Amira Medunjanin postala je u Hrvatskoj u posljednjih pet godina simbol emotivne izvedbe sevdaha. Nakon nastupa u pulskoj Areni, sinoć je u vili Bedeković zasvirala na prvom danu varaždinskog Špancirfesta na kojem je već gostovala. U razgovoru za Večernji list govori o albumu “Ascending” koji je nedavno objavila, Oliveru Dragojeviću s kojim je surađivala, sevdahu, snovima i hrvatskoj publici.
U Hrvatskoj ste danas najprepoznatljivije lice sevdaha. Recite nam nešto o nastupima u našoj zemlji.
Smatram da su naši nastupi prije svega lijepa druženja. Nastupala sam u mnogim mjestima u Hrvatskoj i uvijek se nekako nađem s publikom na istim frekvencijama i onda se svi možemo opustiti. Ljudi ovdje znaju sve pjesme koje izvodimo i komunikacija je uvijek dvosmjerna. Za mene je to privilegij i velika motivacija. A svaki je nastup drugačiji jer uvijek nas upravo taj feedback ljudi odvede u nekom drugom pravcu od planiranog. I meni je iskreno drago zbog toga.
Nastupili ste u Varaždinu, a snimili ste, primjerice, i pjesmu “Čula jesam da se dragi ženi”. Mislite li da biste na sjeveru Hrvatske mogli pronaći još inspiracije za svoje pjesme?
Uvjerena sam da će uskoro i to vrijeme doći. Ima ovdje puno lijepih pjesama i na koncertima ponekad izvodimo i druge pjesme iz Hrvatske. Možda na sljedećem studijskom albumu. Iako sam počela pripreme za idući album, vjerujte mi – još je rano bilo što reći. Ali, sada kad ste mi postavili to pitanje smatram da bi pojedine obrade pjesama, prije samog snimanja u glazbenom studiju, morale proći kroz filtar pred publikom. Mislim da je to dobar put kako bismo ih zabilježili na najbolji mogući način.
Kako inače odabirete pjesme i tradiciju koju želite oživiti?
Mnoge pjesme žive u meni puno godina. Iza svake od njih postoji jedna priča koja me povezuje s ljudima koje sam upoznala ili nekim bitnim trenucima u životu. Znate, puno je to pjesama, a svaka mi je na toj listi značajna. I svaki put kada pripremam koncept albuma spajam sve te priče u jednu. Iako to malo dulje traje, vjerujte mi da se odabir pjesama nametne sam.
Sevdah ste doveli do razina na kojima nije bilo puno njih. Kombinirali ste ga s jazzom. Što mislite, kako će ubuduće izgledati vaš glazbeni put?
Da, dobro pitanje. Ove se godine navršava punih petnaest godina otkako sam ušla u svijet glazbe. Da ne bih izdavala puku kompilaciju, odlučila sam snimiti studijski album “Ascending”. Uz nekoliko kompozicija koje sam ranije objavila, koje su sada u novim aranžmanima, snimila sam i nekoliko novih obrada, kao i par pjesama koje sam izvodila samo na koncertima. Većina je pjesama snimljena u Norveškoj s gudačkim sastavom iz Trondheima. Iako je retrospektivni album, ostavila sam par “krajeva”, da se tako izrazim, koji bi mogli biti nastavak u bližoj budućnosti. E sad, vidjet ćemo kako će se stvari odvijati.
Okušali ste se i u klapskoj glazbi, a na koncertima vam je gostovao i Oliver Dragojević. Kakav ste dojam stekli o Oliveru?
Da, živjela sam i radila u Splitu godinu dana i pjevala u klapi Sedam Kaštela i zaista je to bilo divno iskustvo. I na repertoaru smo imali nekoliko Oliverovih pjesama. Sjećam se da je svaki put bila prisutna velika trema prilikom izvođenja… Osamnaest godina poslije imala sam čast nastupiti s Oliverom. I jedna od dvije pjesme koje smo izveli je “Piva klapa ispo’ volta”. Tu sam pjesmu zavoljela davno, mislim da sam imala 10 ili 11 godina. I zaista je sve izgledalo magično. Još uvijek mi sve djeluje kao da je bio san. A Oliver je Veliki Čovjek i Veliki Umjetnik i još uvijek ne vjerujem... Ali, bit će s nama zauvijek jer su njegove pjesme odavno postale dio nas.
Koje su najveće pohvale koje ste dobivali u zapadnoj Europi?
Mislim da su me suze jednog ton-majstora na koncertu u Nizozemskoj najviše dirnule.
Klasični ste “late bloomer”, a svoj ste posao odlučili promijeniti. Što od vas mogu naučiti oni koji bi željeli ganjati svoje snove, ali nikako da se odluče na to?
Borba sa samim sobom najteža je borba. E, da se ne bismo borili uzalud i trošili energiju na pogrešne stvari, mora čovjek poslušati svoje srce. Znate, kada zdravorazumski postavite stvari, nitko normalan ne bi se usudio baviti glazbom pod stare dane. Ali razum s tim nema nikakve veze. Ljubav je najvažnija i tu nema nikakve alternative.
Kojih bi pet riječi opisalo vašu glazbu?
Sloboda, ljubav, strast, sreća i ponos. I to ovim redoslijedom.
>> Poznati Hrvati koji javno svjedoče vjeru