Nekoliko dana prije okrugle 50. obljetnice albuma “Sgt. Pepper Lonely Heart’s Club Band” Beatlesa (objavljen je 1. lipnja 1967.), na pozornici pune dvorane Vatroslav Lisinski održan je program “Sretan 50. rođendan naredniče Pepper” sa 120 glazbenika na pozornici.
Beatles Revival Band proširen s Beatles Revival Orchestrom pod ravnanjem dirigenta i orkestratora Olje Dešića, s gudačima, duhačima, vokalnim sastavom Akvarel, kasnije i zborom Ivan Goran Kovačić, u trosatnom programu s gostujućim pjevačima napravio je jednu od najboljih posveta legendarnom albumu održanu ovih dana u svijetu. Prisutni veleposlanik Velike Britanije u Hrvatskoj Andrew Dalgleish mogao je biti ponosan na domete britanskog pop-kulturnog utjecaja i izvoza u svijet. Pojačani Beatles Revival Band (Erik Malnar, Josip Radić, Goran Rubeša i Marko Jurić, pojačani Vedranom Križanom na klaviru) odabrao je ne samo jedan od najboljih repertoara u povijesti rocka, nego i ključan album čiji se artistički značaj ne može preuveličati. Riskantan potez odradili su besprijekorno!
Upravo objavljen box set sa šest CD-a povodom 50. godina objavljivanja albuma “Sgt. Pepper Lonely Hearts Club Band” još jednom, u detalje, ističe frapantnu činjenicu koliko su Beatlesi te 1967. daleko odmakli od dotadašnjih konvencija i glazbene svakidašnjice. Snimljen u tonskom studiju Abbey Road uz stalnog producenta Georga Martina – čiji je sin Giles nadgledao aktualno reizdanje albuma u novom tonskom miksu i s dosad neobjavljenim studijskim snimkama – označio je definitivno uozbiljavanje rock-glazbe, uvođenje novog rječnika, istraživanje novih mogućnosti i postigao ne samo ogroman tržišni uspjeh, nego i artistički trijumf koji i 50 godina kasnije djeluje jednako uvjerljivo i bezvremenski.
I na sadržajnom i na formalnom planu “Sgt. Pepper” bio je bombastičan primjer talenta “puštenog s lanca” i novih mogućnosti glazbenog govora, te uvođenja sasvim novih ideja u poimanje rada u tonskom studiju. Godina započeta singlom “Penny Lane/Strawberry Fileds Forever” označila je fazu rada u kojoj su Beatlesi prekinuli s turnejama i koncentrirali se na rad u tonskom studiju. Deklasiravši konkurenciju označio je uvođenje do tada neistraženih postupaka kolažiranja, nasnimavanja i uvođenje koncepta – uokvirenog efektnom omotnicom Petera Blakea – podloženog s 13 pjesama koje su i same za sebe funkcionirale besprijekorno.
Ukratko, radilo se o albumu koji se mogao slušati na razini pjesama, tehnoloških inovacija, kreativne sinergije autorstva i svirke Beatlesa s korištenjem elektronskih manipulacija i pionirskih istraživanja. Sve skupa na “Sgt. Pepperu” spojilo se u inovativan ali prijemčiv niz pjesama i istaklo tok svijesti koji je iz temelja izmijenio poimanje rock glazbe, a Beatlese uz Boba Dylana zacementirao na poziciji najprodornijih glazbenika šezdesetih. Snimanje albuma trajalo je više od 700 studijskih sati i koštalo oko 25 tisuća funti.
Usporedbe radi, prvi album Betlesa „Please Please Me“ iz 1963. snimljen je za dvanaest sati, za samo 400 funti.
Jimi Hendrix odsvirao je naslovnu pjesmu albuma tri dana nakon objavljivanja na koncertu u londonskom Saville Theateru, a u publici je bio i Paul McCartney.
Lennon i McCartney inspiraciju za album crpili su iz novinskih članaka („She’s Leaving Home“, „A Day In The Life“), dječjih crteža („Lucy In The Sky With Diamonds“), postera iz antikvarijata („Being For The Benefit Of Mr. Kite“), te reklama za kukuruzne pahuljice („Good Morning, Good Morning“).
Najavni singl čije pjesme „Penny Lane“ i „Strawberry Fields Forever“ zbog viška materijala na kraju nisu ušle u album, prvi je singl Beatlesa koji nije došao na prvo mjesto britanske top ljestvice. No, album je postao najprodavanije izdanje godine i mjesecima se držao se na prvom mjestu britanske top-ljestvice albuma, te zauzima treće mjesto na britanskoj ljestvici najprodavanijih albuma svih vremena.