Ivona Juka: Hribar mora otići, natječaje HAVC-a prate samo skandali

Redateljica Ivona Juka nikako nije konvencionalna umjetnica. Dok smo se dogovarali za intervju, dvaput smo bili na rubu "incidenta".

Prvi put kada sam došao pogledati film "Ti mene nosiš" u njezin ured, a drugi put kad je kasnila na intervju na "jarunskoj rivijeri". Kad sam joj blago prigovorio zato što kasni, odbrusila mi je nešto u stilu da joj ne dociram. Ivona Juka ona je vrsta umjetnika koji ne podilaze publici, ali ni sugovorniku. Djeluje samouvjereno, ali moguće je da je to samo dobro režirana maska koja skriva nježno i ranjivo umjetničko stvorenje. Kako bilo, njezin film "Ti mene nosiš", koji se prikazuje u hrvatskim kinima, pravo je osvježenje u hrvatskoj kinematografiji.

:: Kakve su reakcije na film?

Kritike su odlične. Sjajne. Ne znam kada je hrvatski film dobio toliko dobrih kritika od toliko različitih kritičara kao što su Miljenko Jergović, Nenad Polimac, Damir Radić, Jurica Pavičić... Film ima jako dobre recenzije i običnih ljudi.

:: Je li vam čestitao šef Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) Hrvoje Hribar?

Nije. Bio je pozvan na premijeru, ali nije došao iako je rekao da će doći.

:: Naša je kulturna sredina uglavnom zatvorena. Je li vam trebalo puno energije da probijete te "okove"?

Nisam sigurna da razumijem o čemu govorite zato što ja sa sestrom imam svoju produkcijsku kuću. Radimo svoje projekte i prilično smo neovisne.

Samo bijes u novinama

:: Je li naša kulturna scena klanovski povezana?

Ne. Mislim da to ne postoji. Ne znam koga bih nazvala klanom.

:: A način na koji HAVC funkcionira i dijeli novac za projekte? Radi li to prema jasnim kriterijima izvrsnosti ili su posrijedi neki drugi kriteriji?

Već su moji kolege upozoravali na to da nije regularan način na koji je HAVC dijelio novac. Prvo, mi imamo dva povjerenika za film, a trebali bismo imati neparan broj. Ako su samo dva povjerenika, vi ne možete proći na natječaju ako je samo jedan povjerenik protiv. Druga stvar, gotovo svaki natječaj prati skandal. O tome je svojedobno govorio Dejan Aćimović. Dodjeljivan je novac ženi koja je sjedila u tijelu koje je biralo ravnatelja HAVC-a. Ona je dobila 6,4 milijuna kuna. Završilo je sve tako što je Hribar bjesnio u novinama, a ona je lijepo otišla s funkcije sa 6,4 milijuna kuna. Nije vratila novac.

:: Je li riječ o sitnim nepravilnostima ili o kriminalu?

O kriminalu. Cijeli Upravni odbor HAVC-a upozoravao je Ministarstvo kulture 2012. da ih zovu na obavijesne razgovore u policiju u vezi s gospodarskim kriminalom. To se može provjeriti u urudžbenim zapisnicima. Ministrica Andrea Zlatar na to nije reagirala i kompletan Upravni odbor na čelu s Enesom Midžićem dao je ostavku.

:: Puno se govori o koprodukcijama s redateljima iz BiH? Je li to želja za suradnjom s ljudima iz regije ili se tako lakše "pere" novac?

U vezi s tim ne mogu reći ništa. Koji put zbilja može biti u pitanju suradnja, a koji put može biti ovo što vi navodite. U to nisam upućena. Ovi slučajevi koje vam nabrajam, to je nešto što znaju svi.

:: Kako je reagirala redateljsko-glumačka zajednica na vaš film? Je li bilo zavisti?

Ne. Stvarno imam neke genijalne kolege. Recimo, Vinko Brešan. Taj mi čovjek nema na čemu zavidjeti. Napokon, on iza sebe ima toliko internacionalnih uspjeha. Zrinko Ogresta također je oduševljen filmom.

:: Mogu i oni pomisliti da ste film režirali bolje nego što bi oni mogli?

Ogresta mi je rekao da mu je žao što film nije njegov. Ni od jednog kolege nisam doživjela zavist. Od talentiranih kolega posebice nećete doživjeti tako nešto. Kada govorim o Hribaru, onda ga treba razdvojiti od ove filmske zajednice.

:: Jedan je od glavnih junaka u vašem igranom filmu "Ti mene nosiš" problematičan tip. Svojedobno ste snimili i film "Što sa sobom preko dana" koji govori o zatvorenicima iz Lepoglave. Jeste li fascinirani tim problematičnim tipovima?

Nimalo. Uvijek sam fascinirana čovjekom. Taj čovjek može biti smetlar, profesor, doktor. Jedino me fascinira karakter. To je ono od čega uvijek krećem. U dokumentarnom filmu "Što sa sobom preko dana" riječ je o karakterima. U igranom filmu "Ti mene nosiš" samo jedan čovjek ima problema sa zakonom.

:: Iz filma, a ni iz nekih intervjua koje ste dali kasnije, nije jasan vaš stav prema Zdravku Mamiću koji ovih dana ima problema sa zakonom.

Namjerno ne govorim o tome što mislim o Mamiću jer želim da ljudi pogledaju film i sami donesu zaključak. Jednako tako ne radim filmove u kojima podcrtavam i propovijedam.

:: Zašto redatelj ne bi rekao publici da je nešto dobro ili loše?

Ne podnosim takve filmove. Ako hoćete da vam netko propovijeda, onda idite u hram gdje se propovijeda. Budući da ne podnosim takve filmove, ne volim ljudima soliti pamet.

:: Kakav je vaš odnos prema stvarnom fenomenu Mamić?

Nemam komentara.

:: Je li on pozitivac ili negativac?

Nemam komentara.

:: Mogao se steći dojam da imate simpatije prema njemu?

Potpuno krivo. Ne znam na temelju čega ste to zaključili.

:: Iz izjava o onih 150 kuna koje je trebao dobiti kao honorar za nastup u vašem filmu.

To je rekla moja sestra, a ne ja. Rekla je točno kako je bilo. Mamić je došao, ona mu je htjela platiti onoliko koliko je trebalo biti plaćeno za takve uloge, a on nije htio primiti honorar. Ali, to nema veze sa simpatijama.

:: Je li vam pomogao u snimanju filma?

Nimalo. Nakon snimanja ga nisam ni vidjela.

:: Apolitični ste?

Nisam apolitična. Mislim da je nemoguće biti apolitičan. Ne interesiram se za politiku, osim što imam svoja privatna uvjerenja.

:: Kakva su vaša politička uvjerenja?

Lijeva, ali to ne znači da unutar ljevice trenutačno imam nekoga koga zagovaram.

:: Što mislite o sadašnjem premijeru i Vladi?

Ne želim odgovoriti na to pitanje.

:: Predsjednici?

Ne želim odgovoriti na to pitanje (smijeh).

:: Je li to što ne želite odgovarati na ova pitanja malo nepošteno prema javnosti?

Istupam u medijima isključivo vezano za promociju filma. Mene ne veseli vidjeti svoje lice u novinama. Niti me to zabavlja, niti me to strašno "pali". Jednako tako, to nije mjerilo moga uspjeha ili neuspjeha. Između filmova u medijima me nema. Ne želim razgovarati o politici, religiji... To su privatne stvari koje neću dijeliti s javnošću.

Konobarenje kod mame

:: Iz kakvog socijalnog miljea dolazite?

Tata mi je profesor filologije i filozofije, a mama povijesti umjetnosti. Bili smo prilično siromašni, podstanari. Roditelji su jedva krpali kraj s krajem. Počeli su sezonski raditi u hotelima jer su oboje govorili po nekoliko jezika. Tata govori pet, a mama tri jezika. Malo-pomalo taj je sezonski posao postao regularni. Počeli su unajmljivati razne kafiće i restorane. Moglo bi se reći da smo do moje šeste godine bili jako siromašni, a od šeste jako bogati. (Smijeh)

:: Vi ste pripadnica zlatne hrvatske mladeži?

Ne. Zato što moji roditelji nikada nisu ispunjavali moje prohtjeve. Morala sam konobariti kod njih ako sam htjela zaraditi. Radila sam i preko studentskog servisa. Jedino obrazovanje nikada nije bio problem. Nama (misli i na sestru op. a.) roditelji su plaćali školu stranih jezika kad bismo htjele učiti neki jezik. Platili su mi razna putovanja, priuštili su mi neke stvari, ali nikad nisam mogla imati motocikl iako sam htjela.

:: Imate li ga sada?

Nemam. Nisam dobila ni auto kad sam položila vozački. Jednostavno su smatrali da za takve stvari trebam zaraditi sama.

:: Mama vam čak nije dopuštala ni gledanje televizije pa ste otišli u krajnost?

Zabranjeno voće uvijek je najdraže. (Smijeh).

:: Potpuno ste u režiji. Postoji li neki vaš svijet izvan režije?

Moj posao je tako predivan da imam osjećaj da sam u milijardu svjetova. Kada stvarate filmove, imate doticaj sa svim mogućim svjetovima. Tako da poznajem ljude iz novinarstva, prava, medicine, kriminalnog miljea, za koji ste mislili da me fascinira...

:: To i dalje mislim.

Mene fascinira čovjek koji je na rubu i koji kao pojedinac ima problem s društvom.

:: Stekao sam dojam da volite kontrolirati stvari?

Vi me vodite u tom smjeru. (Smijeh). Ne, baš suprotno. Ljudi koji me poznaju znaju da sam "easy going". Idem tamo kamo oni idu, jedem tamo gdje oni jedu. I nemam prohtjeve.

:: Pa niste valjda povodljivi u privatnom životu?

U privatnom životu izuzetno sam povodljiva i nemam problem s tim. Meni je baš interesantno slijediti druge. Otkriju mi nove svjetove, interese i razne druge stvari.

:: A ove priče da ste prilično komplicirani i da imate agresivan karakter?!

Koje priče?

:: O navodnim konfliktnim situacijama koje ste imali. To je plod zlih jezika?

Da. Naravno da jest. Gledajte, čovjek (Hribar op. a.) trudi se prikazati me ludom. Pisao je da sam luda, da sam ustaša i da me treba zatvoriti u instituciju.

:: Ustaša?

Da. To piše u pismu. Njegovo pismo je i za privatnu tužbu. Ali ja to ne želim. Samo želim da ga smijeni Ministarstvo kulture.

:: Može li se vidjeti to Hribarovo pismo?

Može. Mi ga trenutačno ne dajemo medijima jer ne želimo skretati pozornost sa svojeg filma. Sada smo i novom ministru kulture poslali pismo u kojem tražimo Hribarovu smjenu.

:: Na vašem filmu vidi se da ste i zadnju kunu koju ste dobili uložili u film, što se često ne događa u hrvatskom filmu. Imam dojam da se na štetu produkcije kupuju terenci i stanovi.

To ste rekli vi kao gledatelj. (Smijeh).

:: Zašto na plakatu piše film Ivone Juka, a ne film Ivone Juke?

Zato što smo to provjerili s profesoricom Đurđom Škavić, ženska se prezimena ne dekliniraju kada završavaju na a.

:: Ako je to točno, onda stvarno imate film bez greške.

Hvala vam. (Smijeh).

>>Ivona Juka: Hrvoje Hribar nikad mi ne bi dao novac za film

>>Juka: Smeta mi koncept ženskog omnibusa, pa ne režiramo spolom!