Od davno minulog “zlatnog doba” sada su ostale još samo legende koje pripovijedaju o prošlosti u kojoj doline i planine nisu presijecali zidovi, a ljudi su se mogli slobodno kretati kuda su htjeli. No sada je zemlja pod jarmom velmoža, dvorom haraju intrige, a zemljom glad... U narodu je počela tinjati želja za pobunom. Nakon smrti svog oca na prijestolje treba zasjesti Tilda koja ima viziju pravednijega kraljevstva, ali prije nego što počne ostvarivati nužne reforme, spletkama koje predvodi njen mlađi brat nagnaju je u progonstvo nakon kojega se, vođena čudnim znakovima i uz pomoć mudrog Tankreda i vjernog Bertila, pokušava vratiti na vlast. Tako započinje dugo putovanje u kojemu će se Tildina sudbina spojiti sa “Zlatnim dobom”, koje je očito puno više od puke legende. Riječ je o knjizi mistične snage koja ima moć promijeniti svijet...
Cyrila Pedrosu zavolio sam na prvi pogled tamo negdje početkom 2008. kad sam pročitao “Tri sjene”. Tjeskobna, napeta, dirljiva i neobično snažna priča za tako mladog autora jako me se dojmila, ali najviše me impresionirao njegov crtež, jedinstvenog i izrazito osobnog stila koji se ističe među tisućama drugih, klasičnijih strip-crtača, što je u današnjem svijetu epigona velika rijetkost. Dio svog osebujnog rukopisa Pedrosa svakako duguje Disneyu, u čijim je studijima radio na crtanim filmovima “Zvonar crkve Notre-dame” i “Herkules”, ali za razliku od ispeglane, čiste i uglađene linije kakva prevladava u animaciji, Pedrosin crtež u stripu puno je “prljaviji”. Pedrosa često koristi suhi kist kojim dobiva zanimljive efekte, što u kombinaciji s vrlo bogatim crtežom punim detalja i korištenjem brojnih drugih crtačkih tehnika daje fantastičan rezultat.
Nažalost, francusko tržište uglavnom traži boju pa su “Tri sjene” jedan od rijetkih Pedrosinih crno-bijelih stripova, dok su ostali objavljeni u koloru. S druge strane, opet je teško reći da je boja višak, Pedrosa to sjajno kolorira, vrlo promišljeno i elegantno, tako da s bojom njegov crtež dobiva dodatnu dimenziju i atmosferu. Nakon “Tri sjene” uslijedili su briljantni “Portugal” i još briljantniji “Ekvinociji”, crtani romani o obitelji, otuđenju i (bes)mislu života u modernom svijetu kojima se Pedrosa definitivno prometnuo među zvijezde suvremene Francuske strip-scene čije nove albume publika s nestrpljenjem iščekuje.
Prvi dio “Zlatnog doba” objavljen je 2018. i odmah je bilo jasno da će to biti veliki uspjeh, usprkos činjenici da je ovaj put za scenarističkim kormilom skupa s Pedrosom bila i široj publici relativno nepoznata Roxanne Moreil. Pedrosin najveći adut je crtež, a “Zlatno doba” tako je prekrasno nacrtano da je jednostavno nemoguće odoljeti mu. Očito inspiriran srednjovjekovnom umjetnošću, oltarnim slikama i vitrajima, Pedrosa stvara svoj imaginarni, fiktivni srednji vijek i pušta svoj kist neka se razmaše. Vitezovi, dvorovi, seljaci, dvorani, građani, priroda, interijeri, pejzaži, akcijske scene, krupni planovi, mimika likova, što god vam padne na pamet, sve je impresivno, bogato i minuciozno iscrtano, a opet puno života, mekoće i pokreta, nimalo hladno i statično što inače zna biti boljka predetaljnog crteža. Sam po sebi upečatljiv i osoban crtež dodatno je istaknut inovativnom tehnikom bojenja koja je Pedrosin zaštitni znak – linije crteža ne ostaju u crnoj boji kao inače u stripu, nego se i one boje što stvara zaista poseban efekt. Krajem 2020. izašao je i drugi, završni dio ove epske pustolovine i nakon što sam ga pročitao, moram priznati da mi je malo i laknulo jer sam se pribojavao kako će neiskusni dvojac rasplesti cijelu priču, o čemu često umnogome ovisi ukupni dojam o nekom djelu.
Mislim, da se razumijemo, “Zlatno doba” nije neko scenarističko remek-djelo koje će zasjesti na vrhove ljestvica najboljih svjetskih stripova svih vremena, ali autorima se svakako mora priznati da su uspješno i umjesno spojili klasičan srednjovjekovni viteški ep s društveno angažiranim socijalno-političkim temama, pa je konačan rezultat lijepo izbalansirana mješavina zabavnog srednjovjekovnog akcijskog trilera i utopijske socijalne basne kojoj ne manjka uzbuđenja i misterija čije vas razrješenje vuče da gutate stranice, a ni lijepih rečenica, plemenitih ideja i utopija o bratstvu i jedinstvu, tj. bratstvu, jednakosti i slobodi u francuskoj varijanti.
Povodom obilježavanja stogodišnjice Francuskog instituta u Hrvatskoj u veljači 2021. vlade Hrvatske i Francuske potpisale su novi sporazum bilateralne suradnje u području stripa. Nositelji projekta su Francuski institut u Hrvatskoj i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, u suradnji s Međunarodnim centrom stripa i slikovne umjetnosti iz Angoulêmea, a cilj programa je razvoj umjetničkih razmjena i priznavanje ovog medija kroz njegove edukativne, kulturne i gospodarske potencijale. U sklopu ovog projekta od 19. do 26. svibnja u Zagrebu gostuje Cyril Pedrosa čija će izložba s originalnim tablama iz stripa “Zlatno doba” biti postavljena u prostoru Francuskog instituta u Preradovićevoj 5. Ako volite strip, ovu izložbu nemojte propustiti, a prilika je to i da dobijete autorsku posvetu i crtež.
“Zlatno doba” još je zbog nečega važno, upravo je tom djelu pripala čast da bude jubilarni, dvjestoti broj Fibrine prestižne biblioteke Kolorka. Neka vas ne buni to što brojevi od 181 do 199 još nisu objavljeni, “Zlatno doba” bilo je planirano za jesen, ali je zbog posjeta autora pomaknuto u svibanj, pa će se ta rupa od dvadesetak brojeva popuniti u idućih nekoliko mjeseci. U svakom slučaju, riječ je o velikom postignuću, biblioteka od dvije stotine kvalitetnih stripova u mahom besprijekornim izdanjima nešto je neviđeno na našim prostorima i zaista sam iznimno ponosan na nju. Hvala svima koji su pomogli da se to čudo ostvari, a što se mene tiče, nema spavanja na lovorikama – dug je put do tisuću!
Fibra Kolorka 200 215 x 280 mm, Tvrdi uvez 416 stranica 250 knZlatno doba
