Nuićev Mali: Slobodno zaboravite Krpu, jer stigao je Frenki

Novi film Antonia Nuića, Mali, prikazan je nakon velikog uspjeha u Puli gdje je proglašen najboljim filmom festivala i na 24. Sarajevo film festivalu. Već je jutarnje prikazivanje u gotovo punoj dvorani Narodnog Pozorišta nakon kojeg će uslijediti i večernja svečana premijera svjedočilo o interesu za pulskog pobjednika. U potpunosti opravdano.

Barem za ovog autora, a on će priznati kako svaki puta kada na ekranu čuje 'kaj', 'me kuiiš buraz' i slične izraze popraćene doskočicama s asfalta odmah malo živne. A ovaj puta još i malo više, jer oprez – ako ste mislili da je Krpa 'taj' i da je to kada se o herojima i antiherojima sa zagrebačkih ulica radi, gadno ste se prevarili.

Jer, stigao je Frenki, lik istog štiha i sličnog naslijeđa kao Krpa ali kojega teško možemo zamisliti u Šeregijevom ZG80 kako se šegači po Beogradu. Ne, Frenki spada samo u danas i samo u Zagreb. A ima i nasljednika, Malog, za kojeg se mora izboriti jer njegova je majka Martina na umoru bolesna od raka.

Nuićevog Malog nikako se ne smije gledati izvađenog iz konteksta, a kontekst je svakako Seks, piće, krvoproliće triptih Borisa T. Matića koji je zajedno sa suprugom producent Malog, pa onda Zvonimira Jurića i samog Nuića. Da, Mali je doista nastavak Seksa, pića, krvoprolića s istim likovima, ali 12 godina kasnije, kako nam je to i sam Nuić opisao u intervjuu negdje uoči Pule.

Ide se tu još i dublje. - I Franju Dijaka i Rakana Rushaidata i Hrvoja Kečkeša i Bojana Navojeva znam još s Akademije i još nekako s njima živim pa sam želio vidjeti što danas rade ti likovi, rekao nam je tada Nuić. Ako se sjećamo Seksa, pića, krvoprolića, četiri su prijatelja navijači Dinama u tri naizgled nepovezane priče na dan najvećeg derbija, Dinama i Hajduka.

Poveznica je Martina, cura Njonje kojega je tumačio Franjo Dijak koja čeka dijete. No, Njonjo shvaća kako su i ostala trojica, Mario, Goc i Žac s njome spavali pa se zapravo ne zna čije je to dijete. U Malome, dečki nose svoja imena, odnosno na njima bazirane nadimke, no žive bitno drugačije živote.

Frenki kojega tumači Franjo Dijak četiri je godine proveo u zatvoru zbog dilanja, prihvatio Maloga kao svojeg, a nastoji školskim pedagoginjama objasniti kako Mali s njime napreduje i razvija se. Jer, kada Martina umre, njezini roditelji namjeravaju uzeti mu Maloga jer Frenki posla nema.

Vrlo ubrzo vidjet ćemo da je i dalje 'u kombinaciji' samo ovaj puta s moćnim zaštitnicima. Kečo je kontrolor parkiranja Zagrebačkog holdinga, Raks prodaje rabljene automobile, a Boki je organizator na televiziji. Nisu dakle stigli baš predaleko, u svakom slučaju ne onoliko daleko koliko to za sebe želi Frenki.

U ekipi je sada i Vladek kojega tumači Robert Ugrina, novo lice koje nismo vidjeli u Seksu, piću, krvoproliću. - Bez obzira na sve, oni se i dalje druže. Iako i Kečo i Raks i Boki znaju da sa svakim novim druženjem s Frenkijem preuzimaju ogroman rizik, pri tome su itekako svjesni opasnosti.

Frenki s druge strane, neće učiniti ništa da ih uvuče preduboko u svoje aktivnosti. A Frenki se iz zatvora vratio bitno izmijenjenim čovjekom, ali nagore, rekao je Nuić na druženju s medijima nakon jutarnjeg prikazivanja. Međutim, iako bi i ta priča sama po sebi imala značajniju gledanost, film je daleko dublji.

- Radi se o odgoju koji smo, čini se, svi zapostavili, odnosno barem ja ne vidim da ga primjenjujemo. Mislim da smo djecu zapustili pa se ne trebamo čuditi nekim stvarima. Jednostavno, kako siješ tako ćeš i žeti, rekao je Nuić.

Frenki Maloga odgaja na svoj način, na naizgled zdravim vrijednosnim temeljima, no kako film teče, shvaćamo kako je nemoguće odvojiti ono čime se Frenki bavi od njegova djeteta. Taj naizgled zdravi odgoj remete korupcija, nemoral i bezakonje i to s devastacijskim učinkom gdje htio ne htio Frenki odvlači Maloga svojim putem iz jednostavnog razloga – ni sam se s tog puta ne zna maknuti.

Visoka inteligencija Maloga s kojom je u stanju igrati s ocem šah bez tabli i figura, samo usmeno, tek je katalizator tog odnosa koji će se ispostaviti krajnje ubojitim kako će se to ispostaviti u okolnostima glavnog događaja priče, Frenkijevog rođendana koji ne završava samo na promilima, gramima i kilogramima.

Antonio Nuić s Malim si je zagarantirao posla za sljedećih nekoliko godina. Vješto ispričana priča koja unatoč svojoj tami ima i zaista dobrog humora, može se granati na barem nekoliko načina, kako je i sam Nuić rekao, to je sigurno, možda, našalio se, to bude i mjuzikl.

Isto tako, Mali je promovirao Franju Dijaka u trenutno našeg možda najboljeg glumca. Lik Frenkija uprizorio je tako da gledatelj zapravo nije siguran je li mu cool ili odbojan, na trenutke prelazi u sfere grotesknog arhetipskog kriminalca iz kakvog američkog stripa, na trenutke je kit iz kvarta koji zna dobro 'prodat' foru'.

I svi ostali ga dobro prate, a Rakan Rushaidat, eto, ima jedno sretno Sarajevo u kojemu se već udomaćio. U ovoj pratećoj ulozi Raksa ponovo je odličan, nakon što je van kategorije bio u Jelčićevu Sam samcat.

Četvercu treba pridodati solidnog Roberta Ugrinu ali i Živka Anočića koji je dovoljno zlokoban da na adekvatan način obilježi film. No, otkriće je svakako Vito Dijak.

Franjin sin jednostavno je posvjedočio kako je dospio u Maloga. - Tata mi je rekao da je Nuić pitao želim li biti na njegovom filmu, ja sam rekao da može, došao sam i igrao na filmu. Svojim prijateljima u školi niti nisam puno pričao o filmu tako da oni ne znaju puno, ali mi svejedno kažu 'kako cool, bio si na filmu', rekao je Vito.

Međutim, čini se da je to priča čiji kraj nećemo tako skoro vidjeti. - Pitao me Franjo trebamo li kakve probe za Vitu, da bi to možda bilo dobro. Rekao sam mu samo da može proba, ali ona kostima, Vito odmah ide pred kameru. Čekao sam upravo taj trenutak kada će to biti najbolje, rekao je Nuić, a producent Boris T. Matić dodao je kako je i Vitino fizičko odrastanje igralo ulogu u činjenici da je film snimljen za nešto više od 20 dana.

- Nisam uopće mentorirao Viti, to je radio Nuić i to očito jako dobro. Kratke i jasne upute bile su mu dovoljne, tako da sam se ja mogao u potpunosti posvetiti svojem poslu. Imao je čak manje repeticija od mene, rekao je Franjo Dijak. I tako, Vito je Dijak svoju ulogu odradio besprijekorno, a to obično znači i jednostavno, bez suvišnih riječi, grimasa ili pokreta, potrebe privlačenja previše pažnje na sebe.

Tko bi ga znao, možda osim franšize 'Frenki' vidimo i franšizu 'Mali'. Do tada, nećemo previše pogriješiti ako kažemo da Mali ima potencijal skidanja paučine sa zadnjih redova hrvatskih kina, da je to još jedan pravi film asfalta, gdje ima duha omiljenog filma ovog autora, Diplome za smrt Živorada Tomića, gdje ima i Schmidtovih Krpe i Metastaza, gdje, nažalost, ima i današnje Hrvatske.

>> Dvije Hrvatice ukrale svu pažnju na otvorenju Sarajevo Film Festivala