Kada netko kaže Baskija, svi će knjigoljupci na prvu odgovoriti - Pamplona, za što je naravno glavni ‘krivac’ veliki Ernest Hemingway. No sada se ta priča mijenja i u središte pozornosti dolazi jedan drugi grad tog dijela Španjolske – Victoria. To je, naime, mjesto radnje Trilogije bijelog grada, a Fraktura je upravo objavila njezin prvi dio “Šutnja bijeloga grada” (urednik Roman Simić, prijevod Silvana Roglić, 149 kuna), roman s kojim je Eva García Sáenz de Urturi stigla na same vrhove španjolskih lista bestselera, i još ozbiljnije zakoračila u međunarodnu dionicu svoje spisateljske karijere.
Sjajno je to koncipiran i napisan krimić. U središtu priče je potraga za serijskim ubojicom koji ponovno kreće u pohod na nove žrtve, nakon dvadeset godina pauze, o nevinom čovjeku koji sve te godine čami u zatvoru i njegovu bratu blizancu, policajcu koji ga je uhapsio. Pozornica na kojoj se događa radnja grad je bogate povijesti, zemlja koja ne odbacuje mistiku stvaranu stoljećima. Priča nevjerojatno raste pred očima čitatelja, doslovno postajući uzbudljivija iz stranice u stranicu. Autorica u prvoj polovici romana glavnog istražitelja, koji je glavni junak trilogije i koji priča priču, smješta u bolničku postelju, gdje leži u komi, s metkom u glavi (?!). No to je tek dio uzbudljivosti ovog krimića u kojem se kao ubojito oružje koristi otrov tise i pčele zatočene u ustima odabranih žrtvi.
A u pozadini svega, baš u maniri najboljih skandinavskih krimića, slika je cijelog društva: okrutnog, patrijarhalnog, zlostavljačkog..., društva u kojem muške šake jednako mlate i žene i nemoćnu djecu. Možda je ovo i najbolji roman na temu kako okrutno obiteljsko nasilje rađa samo novo, još okrutnije nasilje s kobnim posljedicama.
Dakle, pitanje je samo kako naći strpljenja do novih avantura inspektora koji nosi nadimak - Kraken.