Rus koji je revolucijom u artu pokušao promijeniti društvo

Kada je 1927. godine prvi ravnatelj newyorške MoMA-e Alfred H. Barr Jr. u Moskvi sreo ruskog avangardista Aleksandra Rodčenka – spomenimo usput da je to bio prvi posjet anglofonog povjesničara umjetnosti Sovjetskom Savezu – zapisao je da mu je Rus koji je objavio smrtnu presudu klasičnom slikarstvu otkrio lepezu zapanjujuće novih umjetničkih pravaca u fotografiji, dizajnu te dizajnu postera, knjiga, filmskih setova, reklama... Od tog je dana, a danas još i više, zacementirana Rodčenkova prisutnost u svim relevantnim svjetskim prostorima likovne umjetnosti, a u Hrvatskoj njegovi će se radovi prvi put moći vidjeti od 17. lipnja na izložbi “Revolucija u fotografiji” u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt.

Rođen prerano?

Bit će izložen izbor od 150 fotografija nastalih 1920-ih i 1930-ih godina. Na razgledavanje stiže i nekoliko fotomontaža, kakve je Rodčenko pod utjecajem njemačkih dadaista radio za reklame i naslovnice časopisa. U skladu s revolucionarnim duhom vremena u kojem je stvarao motivikom radova dominiraju radnici, vojska, tvornice, strojevi, moderna arhitektura i sport. Važan dio su i portreti umjetnika, ponajprije književnika Sergeja Tretjakova, Vladimira Majakovskog i Osipa Brika, rađenih za naslovnicu kultnog ruskog avangardnog i društveno angažiranog časopisa LEF, s kojim je Rodčenko redovito surađivao.

Zovu ga začetnikom konstruktivizma, razumijevanja radi, pravca apstraktne umjetnosti nastalog u Rusiji 1913., najprije u slikarstvu u kojem se počinju upotrebljavati jednostavni geometrijski oblici poput kvadrata, kruga ili trokuta ispunjenih bojom. Konstruktivizam, dakle, “konstruira” pomoću osnovnih geometrijskih elemenata. Konstruktivisti su vjerovali u promjenu umjetnosti s ciljem promjene i unapređenja društva.

Po vokaciji slikar, Rodčenko početkom 20-ih odbacuje slikarstvo i počinje se baviti montažom, djelomično zbog rada na ilustracijama zbirke poezije Majakovskog. Pokušao je naći vezu između pjesničkih stihova i dizajna, stvarajući posebnu vezu između montaže i konstruktivističkih formi. Zbog nemogućnosti da pronađe odgovarajuće fotografije za svoje projekte, uzima u ruke fotoaparat i zbog te novootkrivene umjetnosti 1927. godine zauvijek napušta slikarstvo. Shvatio je da aparat može slikati iz bilo kojeg kuta pa koristeći se hrabrim i inovativnim perspektivama nižeg i višeg rakursa, ruši standardnu perspektivu ravnog pogleda i tako postaje pionir u konstruktivističkoj fotografiji.

U svojoj knjizi 1928. godine piše: “U fotografiji postoji stara perspektiva, aparat je postavljen u visini očiju promatrača koji stoji na zemlji. Ja to zovem snimanjem s pupka… najzanimljiviji kut snimanja danas je onaj ‘odozgo prema dolje’ i ‘odozdo prema gore’ i njihove dijagonale”. Najradije je slikao Leicom i koristio se stubama, žicama i gredama pomoću kojih je stvarao konstruktivističke linijske strukture da bi 1930. pokrenuo Oktobarsku grupu, najvažniju organizaciju za fotografsku i filmsku umjetnost tog vremena.

– Dvadesetih godina Rodčenko si je svakom novom fotografskom serijom postavljao nove zadatke te pisao manifeste o tome kakvi bi fotografija i život trebali biti nakon transformacije prema konstruktivističkim umjetničkim načelima. Iscrpljen kritikom i osudama tijekom, a naročito krajem 1930-ih godina, pokušao je analizirati život i umjetničke prakse, uključujući i svoje, čiji je razvoj u najvećoj mjeri odredila estetika socijalnog realizma. Zanimljivo je da je u cijeloj povijesti ruske fotografije prve polovice 20. stoljeća Rodčenko jedina osoba koja je zahvaljujući objavljenim člancima i dnevnicima ostavila jedinstvena svjedočanstva, umjetničke refleksije fotografa mislioca koji je svjedočio povijesnim kataklizmama, koje su u njemu potaknule tragičan sukob između svjesnih pretpostavki i podsvjesnog poriva za stvaranjem – kazala je o njegovu radu Olga Svibova, kustosica izložbe iz Multimedijskog umjetničkog muzeja u Moskvi.

Tako je Rodčenko, umoran od učestalih revolucionarnih promjena koje su proizvele stvarnost daleko od ideala koji su inspirirali njegovo rano umjetničko razdoblje, zapisao u svoj dnevnik 12. veljače 1943. godine: “Umjetnost treba biti u službi čovjeka, međutim ljudi su vođeni bog zna kamo. Ja želim voditi ljude k umjetnosti, a ne koristiti umjetnost kao sredstvo da ih odvedem nekamo drugamo. Jesam li rođen prerano ili prekasno? Umjetnost mora biti odvojena od politike”.

Oduzeto pravo na izložbe

– U posljednjim godinama života, izdan od prijatelja i učenika, unatoč oduzetom pravu na rad i zarađivanje ili sudjelovanje na izložbama, izbačen iz Saveza umjetnika i vrlo lošeg zdravlja, Rodčenko je bio sretan čovjek. Imao je obitelj: prijateljicu i suborkinju Varvaru Stepanovu, kćer Varvaru Rodčenko, njezina supruga Nikolaja Lavrentijeva te unuka Aleksandra Lavrentijeva. Bili su mala, ali vrlo povezana obitelj puna kreativne energije. Da nije bilo te obitelji, prvi muzej fotografije u Rusiji, Kuća fotografije u Moskvi, možda nikad ne bi bio utemeljen. U Rodčenkovoj kući, zajedno s Rodčenkovom obitelji, otkrili smo i proučavali povijest ruske fotografije, koja bi bez njega bila nezamisliva – zaključila je Olga Svibova