Prvi sam put s njim razgovarao na domjenku koji je u Zagrebu prije nešto više od godinu i pol organiziralo australsko veleposlanstvo. Bio je to gospodin iznimno uljudnog držanja, star, po mojoj slobodnoj procjeni, kakvih šezdesetak godina. Predstavio mi se kao Jonathan Sutherland, na sebi je imao klasično crno odijelo, a na prvi pogled odavao je dojam nekog visokopozicioniranog državnika. U razgovor smo ušli sasvim slučajno, ali nakon prvih pet minuta bilo mi je jasno da je riječ o jako zanimljivoj osobi širokog općeg znanja – kaže nam sugovornik koji nas je zamolio da ga u ovom tekstu nazovemo William jer zbog osude prijatelja i obitelji nije želio u javnost izlaziti sa svojim pravim imenom.
Uglađeni muljator
– Odmah na početku rekao mi je da je, baš kao i ja, rođen u Australiji iz koje se odselio u svojim dvadesetima kako bi studirao pravo u Londonu. Prošli smo cijeli niz tema, od australske i britanske politike do povijesti, klasične glazbe, kulture, i on je vodio glavnu riječ, činilo se kao da se razumije u sve. Otkrio mi je i kako je odnedavno u mirovini, ali da, s obzirom na to da je, osim studija povijesti i prava na Oxfordu, diplomirao i na Glazbenoj akademiji u Sydneyu, sada putuje Europom i piše kritike opernih predstava koje se izvode u nekim od najuglednijih kazališta Starog kontinenta. Pohvalio mi se i kako posjeduje nekoliko nekretnina u Londonu, Australiji, Francuskoj i Splitu, a da u Zagreb zbog posla dolazi otprilike svakih šest tjedana – riječi su kojima nam Australac hrvatskih korijena, koji posljednjih godina živi u Zagrebu, opisuje svoj prvi susret s čovjekom kojega bi, kada se čuje ostatak ove priče, najlakše mogli opisati kao uglađenog muljatora s manirama Jamesa Bonda – da i ne trepne, uspješno bi prevario i detektor laži.
Otkriva nam kako se nakon inicijalnog susreta s Jonathanom Sutherlandom nastavio viđati povremeno, svakih nekoliko tjedana. Nekada bi u društvu, osim njih dvojice, bili i još neki Williamovi prijatelji i svi su uvijek s velikim zanimanjem slušali Sutherlandove priče kojih je bilo napretek. I nisu to samo bili neki isprazni razgovori, dotaknuli bi se i ozbiljnih tema i analiza društvenih i političkih događaja iz cijelog svijeta, pa i iz Hrvatske.
– Ti naši susreti, u kojima smo postali ne bih rekao prijatelji, ali u svakom slučaju dobri poznanici, potrajali su kakvih godinu i pol prije nego što me negdje u travnju prošle godine zamolio za uslugu. Rekao mi je kako je u jednoj stomatološkoj poliklinici u centru Zagreba napravio nekoliko novih krunica na zubima i da mu je sada ta poliklinika izdala račun na iznos od 27 tisuća kuna. Tvrdio je kako je račun pokušao platiti, ali da je došlo do nekih poteškoća prilikom plaćanja u njegovoj banci. S obzirom na to da klinika zahtijeva isplatu u roku od najviše dva dana od trenutka izdavanja računa, a on se trenutačno nalazi u inozemstvu, zamolio me da osobno platim račun u poliklinici, a on će mi u iduća dva-tri dana uplatiti novac. Kako po prirodi nisam sumnjičava osoba, a s Jonathanom sam se družio već 18 mjeseci i po svim njegovim pričama uopće mi nije bilo ni na kraj pameti da bi me mogao prevariti, otišao sam i platio račun, a nakon toga je krenuo cirkus – govori William.
Iduća dva mjeseca Jonathan mu je obećavao vratiti novac, a sredinom srpnja Williamu je “puknuo film” pa je angažirao odvjetnika i podigao kaznenu prijavu protiv Jonathana. Policija je prijavu zaprimila, ali Jonathanu do danas nije ušla u trag. Ne čudi to s obzirom na to da je taj ugledni operni kritičar, kako se predstavlja, u biti jedan jako uspješan prevarant. Barem ako je suditi prema svjedočenjima nekih ljudi, ali i njegovoj prošlosti. Koliko je u tome uspješan, svjedoči i činjenica da je doista pisao operne kritike za neke od poznatih svjetskih medija poput The Australiana, Opera Todaya, The Opera Critica, Bachtracka i The Opera Wirea. Za ovaj posljednji napisao je i recenziju opere “Elektra” koja se izvodila u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci.
Njegovi osvrti, baš kao i biografija u kojoj se hvali svojim širokim obrazovanjem i znanjem svjetskih jezika, mogu se naći na internetu. Ali i njegove žrtve prije dvije godine pokrenule su stranicu “jonathansutherlanddemontfort.com” na kojima opisuju kako ih je varao.
Mijenja i identitete
– Na sličan način na koji je prevario mene on vara ljude po cijelom svijetu još od osamdesetih godina. Predstavlja se kao pripadnik elitnog društva, ruča po jahtama ljudi kojima se uvuče pod kožu, odsjeda u hotelima s pet zvjezdica i onda mu drugi plaćaju račune jer ih sve uvijek uspije obmanuti. Uza sve to, često mijenja i identitete pa je do sada u protekla tri desetljeća osuđen samo četiri puta – govori William i naglašava da je s pričom odlučio izaći u javnost kako bi Jonathana Sutherlanda učinio poznatim.
– Kada drugi čuju za njega i vide njegovo lice, više neće moći živjeti lagodnim životom na račun svojih žrtava – zaključuje.
VIDEO Dosjetljivi radnici našli način kako zaštititi skupi stroj od vandala i kradljivaca
Meni je bio najbolji onaj lažni crnogorski princ Stefan Černetić koji je čak dodjelio plemički status poznatoj američkoj glumici Pameli,,isto takvo držanje,fino odijelo,sijeda kosa,poliglot,dobar auto,uglađeno držanje,,,ni je mi žao nikoga,,lik da bi postigao takvu prevaru-ulaže u sebe,trudi se,educira se o puno stvari,neformalno školovanje,znanje povjesti,običaja,,izuzetan intelekt,,zašto to onda neunovčiti od skorojevića,naivnih,bedastih???..