Hrvatski film u Cannesu ove godine zaista niže uspjehe: nakon što su nam u službene konkurencije festivala ušla dva duga i jedan kratki film (odreda koprodukcije), a redateljica Antoneta Alamat Kusijanović dobila je priliku da joj novi film “Murina” koproducira Martin Scorsese, odjeknula je vijest da je film “Srbenka” Nebojše Sljepčevića osvojio nagradu Doc Alliance Award, iza koje stoji sedam velikih međunarodnih filmskih festivala.
U konkurenciji od sedam nominiranih, članovi žirija složili su se da je upravo hrvatski film “vrlo važna te istovremeno univerzalna priča o osobnoj i kolektivnoj nepravdi koju sa sobom nosimo kao teško breme te pokušaj izražavanja tog osjećaja kroz ograničen, a opet moćan umjetnički izražaj”, proglasivši “Srbenku” dokumentarnim filmom godine.
Zašto ne priča o Hrvatima?
– Da mi je netko dok smo snimali film rekao da ću završiti u konkurenciji festivala Visions du Reel, skakao bih od sreće. Da će me upravo oni nominirati za ovu nagradu, a potom da ću je i osvojiti u toliko snažnoj konkurenciji, nije mi bilo na kraj pameti. Ovo je ogromno međunarodno priznanje, iako je film primarno rađen za hrvatsku publiku i zato nestrpljivo čekam da ga prikažemo kod kuće – rekao nam je Sljepčević nakon što je primio prvu nagradu Doc Alliance koju je dobio neki hrvatski film.
Domaća publika premijeru će čekati do ljeta, ali s obzirom na sve prisutnije trendove u hrvatskom društvu u kojem se umjetnička djela redovito ocjenjuju, pa i osuđuju “na neviđeno”, ne sumnjamo da će mnogo zanimanja izazvati vijest da je jedan od glavnih protagonista filma redatelj Oliver Frljić. “Srbenka” je snimljena tijekom proba za njegovu predstavu o Aleksandri Zec.
Riječ je o predstavi protiv koje je svojedobno protestirao dio branitelja, pitajući se zašto Frljić ne radi predstave o ubijenoj hrvatskoj djeci. Upravo to pitanje jedno je od tema razgovora između Frljića i njegovih glumaca, koji se tijekom kazališnih proba i sami raspadaju u nemoći pred mržnjom koja nas okružuje, a osobne traume i obiteljske povijesti izviru na površinu u često dramatičnim trenucima filma koji je nadrastao puki “making of” i postao jedan od važnijih domaćih dokumentaraca koje ćemo ove godine gledati.
Želi otvoriti dijalog
– Želio sam otvoriti dijalog o temi kojom se naše društvo ne bavi, a to je kako izbjeći da traume iz prošlosti prenosimo na iduće generacije, te što to znači za budućnost svih nas koji živimo na ovim prostorima. Volio bih da ljudi pogledaju film. Hoćemo li nakon toga svi imati isto mišljenje, manje mi je važno – poentira autor.
Hahaha...sorosova mafija dijeli nagrade udbocetnjcima