Čini nam se da se svijet današnjice bori sa sasvim novim problemima, i to ne samo zbog pandemije u kojoj se našao. Gledajući filmove, serije i čitajući najnovije romane čini se da se aktualna borba za ravnopravnost najžešće vodi u pomalo zamućenom svijetu međuspolnosti. No onda se pojavi neko djelo koje stvarnost i život vrati u perspektivu i jasno nam pokaže da kao ljudi baš ni jedan problem koji nas dijeli nismo uspjeli riješiti. Upravo takvo djelo je “Dobro susjedstvo” Therese Anne Fowler (Mozaik knjiga, urednica Ana Vuksanović, prijevod Petra Mrduljaš, 119,90 kuna), snažan roman koji pokazuje koliko smo daleko od toga da iz našeg svijeta 21.
stoljeća izbrišemo rasizam.
Priča je još snažnija jer se događa u sadašnjosti, u finom, skupom i zaštićenom susjedstvu u Sjevernoj Karolini u kojem žive bogati i oni još bogatiji, a zbog rasizma stradavaju upravo oni koji gledaju preko granice boje kože – njihova djeca. Autorica je roman raspisala iz perspektive raznih likova i upravo to mu daje na snazi. S jedne strane stoji ekološki orijentirana Afroamerikanka koja, nakon smrti supruga bijelca, sama odgaja sina jedinca, a s druge pak bijelac, uspješni biznismen koji se obogatio na brzinu. Jasno je da je do novca došao na poprilično bespoštedan način, a svoje bogatstvo pokazuje i na golemoj kućerini, u kojoj živi sa ženom, njihovom malenom kćeri i ženinom izvanbračnom kćeri prema kojoj gaji snažne pedofilske sklonosti. Mladi se susjedi, naravno, bezglavo zaljubljuju, a kada se u sve umiješa i sudska tužba od nekoliko milijuna dolara, jasno je da je tragedija neizbježna.
No ovo je mnogo više od dobrog ljubavnog ili obiteljskog romana. Ovo je pogled u slojeve američkog društva (i ne samo američkog) o kojima malo znamo, a još manje o tome želimo razmišljati. Način na koji se sve slomi na mladima jest jedna od varijanti priče po uzoru na “Romea i Juliju”, ali ono najtragičnije u romanu jest jasno iskazana spoznaja da je samo mrvica zdravog razuma mogla spriječiti tragediju.