Zlatko Josip Grgić, mladi glazbenik koji već nekoliko godina plijeni pozornost zbog mnogobrojnih odličnih suradnji, nastupa i jedinstvenog stila sviranja, vratio se nastupanju.
Za njegov se koncert u prekrasnoj dvorani Auditorium del Parco u L’ Aquili kod Rima 16. rujna tražilo mjesto više, a publika je svega sat i pol vremena mogla uživati u nastupu jedinstvenog zvuka glazbenika kojeg Španjolci (flamenkisti) zovu Torres’ Whisperer. Cijeli koncert je naime, Grgić svirao na vrijednoj Torresovoj gitari iz 1890. godine dok je drugi dodatak Andante religioso od A. Barriosa odsvirao na Torresovoj gitari iz 1873.
Svoj nastup Grgić je započeo Bachovom Sarabandom i Bourreeom iz Partite 1 BWV 1002, a završio s Morriconeovom Gabriel’s oboe. Nakon sto je odsvirao Mallorcu od I. Albeniza publika je s oduševljenjem dočekala kraj izvedbe i ispratila ga je gromoglasnim pljeskom koji nije prestajao. Podijelio je s nama i svoje osjećaje nakon dugo vremena bez koncerata pred publikom te sviranja u krajnje neobičnim uvjetima.
Kako ste se osjećali na ovom koncertu, s obzirom na uvjete sviranja? Što je vama značio ovaj koncert?
Bio sam sretan zbog nastupa ali i pomalo u strahu zbog cijele epidemiološke situacije. Moramo se svi truditi da zivimo što normalnije, usprkos opasnosti koja postoji. Ovaj koncert mi je omogućio da sviram pred publikom sto je želja svakog umjetnika.
Jeste li bili u strahu tijekom izvođenja pred publikom ili ste jedva dočekali koncert?
Naravno da je postojao strah, svima se mjerila temperatura. S Covidom se moramo naučiti boriti i u konačnici što normalnije živjeti.
Koji je dio koncerta vama bio najposebniji i zašto?
Za vrijeme cijeloga koncerta sam uživao jer sam se osjetio prekrasnu akustiku dvorane, a Torresova gitara je zvučala prekrasno, s puno boja. Posebno sam uzivao za vrijeme izvodjenja Mallorce od I. Albeniza i Sonatine od F.M. Torrobe sto je publika nagradila velikim i dugim aplauzima. Drugi dodatak sam izveo na Torresu iz 1883., a to je bio drugi stavak Andante religioso iz Barriosove La Catedral, nakon čega aplauz publike nije prestajao a to je ono što nas ispunjava i nadahnjuje.