Ljeto je 1946. godine. Obitelj Cousteau – Jacques, njegova supruga Simone te Philippe i Jean-Michel, njihovo dvoje djece – žive u prekrasnoj kući na obali Sredozemnog mora. Po danu rone, a po noći promatraju zvijezde. Ovo je pravi raj na Zemlji. No, Jacques nije zadovoljan. On živi za pustolovinu i vjeruje u moć napretka. Uz pomoć svog izuma akvalunga nabavlja plovilo Calypso i okuplja avanturiste slobodnog duha te je spreman oploviti svjetske oceane. Deset godina poslije, nakon povratka iz internata (u koji su ga poslali zajedno s Jean-Michelom) Philippe susreće oca koji se sasvim promijenio – sada je slavan te sanja megalomanske snove o izgradnji podvodnih gradova. Jacques još uvijek ne primjećuje, ali Philippe je već shvatio kako napredak i zagađenje stvaraju otpad pomorskom svijetu. Usprkos međusobnoj ljubavi i divljenju, nasilan sukob između ove dvojice strastvenih muškaraca je neizbježan. No, na najvećoj zajedničkoj pustolovini, tijekom koje će na Calypsu otići na Antarktiku, ponovno će se zbližiti prije nego što se dogodi strašna nesreća...
Sinopsis je to biografskog i avanturističkog filma "Odiseja" iz 2016. godine, francuskog redatelja Jérômea Sallea, u kojem se prati ključnih 30 godina u životu J. Cousteaua. Dio filma je u rujnu 2015. godine sniman na otocima Hvaru, Visu i Biševu koji u filmu "glume" južnu francusku sredozemnu obalu iz 1940-ih godina, gdje je slavni oceanograf imao svoje prve zarone. Hrvatska premijera filma u kojem glume Lambert Wilson, Audrey Tautou, Pierre Niney i drugi, održana je 2017. u Kinoteci Zlatna vrata u sklopu obilježavanja Dana neovisnih kina i trećeg rođendana Kino mreže. Poklopilo se da je te godine bila i 40. godišnjica boravka Cousteaua u Splitu.
– Te 2017. osmislio sam projekt kojim mreža nezavisnih kina u Hrvatskoj u isto vrijeme, isti dan, prikazuje film "Odiseja". Time sam, tada kao ravnatelj HAVC-a, htio omogućiti hrvatskoj javnosti da vidi film koji je sufinanciran i hrvatskim novcem, putem sustava poticaja stranim produkcijama, a kojem je prijetilo da se u Hrvatskoj nikad ne prikaže. Često se, naime, događalo, da neki vrijedni strani filmovi snimani kod nas jednostavno preskoče hrvatska kina, i naša ih publika, ako ima sreće, može vidjeti tek na TV-platformama. Stoga je čitav projekt započeo u Institutu za oceanografiju u Splitu, gdje je Cousteauov posjet u studenom 1977. i danas itekako svjež. Tu smo u suradnji s HRT-om prikazali filmske snimke koje nam čuvaju taj povijesni događaj. Središnji je događaj bila svečana premijera u splitskoj kinoteci Zlatna vrata, dok se film iste večeri paralelno prikazivao i u 54 druga kina u Hrvatskoj. Film je iznimno dobro napravljen, metafilmska upotreba filmskih žurnala te rekonstrukcija Cousteauovih ranih dokumentarnih filmova posebno veseli, a nepolirani pristup njegovoj biografiji dao je filmu iznenađujuću svježinu. Hrvatska je u filmu sjajno predstavljena, a posebna vrijednost filma svakako je maestralna glazba Alexandrea Desplata – kaže za Nedjelju Daniel Rafaelić.
On je i na premijeri naglasio da to nije romansirana hollywoodska biografija kakve smo navikli gledati, nego film koji prikazuje velikog istraživača svjetskih podmorja u puno realističnijem svjetlu.
– Prvi se dio filma odvija na lokaciji koju nazivam "izgubljenim rajem": na jednom dijelu mediteranske obale na kojem nema ni traga betona, a to više u Francuskoj ne postoji. Hrvatski otoci izgledaju poput naše južne obale 40-ih... Nisam prije znao da to postoji i to nam je omogućilo prekrasnu scenografiju koja je i dalje bila u netaknutom stanju – rekao je redatelj Salle, čiji je film "Zulu" prikazan je na svečanom zatvaranju Filmskog festivala u Cannesu 2013. godine.
U jednom je intervjuu rekao da ga je, prije nego što je došao na ideju o snimanju filma, ime Cousteau vraćalo u djetinjstvo...
– Odrastao sam na jugu Francuske, moji su roditelji imali jedrilicu i često smo jedrili ondje gdje je Cousteau u početku ronio, oko Embieza, Porquerollesa, svih tih otoka u regiji Var. Također se sjećam da su se njegovi dokumentarci prikazivali na TV-u. Od samog su početka taj čovjek i njegovo djelo bili povezani s mojim životom – prisjetio se.
Kad bi kod kuće spomenuo Cousteaua, shvatio je da njegov sin nema pojma o kome govori.
– Nije ništa znao o Cousteauu, nikad nije čuo za njegove filmove ni za Calypso, ni da je posada nosila crvene kape! Bilo mi je to nevjerojatno jer je kapetan Cousteau za moju generaciju bio gotovo poput Isusa, jedan od najslavnijih ljudi na svijetu. Nakon što sam o tome razgovarao s drugim ljudima, shvatio sam da tone u zaborav kad je riječ o ljudima mlađima od 20, pa čak i onima mlađima od 30 godina. I tako sam počeo proučavati što se o njemu piše na internetu, u knjigama. Ponovno sam pogledao dokumentarce i preplavila me strahovita nostalgija za djetinjstvom. Također sam primijetio da se osim "The Life Aquatic" Wesa Andersona nijedan film nije uhvatio u koštac s iznimnim životom ovog čovjeka. Počeo sam polako opažati detalje i ubrzo osjetio da ga obavija određeni veo tajnovitosti: vrlo se malo zapravo znalo o Jacques-Yvesu Cousteauu. U svakom je trenutku imao potpunu kontrolu nad svojim snimkama kada se snimao s posadom, ali nikad nijedan intiman detalj o sebi nije otkrio – kazao je Salle koji se sastao s Cousteauovom obitelji i rekao da neka ne očekuju hagiografiju.
- Postoje oni koji ga vole i koji su zadivljeni njime, a ima i onih koji ga katkada mrze, a često i ne znaju ništa o njemu. Neki ga zamjenjuju s bratom Pierre-Antoineom Cousteauom. Jacques-Yves dobitnik je Legije časti zbog rada u Pokretu otpora iako je u svojoj srži, kao i Giono, rat smatrao apsurdnošću koja ga gotovo i nije zanimala. Drugi su ga, poput Gérarda Mordillata, okrivljavali za ubijanje kitova i za nepoštovanje prema prirodi u ranoj fazi karijere. Međutim, to je upravo ono što je zanimljivo u vezi s Cousteauom: evolucija njegova odnosa prema prirodi. Riječ je o čovjeku koji je u pogledu čovjekova odnosa s prirodom savršeno utjelovio 20. stoljeće – smatra Salle koji je govorio i o snimanju u Južnoj Africi i na Antarktici koja je, zahvaljujući Cousteau, velika zaštićena zona.
– Sve su snimke Calypsa digitalno dodane naknadno, a nažalost ćemo tako morati postupiti i s ribama u Mediteranu jer su neke vrste u proteklih 70 godina nestale ili postale iznimno rijetke – dodao je.
U Hrvatskoj se film snimao u Hvaru, Starigradu, Jelsi, uvali Jagodna, na Paklinskim otocima, Visu i Biševu. Na filmu su bile angažirane dvije trećine hrvatskih filmskih djelatnika. Filmska je ekipa za dva tjedna snimanja potrošila oko milijun eura i ostvarila pravo na petinu povrata utrošenih sredstava. Za produkciju je bio zadužen Fidélité Films/Pan-Européenne, a produkciju u Hrvatskoj servisirala je MP Filmska produkcija.
Na premijeri se posjetitelje, među kojima je bio i Stipe Božić, podsjetilo, dakle, i na posjet Cousteaua Hrvatskoj 1977. godine. U Splitu je 13. studenog na konferenciji za novinare u knjižnici Instituta za oceanografiju i ribarstvo govorio o početku ispitivanja voda oko Kornata, u Bračkom kanalu te južno od Mljeta i oko Dubrovnika, u sklopu širih ispitivanja stupnja zagađenosti Sredozemnog mora. U istraživanje su bile uključene sve sredozemne države. Kako je tada objavljeno, u ekipi koja se na Jadranu zadržala do 18. studenog bila su i trojica hrvatskih znanstvenika – mr. Ivo Kačić i mr. Adam Benović iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split te Zoran Vučak iz Hidrografskog instituta Split. Benović je bio planktolog i ekolog koji je od 1977. do 1990. bio i ravnatelj Instituta za oceanografiju i ribarstvo, Biološkog zavoda Dubrovnik. Proučavao je i biomasu mrežnog zooplanktona Jadranskog mora, a uz ostalo, bavio se i nadziranjem onečišćenja Jadrana.
Cousteau je u Splitu rekao da moru ne prijeti biološka propast, no upozorio je na prekomjerni ribolov koji je doveo do smanjenja ribljeg fonda. Dr. sc. Stjepan Jukić, tada mladi asistent na Institutu, ispričao je jednom prilikom da Cousteau nije bio zadovoljan smještajem u hotelu Marjan, pa je premješten u hotel Park koji ga je oduševio.
– To je pravi mediteranski hotel! – rekao je.
Imao je kraljevski tretman kao velika svjetska zvijezda zahvaljujući popularnim dokumentarcima. No, navodno uopće nema nikakvog izvješća o tome što je točno istraživano i kakvi su rezultati! Istraživanje je vodio Institut Centre Scientifique de Monaco, a uz ostalo istraživao se i stupanj radijacije u moru, zagađenost teškim metalima i slično.
– Nemamo nikakvih podataka – kaže za Nedjelju dr. sc. Ante Žuljević koji se zainteresirao za priču koja je kružila po Institutu o navodno najvećim naseljima crvenih koralja na Mediteranu.
– Govorilo se da se Cousteau ronilicom uputio do Mljeta i tamo ronio. S njime je bio naš istraživač, nažalost pokojni, koji je govorio da je bio s Cousteauom i da su vidjeli nevjerojatne količine koralja koji su fascinirali Cousteaua. Zanimalo nas je gdje je to točno bilo, pa sam u Monacu u njegovu istraživačkom centru tražio zapise i nekakve podatke o tom ronjenju, no nisu ih imali. Tako nismo uspjeli potvrditi tu priču da kod Mljeta postoje nevjerojatna naselja crvenih ili nekih drugih koralja koje su ga oduševila – kaže nam dr. Žuljević.
Cousteau je navodno i prije plovio Jadranskim morem, a širila se i službeno nepotvrđena priča da ga je 1974. vojni brod ispratio s Visa, gdje je bila vojna baza, jer nije imao dozvolu za istraživanje. U Hrvatskoj je 2014. boravio i njegov unuk Philippe radi snimanja epizode serije "Xploration Awsome Planet".
