Težnja prema pomicanju granica okosnica je izložbe 24-godišnjeg akademskog kipara Petra Popijača koji slovi za veliku kiparsku nadu. Svaka ideja ima svoj materijal pa je stoga skulpture napravio u bronci, drvetu, gipsu, željezu, kamenu i poliesteru.
Hommage bronci
Dok govori o radovima, osjeća se ljubav prema stalnom usavršavanju i pretakanju ideja u konkretnu formu – on je kipar figuracije, a radovi su zreli i prožeti stalnim preispitivanjem i razmišljanjem o postojanju. Od 14 radova, izlaže vlastitu verziju “Poljupca” nastalog kao hommage bronci, materijalu koji voli. Napravio je odljev vlastitih usana i pretočio ih u skulpturu. Pažnju privlači i “Mozak labirint”, također u bronci – tako on vidi vlastito odrastanje, još je izgubljen, no radi sve da se u njemu snađe. Često zna zalutati i vjeruje da će tako biti dok ne otkrije sve kutke vlastita mozga. Formom asocira i na ključeve s vatikanskoga grba, čime Popijač ukazuje na to da je u njegovu odrastanju religija odigrala veliku ulogu – duhovna energija bitna mu je za spoznavanje sebe i svijeta.
Ideje kao mušice
Skulpturu “Riba” napravio je od fosilnog drveta koje je s jedne strane ukrasio poklopcima konzervi tune koje zamjenjuju ljusku. Njime je želio ukazati na sve izraženiju ugroženost tuna u Jadranskom moru.
– Umjetnost je područje u kojem si čovjek može dopustiti puno slobode, iako i u njoj postoje pravila koja treba poštovati kako bi cilj bio bliži. Ona je ta koja otvara vrata – kaže Popijač.
Za ideje kaže da su kao mušice, dođu i odu. Ako čovjek neku uspije uhvatiti, onda je sretan, pa svaki dan nastoji pronaći pet ideja. Zahvalan je ako se dvije do tri pokažu realnima. Te i druge radove moguće je vidjeti, ali i kupiti, u Salonu Laval Nugent u Vodnikovoj ulici od sutra kad se otvara izložba “Stremljenje”.
Petar upisuje doktorski studij na kiparstvu u klasi Petra Barišića pa će, proda li se koji od radova, novac uložiti za dodatno usavršavanje.
BRAVO!