Knjiga "Šezdesete – Kada je glazba mijenjala svijet" Zlatka Galla (MB Books, 584 stranica), otvara duboki bunar značenja i priča koje kao profesionalni pratitelji glazbe susrećemo svakodnevno. Nedvojbeno ima smisla objaviti knjigu o šezdesetima, razdoblju koje se iznova ozbiljno revalorizira u kritičarskoj literaturi, knjigama i esejima, svakodnevnim recenzijama po novinama, portalima, u magazinima Mojo ili Uncut. I to dubinskim tekstovima nastalim i na diskografskim izdanjima koja su unatrag tridesetak godina dovela do značajnog broja ključnih, proširenih reizdanja i box setova koji itekako mijenjaju ono što smo prije čuli, tj. nismo, iz šezdesetih.
Nije da nije bilo materijala da bi se ovakva knjiga osuvremenila. Ali hajde, dobro je da se na domaćem tržištu pojave ovakve knjige, barem kao početni vodič čitalačkoj publici koja sve to možda i ne zna. No, s druge strane, ne iskoristiti priliku da se doda nešto doista važno, a puno toga se ispusti, čini da je je propuštena prilika da se o šezdesetima progovori stručno i s novim saznanjima koja smo u međuvremenu stekli. To "međuvrijeme" od devedesetih naovamo donijelo je ključne nove spoznaje koje svaki profesionalni pratitelj glazbe jednostavno mora uvrstiti u ovakvu knjigu. Koliko je god dobro da netko sazna podatke iz ove knjige, a ima ih puno i priče su zanimljive, toliko je loše da ono što je izostavljeno može biti ključno. Jer je broj originalnih snimaka iz šezdesetih skoro nadmašen svim onim novim box setovima koji satima materijala nude vjerojatno najizdašniji pogled u šezdesete koji smo ikada imali.
Knjiga "Šezdesete" čini se kao prilika da se ukoriče podaci koje smo odavno znali, ali bez osuvremenjivanja i pokušaja da se uključi ono o čemu se o tom razdoblju i tim karijerama piše unatrag nekoliko desetljeća. Ako radimo reviziju šezdesetih, onda su očekivanja velika, a propusti vidljiviji s obzirom na današnji uvid u epohu. Logično bi bilo pretpostaviti da se, ako knjigu objavljuješ 2023., koristiš svim saznanjima koja su ti dostupna. Knjiga koja djeluje kao skup zanimljivih storija o imenima te dekade, ujedno izgleda kao da je napisana 1996., s izostankom novih informacija i svježih kritičarskih revalorizacija. Gall materijom vlada suvereno, ali ne i suvremeno i to je najveći prigovor s moje strane, jer od prekaljenog profesionalca očekujem više.
Koliko god može biti korisna iz perspektive poželjnog "čitanja o glazbi", knjiga "Šezdesete" može biti i netočna ako je netko shvati doslovno. Neke kritičarske prosudbe jednostavno ne stoje, jer nije istina da su "Pink Floyd dolaskom Davida Gilmoura nastavili istom trasom, sjajnim psihodeličnim albumom 'A Saucerful of Secrets', i to posve na tragu prethodnika…". Radilo se o sasvim drugačijem pristupu i nakon odlaska Syda Barretta ništa nije bilo isto. Ogromni box setovi poput "The Early Years" Pink Floyda desecima diskova dodali su materijala iz šezdesetih koji bi se trebali naći u ovakvoj knjizi.
Bilo kojem diskofilu ili kritičaru neshvatljivo je da nakon osmosatnog dokumentarca "Get Back" i svih box setova Beatlesa zadnjih desetak godina nema niti riječi o snimanjima Beatlesa koja su početkom 1969. rezultirala albumom "Let It Be". Jest da je on objavljen početkom 1970., ali je proizvod 1969., kao što su i stotine dodatno objavljenih snimaka na box setovima Beatlesa ključno nadopunile poznatu priču o Beatlesima koju navodi i Gall u "Šezdesetima" pišući o, primjerice, "Bijelom albumu", ali ni spomena o tome što sve oko njega danas možemo čuti nakon boxa sa šest diskova.
Ili, niti riječi o svim snimkama koje je Jimi Hendrix napravio šezdesetih, mimo tri stara studijska albuma, o pjesmama koje su unazad 25 godina objavljene na box setovima koji bitno proširuju pogled na rad gitarista koji je čak i koncertni album "Band Of Gypsys" s novom postavom snimio krajem 1969. I Beatlesi i Hendrix izvođači su šezdesetih, pa ako se njihov snimljeni rad u toj dekadi neće uključiti u ovakvu knjigu, gdje će se? Slično je i s Bobom Dylanom; vjerojatno najpotpuniji arhivski projekt "The Bootleg Series" od 1991. naovamo donio je epohalne novosti u Dylanov rad šezdesetih, ali svi ti sati objavljenih snimaka nisu spomenuti.
Bilo bi glupo reći za knjigu od skoro 600 stranica da nije vodič za ležeran prikaz o glazbi šezdesetih, ali velik broj stranica više duguje broju uključenih imena nego iscrpnoj revalorizaciji svakog pojedinog. Glavni manjak ostaje neaktualnost bez spominjanja novih elemenata priča koji postoje. Ili bar zaslužuju da se "apdejtaju" po mjeri onoga što smo novog saznali o šezdesetima, a bez čega priča djeluje manjkavo i u završnom navođenju diskografija izvođača. Zadnjih 40-ak stranica o situaciji kod nas u šezdesetima mali su dio onoga što se događalo, ali priča oko dvostrukog CD-a Arsena Dedića "Rane godine – Kronologija (1962. – 1964.) iz 2019. pokazuje način kako se iznova revalorizira prošli opus autora poput Arsena Dedića s novim reizdanjima. Da se slična vizura koristila i u susretu sa svjetskim imenima koja pune knjigu i o kojima postoje stotine sati novoobjavljenih snimaka, priča bi bila potpunija, a rezultat sadržajniji.