Ugledni i često izvođeni hrvatski dramski pisac, glumac i filmski scenarist Elvis Bošnjak okušao se i u romanopisanju. Za temu romanesknog prvijenca izabrao je stvarni događaj, podmuklo ubojstvo osječkog ratnog policijskog načelnika Josipa Reihl-Kira u okolici Osijeka 1991. godine. Kirovo ubojstvo jedno je u nizu hrvatskih amblematskih ratnih ubojstava koje nikada do kraja nije razjašnjeno, iako postoji visok stupanj javnog interesa da se ustanovi tko je zapravo nalogodavac atentata na hrvatskog policijskog načelnika koji je poginuo od “hrvatske strojnice u hrvatskim rukama”, kako bi se to u narodu reklo, na pravdi Boga. Naravno, Bošnjak u svom trilerski napisanom romanu nije išao samo za publicističko-činjeničnom rekonstrukcijom događaja koji je iz ratne slavonske zbilje uklonio neugodnog idealističkog mirotvorca. Oni koji vole romane s ključem i literarno otkrivanje političkih i kriminalno-vojnih tajni u Bošnjakovoj prozi vjerojatno neće naći neki krunski dokaz za nečiju kaznenu odgovornost. Roman “Gdje je nestao Kir” stoga se ne može ubrojiti u povijesne romane jer njegova intencija nije revizija hrvatske ratne povijesti, iz koje je netko moćan gotovo potpuno uklonio ime Josipa Reihl-Kira i njegovu bitnu ulogu u Domovinskom ratu.
Bošnjaka u prvom redu zanima Kir kao čovjek, kao što ga zanima i lik njegova ubojice, kojeg je za potrebe svoje fikcije preimenovao u Marka Šutala. Preimenovao je Bošnjak i druge likove iz ubojičine bliže i dalje okoline. Ali, Gazda je ipak ostao Gazda. Prepoznatljiva mučna sjena nad posljednja tri desetljeća hrvatske povijesti koja nije mogla ne okrznuti ni ovaj roman plemenite tragičnosti, posvećen čovjeku koji je i u ratno nevrijeme vjerovao u ljudskost. I bio vjerojatno u krivu, što ne umanjuje njegovu simboličnu žrtvu i njegovu upravo kršćansku potrebu da se žrtvuje za one koji to nisu zaslužili. Bošnjak nije napisao crno-bijeli roman. On je i žrtvi i egzekutoru dao jednaka literarna prava, kao u nekoj imaginarnoj sudnici. I žrtva i ubojica čitateljima se obraćaju svojim autonomnim glasovima boreći se za vlastitu istinu. Imaju svoje argumente i svoju logiku. Doduše, Kir ne želi pobjeći na sigurno, iako je svjestan svih opasnosti, a ubojica nakon pokolja, koji je izveo gotovo u transu, odlazi preko oceana, u organizaciji onih hrvatskih službi koje su trebale omogućiti sigurnost svakom hrvatskom građaninu. Ali, u jednom trenutku prioritet im je bio zaštititi ubojicu hrvatskog policijskog načelnika koji je naprasno smetao Gazdi i njegovu političko-vojnom projektu. Tek u pozadini romana autor ocrtava i atmosferu straha, neizvjesnosti i nadolazećeg zla koje sredinom 1991. godine još nije dosegnulo svoj vrhunac na istočnim hrvatskim granicama, na koje su već navaljivali napaljeni borci poraženih snaga iz Drugog svjetskog rata željni konačnog svođenja računa starih vojnih poraza, svakako starijih od Domovinskog rata. Bošnjak očito nije htio napisati literariziranu biografiju jednog netipičnog i principijelnog policijskog zapovjednika koji se nije mogao uklopiti u standarde nove hrvatske moralnosti i policijskog kvaziprofesionalizma.
Stoga je povremeno biografske činjenice umatao u pomalo nadrealističke slojeve, dajući si mogućnost za odmak od surove stvarnosti. Time je ovaj roman dobio na lirskoj poetičnosti, postajući stalan spomen na čovjeka koji je pokušao biti čovjek i u teškim povijesnim okolnostima kada se ljudi dijele isključivo na naše i vaše. A tu vrstu podjele Kir nije mogao prihvatiti ni zagovarati. Njegov je moto Bošnjak sažeo u rečenicu “Želim znati da ćemo iz ovog rata izaći čisti kao suza”. A jesmo li takvi izašli iz rata i može li se iz ovog našeg nedavnog rata, koji je nastavak sukoba iz Drugog svjetskog rata i koji još uvijek živi u političkim projekcijama moćnih hrvatskih političkih sila, uopće izaći čist? Može. Može se biti čist i mrtav. Poput Kira. Ali, može se biti i Gazda. Gazda koji osobno ne prlja ruke, jer za to ima svoje Šutale. Koje onda šuta uhodanim štakorskim kanalima od nemila do nedraga po hrvatskim dijasporama, uvijek spremnima za skrivanje ljudi koji bježe u svoje alternativne domovine. Točno se u nazivu romana pita Bošnjak, gdje je to nestao Kir? A odgovor se krije u svakome od nas.
