Rodonačelnici kriminalističkih romana, koji i danas probijaju sve rekorde čitanosti, zasigurno su Arthur Conan Doyle i Agatha Christie, a upravo su oni svojim legendarnim glavnim junacima “stvorili” i junake gotovo svih modernih krimića. Paralela je zapravo vrlo jednostavna: Doyleov Sherlock Holmes ovisnik je o opijumu, današnjim rječnikom rečeno, osoba na rubu psihoze, dok je Hercule Poirot, glavni istražitelj Agathe Christie, najblaže rečeno ekscentričan, a ni njena Miss. Marple, naoko dobrodušna stara usidjelica s iglama za pletenje u rukama, nije daleko od toga.
Danas najveći autori krimića kao da se natječu čiji će inspektor, policajac, istražitelj... imati veću manu. Oni su narkomani, alkoholičari, disleksičari, ljudi tragičnih prošlosti, zlostavljani u djetinjstvu... Trauma do traume, baš kao da je neki normalan i prosječan život u potpunoj suprotnosti s rješavanjem zločina. Naravno, velike drame podižu napetost priče, što je u izravnoj vezi s brojem prodanih primjeraka romana i prihodima autora, a podjednako je točna i teorija da se nemoguće cijeli život baviti zlom (što ti i takvi likovi profesionalno čine) i ne biti njime obilježen.
A opet, s vremena na vrijeme, pravo je osvježenje sresti pametne istražitelje koji su ljudi poput svakog od nas: skloni lošim životnim i ljubavnim odlukama, one koji se muče s djecom tinejdžerima, ne znaju kako će otplatiti kredit... Takvi su junaci Sare Blaedel, autorice koja slovi za dansku kraljicu krimića, a roman “Izgubljena žena” (Znanje, biblioteka Knjiga dostupna svima, urednica Ana Briški Đurđevac, prijevod Mladen Jurčić, 39,90 kuna) najbolji je dokaz za to.
Odlična priča bavi se i aktualnim društvenim pitanjima: ima li čovjek pravo na odluku o vlastitoj smrti i ima li društvo hrabrosti za eutanaziju? Sve to u punokrvnom krimiću, prepunom ubojstava? Da!
Uzbudljivo od početka do kraja.
ww︅︆w.lo︅︆ve︅︆xx.c︅︆lub