Amira Medunjanin je čudesna i jedinstvena pojava u svoj svojoj jednostavnosti i nadarenosti. Djevojčica iz Sarajeva sevdalinke je upijala uz svoju majku, kao zvuk s radija, kao kulisu djetinjstva.
Za Amiru Medunjanin sevdalinke nisu bile egzotična umjetnost, nego samorazumljiva srž svakodnevice. Tražeći smisao i budućnost, ona se sevdahu vratila već kao odrasla osoba, a otkako je propjevala, ne prestaje pjevati. I plakati, skupa s publikom. Amira Medunjanin ima mnoštvo obožavatelja gdje god se pojavi, njeni koncerti budu rasprodani tjednima i mjesecima unaprijed. Tako je bilo i s koncertom koji je prošli petak održan u okviru pretplatničkog Off ciklusa Zagrebačke filharmonije.
Više sam skeptičan nego blagonaklon prema takvim crossover izletima filharmonijskog orkestra. Između ostalog i zbog tehničke zahtjevnosti spajanja najsavršenijeg glazbeno-akustičkog organizma filharmonijskog orkestra s elektroničkim pomagalima koje danas zahtijevaju ovakvi spojevi. Ovaj spoj zvučao je savršeno, čestitke čitavoj tehničkoj ekipi!
Međutim, uzalud bi bio dobar ton da nije bilo sadržaja. A on je u ovoj večeri filharmoniziranog sevdaha bio raskošan, dubok, dirljiv, umjetnički vrhunski. Već je prva sevdalinka na programu “Kradem ti se u večeri” bila pravi dragulj u kojem je Amira Medunjanin, čudo sama po sebi, dobila zasluženo čudesan okvir. A za to je zaslužan Ante Gelo, autor većine aranžmana za orkestar, s divnim uvodima i završecima pjesama poput komentara u jednom-dva glazbena uzdaha.
Filharmonijski gudači i trio Zulfikarpašić-Gelo-Šestak sjajno su se stopili u intimi pjesama, koju puhači nisu narušavali. Bio bi to podugačak hvalospjev od pjesme do pjesme, no spomenimo još samo remek-djelo od obrade Štulićeve “sevdalinke” “Ako znaš bilo što”. Program izveden u Lisinskom kao CD bio bi pravi biser svjetske diskografske scene. Nadamo se da su to prepoznali i Filharmonija i Amira Medunjanin. Oduševljena publika je svoje rekla.
