– Da nam je netko 1976./1977. rekao što će se za 40 godina dogoditi, vjerojatno bismo se smijali, a polovica nas u to vrijeme vjerojatno nije znala ni što je MoMA – rekao je ugledni dizajner i ilustrator Mirko Ilić komentirajući veliko priznanje za domaću pop-kulturu koje mu je 22. srpnja službeno stiglo iz newyorške MoMA-e (Muzeja moderne umjetnosti) koja je u kolekciju istočnoeuropskih avangardnih časopisa, jednu od najznačajnijih te vrste u SAD-u, uvrstila 69 brojeva Poleta koji su izlazili 1976.-1977. godine. Za to je dijelom zaslužan Mirko Ilić koji je MoMA-i dao pregršt materijala raznih domaćih dizajnera, strip-crtača... smatrajući da su kvalitetom svojih radova zaslužili biti vidljiviji. Riječ je o velikom broju radova koji će se smjestiti u zasebne kolekcije postera, dizajna, arhive... MoMA ima jednu od najznačajnijih kolekcija te vrste u Sjedinjenim Američkim Državama, a ovaj čin veliko je priznanje urednicima, novinarima, dizajnerima... koji su radili u Poletu. MoMA je posvećena ideji najistaknutijeg svjetskog muzeja. On čuva, dokumentira i stalno povećava kolekciju moderne i suvremene svjetske umjetnosti, stvara važne izložbe i obrazovne programe; knjižnica, arhivi i konzervacijski laboratorij prepoznati su kao međunarodni centar za istraživanja.
Hrvati u hramu
Prva Hrvatica koja je ondje imala retrospektivu jest avangardna umjetnica Sanja Iveković. Izložba je nazvana „Sweet violence" prema jednom od njezinih brojnih radova, a postavljena je 2011. godine. Na skupnim izložbama izlagali su brojni domaći umjetnici Mladen Stilinović, David Maljković, a u MoMA-inoj kolekciji nalaze se djela Ivana Picelja, Borisa Bućana, gorgonaša – Vanište, Knifera, Kožarića, Vasarelyja, Jevšovara, Horvata, Sanje Iveković, Dalibora Martinisa...
Mirko Ilić za Polet je još 2000. godine u jednom intervjuu rekao da se pod vodstvom kritički orijentirane mladeži pretvorio u nešto više, "bio je pravi intelektualni inkubator, velika pregrijana retorta novih ideja". Polet je bio časopis Saveza socijalističke omladine Hrvatske, jedan od najznačajnijih događaja vezanih uz oblikovanje zagrebačke novovalne scene kao promicatelj punk i new wavea krajem 1970-ih, ali i zamašnjak progresivnih ideja tadašnjeg društva kao i jedan od najaktivnijih časopisa u socijalizmu. Uspjeh Poleta iz 1970-ih bio je u njegovoj aktualnosti i u tome što je pokrivao teme koje su mladi pratili s velikim zanimanjem: strip, fotografiju, film, rock i punk. Ne samo da je bio aktualan nego je bio začetnik novih ideja, slobode, hrabrosti, kreativnosti.
Strah političara
Samim začetkom zagrebačkog novog vala i panka smatra se izložba Mirka Ilića u galeriji Studentskog centra 1977. gdje su nastupili Parafi, Azra i Prljavo kazalište.
Kako je tada bilo raditi?
– Bilo je lijepo, naročito na početku, novo, čudnovato, imao sam osjećaj da se granice miču. Novinarstvo je tada bilo važno, političari su se bojali novina, a ne kao danas kad je obrnuto. Kao primjer navest ću da tjednik Danas, za koji sam radio naslovnice, od 1982. do 1985. godine nijednom na naslovnici nije objavio fotografiju političara, izuzev godišnjice smrti maršala Tita. Pisalo se po zaslugama, a ne po tome tko je na vlasti – rekao je Mirko Ilić i dodao da je ovo priznanje cijeloj generaciji poletovaca – novinara, urednika, dizajnera..., a posebno urednicima Zoranu Franičeviću, koji je preminuo 2008. godine i za kojeg smatra da je nezasluženo zaboravljen, te uredniku Peri Kvesiću.
– Biti u kolekciji MoMA-e važno je za sve koji su sudjelovali u njegovu nastanku i koji su hrabro gledali u budućnost – rekao je Mirko Ilić.
>> Zagrepčani će izbliza vidjeti djela slavnog dizajnera Miltona Glasera
Hoće li se MoMA pokloniti "Borbi" i "Komunistu" jer su i oni imali dobra grafička i ideološka rješenja i šteta da i to ne ostane zabilježeno u svjetskim okvirima. Istina, "Polet" je odškolovao veliki niz komunističkih novinara koji su i danas novinarska elita u Hrvatskoj. I napravili su nešto po čemu ih zbilja treba zapamtiti i zapisati, pa i u muzeju, slali su jednog od svojih najboljih komsomolaca u Katedralu da glumi pokornika-pokajnika i da cijelu ispovijed snima na kazetofon. Nakon toga su u pet brojeva prikazivali kako teče ispovijed. I smejala se cela Jugoslavija. Zbilja ih treba zapamtiti!