peer Gynt", a u petak je publika gledala svjetsku praizvedbu još jednog velikog norveškog naslova. Roman "Povijest pčela" Maje Lunde, priča o tome kako su ljudi uništili jedini planet koji imaju, prvi je put dobio svoju izvedbenu inačicu, a sudeći prema riječima autorice romana iz knjižice o predstavi, u tijeku su pregovori o realizaciji TV serije prema istom predlošku. I može se reći da je upravo to djelo došlo u trenucima kada se čini da se ljudska propast ubrzala do neslućenih brzina.
Za zagrebačku predstavu dramatizaciju je napisala Ingrid Weme Nilsen, a prevela ju je Anja Majnarić. Kroz tri priče – o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti – teče priča o pčelama i ljudima, o načinu na koji su ljudi uništili pčele, ali i načinima na koji uništavaju sami sebe, razarajući obitelji, bilo da taj rasap dolazi iznutra ili pod pritiskom militantnog društva jednoumlja. Redatelj Ulfsby, koji je ujedno i dramaturg predstave, sve tri priče prikazuje istodobno, ispreplićući ih u preciznim scenama, koje se doimaju kao vješta koreografija, posebno u trenucima kada su gotovo svi likovi na sceni. Priča iz Engleske 1835. – 1857. priča je o izumu inovativnog pčelinjaka, o težnji k znanstvenom radu, ali i o ocu koji u želji da znanje prenese sinu ne želi vidjeti da u obitelji ima istinskog znanstvenika, ali da je to žena, njegova kći. Priča iz sadašnjosti priča je iz SAD-a 2007. godine kada pčelinjaci stradavaju od bolesti i pčele nestaju, kao i priča o ocu koji se ne može pomiriti sa željom sina da ne bude pčelar nego književnik. Priča iz budućnosti je distopijska – Kina 2098. godine, 60. godina nakon što su nestale pčele. Ljudi ručno oprašuju voćke, boreći se protiv gladi, a kada nestane maleni dječak, njegova majka će učiniti sve da ga nađe, pa i boriti se protiv sustava koji istrebljuje svaku ideju pojedinca.
Unatoč paralelnom toku, sve tri priče mogu se pratiti i bez poznavanja romana, ali tu i počinju problemi ove predstave. Redatelj ih predstavlja u mirnom, staloženom ritmu te se na trenutke sve doimlje kao da nam priča san, a ne istinsku noćnu moru. Možda je to pitanje nama pomalo stranog, skandinavskog mentaliteta, ali sve te drame, gubici, razočarenja, slomovi u obiteljima, najteže tragedije, iz našeg poimanja života ipak podrazumijevaju mnogo više strasti. Ovdje kao da se pazilo na način na koji će se priče uklopiti jedna u drugu, poput neke Rubikove kocke u tri boje, pri čemu su emocije namjerno gurnute u drugi plan, što je očito redateljska odluka koju su glumci ispoštovali. Kao i "Peer Gynt", i "Pčele" su vizualno izuzetno dojmljiva predstava čije slike ostaju u očima gledatelja, za što su u prvom redu zaslužni scenograf Even Børsum i oblikovatelj svjetla Torkel Skjærven. U ovoj ansambl-predstavi, u kojoj glumi i podosta djece, od glumaca treba istaknuti Sinišu Popovića i Kseniju Marinković iz američke, Luku Dragića i Tesu Litvan iz engleske i Zrinku Cvitešić iz kineske priče. Zanimljivo je da je glazbu za predstavu skladao glumac Ivan Colarić, koji je i izvodi na sceni za klavirom.