Ni sama još ne razumijem svoj čin. Bila sam te večeri s društvom, primijetila sam izložbu fotografija, potom fotografiju starog mosta u Sisku i bila sam osupnuta emocijama koje je ona izazvala u meni.
Prestalo me biti briga za kamere oko mene i za pravne posljedice. Potisnula sam u sebi da je to kazneno djelo. Uzela sam fotografiju, izvadila je iz okvira i smotala, okvir vratila, jer on ionako nije bio predmet mog interesa, te otišla dalje s društvom. Za koji dan sestrična me pitala jesam li vidjela objavu KIC-a. Kada sam je pogledala, bila sam u šoku. Osjetila sam zatim mješavinu srama i straha i dva-tri dana smišljala sam što i kako učiniti. Onda sam se najprije javila Emilu, a potom i autoru fotografije kojem sam se ispričala, zamolila da mi oprosti te mu ponudila nadoknadu – ovim je iskrenim riječima, s vidljivom nelagodom, 29-godišnja stomatologinja Helena Margić iz Siska jučer u zagrebačkom Kulturnom informativnom centru (KIC) objasnila zašto je 16. veljače u večernjim satima uzela jednu od u tom trenutku u KIC-u izloženih fotografija Gorana Pavletića.
Taj njen nedavni čin, koji su snimile kamere te je video pogledalo više od 70 tisuća ljudi u Hrvatskoj i izvan nje, svojom se, kako je sam rekao, elegantnom, nježnom i opijenom izvedbom toliko dojmio ravnatelja KIC-a Emila Matešića da je on cijelu tu neugodnu i nezgodnu situaciju odlučio okrenuti na dobro.
– Vodeći se rečenicom Josepha Beuysa da je “svaki čovjek umjetnik”, zapitao sam se što kao ravnatelj mogu učiniti da nekome tko je tako nježan i hrabar omogućim, dam priliku da bude umjetnik, kustos izložbe. Trebalo se samo javiti – objasnio je Matešić ujedno negirajući da ova priča ima bilo kakvu marketinšku potku. Štoviše, na novinarsko pitanje hoće li vratiti fotografiju uslijedilo je novo iznenađenje jer je Helena Margić uzvratila da spornu fotografiju nije jednostavno vratiti jer je iste večeri ta fotografija u jednom od zagrebačkih kafića i njoj ukradena iz torbe te da, unatoč pokušajima, nije uspjela doznati što se dogodilo te gdje se i kod koga ta fotografija sad nalazi.
– Umjetnost je moja strast. Kako se i sama amaterski bavim fotografijom, a osobito volim dokumentarnu fotografiju, prihvatila sam ponudu da budem kustosica izložbe na vlastitu temu. Otvaranje će biti 25. studenog, a tema izložbe je – femicid. Između ostalog i zato što sam i sama bila žrtva nasilja. Tijekom 3. godine studija na mene je u mom stanu u alkoholiziranom stanju nasrnuo prijatelj mog tadašnjeg dečka. Jedan od prstiju desne ruke puknuo je mi na četiri mjesta, uslijedilo je šest operacija i dug oporavak, no nadležne su institucije na cijeli taj slučaj nasilja samo odmahnule rukom, što me najviše pogodilo i razočaralo. A nakon toga što se dogodilo moj dečko i ja smo prekinuli vezu. No ova je tema sad aktualna i zbog Istanbulske konvencije. Podatak da su od 2012. do 2016. u nas ubijene 72 žene dovoljno govori sam za sebe – kazala je Helena Margić koja je, ne mogavši mu vratiti njegovu fotografiju, Goranu Pavletiću darovala jednu svoju uz zamolbu da joj oprosti njen nedavni čin.
– Vijest da je jedna moja fotografija nestala – užasnula me. Kada sam pogledao snimku otuđivanja fotografije i kada mi je Emil objasnio kako misli riješiti tu stvar, sve mi je to postalo i simpatično. No zbog svega što je uslijedilo izložba je pala u drugi plan što me kao umjetnika malo i povrijedilo. Stoga sam se povukao i čekao da se ova priča zaključi – rekao je Pavletić, da bi nakon Helenina dara i molbe za oprost nastavio:
– Heleni opraštam i zahvaljujem na njenoj fotografiji. Sad kada sam čuo njenu priču i najavu izložbe na temu femicida vrlo ću se rado i sam uključiti. Štoviše, seriju od 25 fotografija s motivom one ukradene dajem na prodaju po tisuću kuna, a pola iznosa bit će uplaćeno Sigurnoj ženskoj kući. Prvi kupci tih fotografija bit će Helena i Emil, a zanima me hoće li biti još ljudi senzibiliziranih za ovu akciju.
Uklopila si se u profil političara.