Špageti su, zna se, jedna od gastronomskih ikona Italije koja, uzgred rečeno, stoji kao svjetski šampion u izradi najrazličitijih vrsta tjestenine. Zacijelo se diljem planeta u svakoj lokalnoj kuhinji špageti osjećaju kod kuće, no ako treba uprijeti prstom na one najpopularnije, sigurno su to spaghetti alla bolognese ili milanese, spaghetti aglio e olio te carbonara i špageti s polpetama koje su proslavili mafijaški filmovi. Poput "Kuma" u kojem se blaguju špageti s polpetama u umaku od rajčica prije obračuna s neprijateljskom ekipom.
No ništa manje nisu popularni ni oni "alla puttanesca" s maslinama, maslinovim uljem, rajčicama, kaparama i češnjakom, špageti sa školjkama (moj osobni favorit je onaj s brbavicama i kućicama ili vongolama i dondolama), s rajčicama i bosiljkom ili pestom genovese, s piletinom i gljivama… no sve više svijetom se šire i razne azijske inačice. Posebice one s kineskim "špagetima" (chinese noodles) koji su rađeni od rižinog ili pšeničnog brašna i škroba kojima se može dodati i jaje. No, jela sa špagetima ima onoliko koliko i mašte kuhara ili pak sastojaka u hladnjaku.
S tim se apsolutno slaže i veliki glumac, filmski producent i redatelj te pisac Stanley Tucci; strastveni kuhar, gastronom i – kako bi to rekli Ameri – "foodie". Jer što je drugo negoli "foodie" pisac bestselera "Okus" (sa znakovitim podnaslovom "Moj život kroz hranu") i glumac u kultnim gastro-filmovima "Julie i Julia", "Velika noć" te autor i domaćin CNN-ova gastronomskog hit-serijala "U potrazi za Italijom".
Uostalom, špagetima je pripao i pozamašni broj stranica u "Okusu". Uz pripadajuće recepte omiljene u kuhinji obitelji Tucci. Najprije maminoj, a potom i Stanleyevoj. Obitelj siromašnih talijanskih doseljenika u američku "obećanu zemlju" nije si mogla priuštiti, a bogme nije to baš ni željela, "fensi šmensi" gastronomske zgoditke iz restorana, već se u kuhinji mame Tucci kuhalo "po domaću". Onako kako se kuha u Italiji. A tamo tjestenini pripada posebno mjesto.
POVEZANI ČLANCI:
Sjećate li se možda famoznog "jušnog nacista" iz jedne od urnebesnih epizoda "Seinfelda"? E, pa njegova tvrdoglavost i isključivost u odlukama tko smije a ne smije kupiti juhu je "rože fjori" prema strogim regulama Tuccijevih po pitanju "koja tjestenina smije biti korištena s kojim umacima?" Jer, špageti se uglavnom smiju sljubljivati samo sa šalšom od rajčica, carbonarom i umakom od vongola (kućica). Sam Stanley otvoreno kaže da bijesni zbog krivog sparivanja umaka i tjestenine dok rezanje špageta naziva, ni manje ni više, "kulinarskim zločinom". Pa kaže: "Kad svjedočim tom činu svetogrđa, u tom trenutku bez obzira na to koliko prijestupnik bio šarmantan, inteligentan, dobra ili altruistična osoba, jedan dio mene mrzit će neke od njih dovijeka." No, priznaje, neke iznimke ipak postoje kao u slučaju, u obitelji Tucci omiljenih, špageta spremljenih s lećom, lukom, češnjakom, mrkvom, celerom te – dakako – maslinovim uljem.
Stanley Tucci nije jedini "filmski foodie". Zapravo, moglo bi se reći da je hrana u filmovima (ili televizijskim serijama) prisutna koliko i ubojstva u "Midsomeru". Sjajna HBO-ova serija "Treme" koja govori o New Orleansu i njegovoj četvrti Treme poslije uragana Katrina objedinila je bogatstvo tamošnje glazbene scene i kulinarske tradicije pretvorivši ih u zamašnjak radnje. Hrana i njezina priprema gotovo da su sveprisutni u filmovima različitih žanrova nerijetko stvarajući veoma upečatljive scene. Poput, primjerice špageta koje srču Dama i Skitnica, štrudle s obilatom dozom šlaga u "Inglorious Bastards" ("Nemilosrdni gadovi") ili rijeke čokolade u tvornici Willyja Wonke.
Zašto? Pa zato što se kroz hranu, kuhanje i jedenje slikovito na filmu i u serijama može progovoriti o vremenu u kojem se događa radnja, društvenom statusu filmskih protagonista, kulturi, tradiciji i kulturalnom nasljeđu... Scenama blagovanja može se ukazati na obiteljske tradicije i veze (nezaobilazne u filmovima s božićnom tematikom), a prikazima iz kuhinja velikih restorana s Michelinovim zvjezdicama goleme tenzije, ali i cijeli spektar odnosa od zajedništva, romantičnih veza pa do dramatičnih međusobnih natjecanja chefova, zavisti, mržnje... Kuhanje i najpoznatija jela europskih chefova nadahnuli su i komediju Teda Kotcheffa iz 1978. "Tko ubija najslavnije kuhare Europe?"; film nakon kojeg pa i po cijenu vlastitog života želite kušati gusju jetru francuskog chefa ili jastoga iz poznatog venecijanskog restorana.
No vratimo se za tren našim špagetima. Apsolutno najpoznatija filmska scena sa špagetima nije iz igranog filma već – pogađate – iz "crtića": animiranog Disneyeva remek-djela iz 1955. "Dama i Skitnica". Teško da je moguće na filmsko platno prenijeti tako romantičan prizor kao što je njihova "večera" u stražnjem dvorištu restorana dok jedu špagete (a jedan od špageta koji su svatko sa svojeg kraja počeli "srkati" završi u poljupcu) dok im chef restorana svira "Bella Notte". U već spomenutom "Kumu" (1972.) Clemenza (kojeg glumi Richard Castellano) Michaelu (Alu Pacinu) objašnjava kako radi svoju čuvenu šalšu za špagete i odaje tajnu: u umak valja dodati malo šećera i vina. Baš tako!
Zapravo, gotovo da nema filma u kojem su talijanski doseljenici u Sjedinjene Američke Države, a da se u nekom trenutku ne pripremaju špageti. Najčešće baš sa šalšom od poma i polpetama. Prava oda talijanskoj tjestenini našla se u veličanstvenom kulinarskom filmu "Velika noć" (1996.) koju je supotpisao Stanley Tucci – glumeći k tome mlađeg brata (naravno, imena Secondo) suvlasnika i su-chefa talijanskog restorana u New Jerseyu. Naime glavna gastronomska zvijezda filma je pak osebujno jelo "Timpano".
Jelo čiji se precizni recept nalazi i u knjizi "Okus" je zapravo gargantuovski složenac domaćeg tijesta u koju će doći fila sastavljena od domaćeg ragua (po receptu Tuccijevih koji je – spremao sam ga i u to se sam uvjerio – sjajan!), salame, kuhane tjestenine, sira Provolone, tvrdokuhanih jaja, mesnih okruglica (polpeta), naribanog sira Pecorino, tučenih jaja, maslaca i maslinova ulja. Jelo se, naravno, dugotrajno sprema, no unatoč tome toliko je zasitno da ga je, kako kaže duhovita doskočica, lakše pripremiti negoli pojesti. Naravno, to nije omelo filmskog kušača timpana da nakon nekoliko zalogaja ekstatično kaže: "Ovo je tako jebeno dobro!"
No nisu špageti ušli samo na velike i male ekrane već i u glazbu. Prva asocijacija na glazbu i špagete bi, naravno, bila glazba iz špageti-vesterna. Točnije, sjajna ostavština velikog Ennija Morriconea poput one sabrane na albumu "Fantastic World Of Spaghetti Westerns" ili "Sergio Leone Greatest Western Music of All Times". Iako je kovanica "špageti-vestern" nastala kao (zacijelo i pomalo posprdna) odrednica za talijansku produkciju vesterna, špageti su na velika vrata ušli u pop, rock… itd. pjesmaricu popularne glazbe. I(li), ako ćete, u najšire shvaćenu pop-kulturu. Uostalom, Guns' N' Roses su cijeli jedan album s coverima nazvali "Spaghetti Incident?", Fred Bongusto je na albumu "Spaghetti a Detroit" i istoimenom hitu iz šezdesetih slavio omiljenu talijansku paštu, a argentinski kantautor Javier Malosetti 2000. objavio album "Spaghetti Boogie". Pjesama najrazličitijih žanrova u kojima se govori o špagetima je bezbroj…
POVEZANI ČLANCI:
Američki reper Fat Joe snimio je tako skladbu "Spaghetti", punkeri NOFX opjevali "Spaghetti Motel", Tom Ovans snimio "Spaghetti Blues", kanadski singer-songwriter Rafi u pjesmi "Aikendrum" govorio o čovjeku čija je kosa napravljena od špageta, talijanski hiphoperi Gemelli DiVersi poručili "Spaghetti Funk Is Dead", a američki multiinstrumentalist Ben Kweller u skladbi "Wasted & Ready" progovorio o djevojci koju je seks podsjećao na jedenje špageta. I reperi Notorious B.I.G. i Lil Wayne u pjesmama spominju špagete, američki folk-pjevač Tom Glazer u dječjoj pjesmici govori o špagetima prekrivenim sirom ("On Top of Spaghetti"), Cyndi Lauper u "Brimstone & Fire" kaže da će dragome spremiti špagete u umaku od rajčica jer to je sve što znade kuhati, a i Eminem u "Lose Yourself" spominje mamine špagete, no ne baš u zavodljivom "apetitlih" značenju… SexBomb Girls su pak snimile humpa-cumpa poskočicu "Spaghetti Song".
Zar ste sumnjali da se u filmovima neće naći još jedno talijansko jelo koje je osvojilo svijet? Naravno, riječ je o pizzi. Prisutnoj i u znanom "Jedi, moli, voli ("Eat Pray Love" iz 2010.) kada s filmskog ekrana doslovno kuljaju mirisi pizze margherite koju se u Napulju sprema zagristi Liz Gilbert (glumi je Julia Roberts) uz tvrdnju: "Moralni je imperativ pojesti je i uživati u ovoj pizzi!" Bila pizza iz kakve vrhunske pizzerije poput one u "Začaranoj" ili pak iz lanca "Pizza Cut" kao u "Povratku u budućnost 2", "Moja lažna žena", "Ta luda ljubav"... te neke usputne zalogajnice i dostave, popis filmova u kojima se javlja taj omiljeni fast-food, golem je. Ipak, možda ultimativan film o pizzi je "Mala Italija" ("Little Italy").
A ništa manji nije ni broj pjesama svih mogućih žanrova u kojima se spominje pizza. "When the moon hits your eye like a big pizza pie, that's amore", pjevao je primjerice croonerski nježno Dean Martin u "That's Amore". Nimalo neobično kad imaš talijansko podrijetlo, no o pizzi – onoj "take away" za ponijeti doma – pjevao je i Englez Ed Sheeran u skladbi "Don't" žaleći se da krati vrijeme dok mu se Ona ne javi (a čime bi drugim) – pizzom i "cugom". Jay Z i Rihanna su u "Talk To Talk" najavili da će otići čak u Pisu da bi jeli pizzu, a glumačke blizanke, maloljetne sestre Mary-Kate i Asley Olsen u najvećem hitu svoje karijere iz devedesetih uglas su zavapile "Gimme Pizza" držeći da je ona najbolja za dječji party.
Nathy Paluso je u nježnoj jazzy "after hours" skladbi "Gimme Some Pizza" također vapila za pizzom. Američki country-pop crossover kantautor Edward Thomas "Eddie" Rabbitt znan i kao autor Elvisovog hita "Kentucky Rain", u "Tullahoma Dancing Pizza Man" dao je čak i recept za svoju omiljenu "jumbo pizzu". Naravno i spomenuo važnost pravilno umiješanog tijesta, gustog umaka od rajčica, obilate doze mozzarelle, a preko nje usoljenih inčuna, zelene paprike, luka rezanog na rezance, gljiva i još malo – pazi sad – mljevene govedine! Tako pripremljenu pizzu, pjeva Rabbitt, valja s mnogo ljubavi staviti u pećnicu i uživati u božanstvenom mirisu koji se širi iz nje. U "Chic'n'Stew" o pizzi na čiju nas kupnju i konzumaciju navode reklame su pak pjevali System Of Dawn, boy-band Jonas Brothers su u "Pizza Girl" priznali da su zbog djevojke koja ju je raznosila, svakog dana jeli pizzu dok je punkerski žestoka "Pizza Party" prava himna pizzi s potpisom Nilea Riversa.
Posve je i jasno poruka teme "La pizza e il pop" s istoimenog albuma različitih izvođača, ali i američkog repera Mursa koji u "Pussy and Pizza" govori, ne baš pristojnim jezikom, o dvama najdražim "stvarima" u životu. Veliki Frank Zappa u sjajnoj "Blue Light" s albuma "Tinsel Town Rebellion" na sebi svojstven ironičan način govori o policajcima i njihovoj bizarnoj ljubavi za "junk foodom" i američkom pizzom na kojoj je – tipičnim zapizmima kazano – sir poput voska i sastojci koje nitko normalan ne stavlja na pravu pizzu. Paul Westerberg – lider nekoć sjajnih Replacementsa – u "Man Without Ties" spominje zamrznutu pizzu kao metaforu osamljenosti dok je upravo pizza (i junk food) našla mjesta i u duhovitoj reviziji "Macarene" u izvedbi Justina Fletchera, znanog britanskog zabavljača, na albumu za djecu (i dječje zabave) "Just Party"…
Pizze su se u svojim pjesmama očito dotakli i oni koji ju vole i u njoj uživaju i oni kojima je istoznačnica za "junk food" i jeftine konfekcijske (zamrznute) brzogrize namijenjene mikrovalkama. Jer pizza je doista i jedno i drugo: i nadomjestak za pravi obrok, i ukusni "comfort food", ali i vrhunska delicija. Čak i kad o njoj samo slušate ili gledate dok je s užitkom "tamane" glumci u filmu. Jer, voljeli filmove i glazbu ili "samo" uživali u punom tanjuru špageta ili jumbo-pizzi, zapamtite davnašnju pouku Arsena Dedića iz njegove duhovite skladbe "Pravilna ishrana": "I tako svi mi, htjeli ne htjeli, ljubimo manje a više bi jeli".
>> VIDEO Mladi glumac Lovro Juraga komentira aktualna događanja na estradi