Mwazulu Diyabanza, kongoanski aktivist, na francuskom sudu upravo je kažnjen s pet tisuća eura globe te četiri mjeseca uvjetne kazne. Osuđen je zbog pokušaja krađe jednog od artefakata iz pariškog muzeja Louvre, no motiv Diyabanzina zločina nije bio profit. Iza njegovih postupaka, a već je nekoliko puta iz raznih svjetskih muzeja pokušao otuđiti izloške, stoje stotine godina sustavne, nekažnjene pljačke kulturnog blaga bivših kolonija diljem svijeta.
Samo u Francuskoj, otkrila je istraga koju je pokrenuo predsjednik Emmanuel Macron, nalazi se oko 90.000 statua, slika, vjerskih artefakta, ali i ljudskih ostataka koji su oteti afričkim narodima. Uz Francusku, neki od najvećih krivaca za doista gnjusno pustošenje neprocjenjivih kulturnih dobara, stoje Velika Britanija i Njemačka. Prema nekim procjenama, trenutačno se više od 90 posto nacionalnih blaga afričkih naroda nalazi izvan afričkog kontinenta – u muzejima spomenutih država. Mwazulu Diyabanza stoga je život posvetio misiji povratka ukradenog, onim narodima kojima s pravom pripada.
Rođen je 1978. godine u Kinšasi, glavnom gradu današnje Demokratske republike Kongo. Otac mu je bio revolucionar – jedan od vođa pokreta za neovisnost Konga. Kada je bio dijete, prisjeća se, majka mu je pričala o Patriceu Lubumbi, prvom premijeru Konga i narodnom heroju, mučki ubijenom pred streljačkim vodom uz podršku belgijske vlasti. Zbog toga je od najmanjih nogu znao da želi uzeti stvar u svoje ruke, i odlučio se na žestoku borbu protiv nepravde postavši panafrički aktivist i vođa organizacije Unité, Dignité, Courage, posvećene oslobođenju i transformaciji afričkog kontinenta.
– Odlazim u muzeje u kojima su izloženi afrički artefakti i govorim istinu o tome kako su ukradeni i odneseni iz Afrike. I onda ih uzimam natrag. Vjerujem da se bogatstvo koje su zapadne zemlje zgrnule na račun naših umjetnina, kao i one same, mora vratiti afričkom narodu – kazao je nedavno Diyabanza u velikom intervjuu za britanski dnevni list The Guardian.
Uz posljednju presudu zbog krađe iz Louvrea, taj aktivist osuđen je za još barem četiri pokušaja krađe u Francuskoj i Nizozemskoj. Sa svojim akcijama započeo je 12. srpnja ove godine, kada je sa skupinom aktivista ušao u pariški muzej Quai Branly u kojem se nalazi više od dvije trećine od nevjerojatnih 90.000 predmeta otuđenih iz Afrike te izveo prosvjednu akciju koja se uživo prenosila na Facebooku, držeći funeralnu skulpturu sudanskog plemena Bari. U Marseilleu sličnu je akciju napravio s jednim mačem, a u afričkom muzeju u Nizozemskoj s kongoanskom religijskom statuom. Svaki put, on i njegovi kolege bili su uhićeni, a predmeti vraćeni. Ali to nije ni važno. Diyabanza niti može niti ne želi te predmete odnijeti sa sobom – on se zalaže za repatrijaciju i restituciju, povrat svih pokradenih dobara u ruke njihovih pravih vlasnika. A tužna je činjenica, da kada bi svi svjetski muzeji čije se kolekcije diče takvim plijenom na to pristali, mnogo njih ne bi imalo drugog izbora doli zatvoriti svoja vrata.
Tako se među nekim od najpoznatijih opljačkanih blaga nalazi dijamant Koh-i-noor, jedan od najvećih dijamanata na svijetu ukraden iz Indije, kamen iz Rosette, koji su pak britanski vojnici uspjeli ščepati iz ruku francuske vojske u Egiptu te slavne mramorne skulpture iz grčkog Partenona, sada ponosno izložene u British Museumu. A iako se francuski predsjednik Macron prije nekoliko godina počeo razbacivati velikim riječima i nagovještavao još veće geste, do sada, i to tek prije nekoliko dana, francuski parlament pristao je vratiti samo 26 predmeta u Benin, a u Senegal jedan jedini mač.