Naravno da velika izložba dizajnerskih radova Borisa Ljubičića koja se 11. prosinca otvara u zagrebačkom Muzeju za umjetnost i obrt nije retrospektiva. Kako bi uopće autor poput njega dopustio da netko tu naniže njegove radove, objasni ih, pa eto nam Ljubičića... Ne!
Sam je izabrao
On je odlučio sam izabrati radove i napraviti izložbu puno življu od retrospektive. "Kvadrat i krug" naziv je izložbe koja bi se vremenskom logikom trebala zvati "Od kruga do kvadrata" ako formalno gledamo stvari pa se prisjetimo Ljubičićevih čuvenih olimpijskih krugova uronjenih u more, kao nenadmašnog znaka Mediteranskih igara iz 1979. godine. Prevratničke pak događaje i stvaranje nove hrvatske države koji su uslijedili Ljubičić je pratio novim grafičkim znakom, kvadratom, stvarajući vizualni identitet nove Hrvatske, postajući tako bitnim faktorom njena utemeljenja!
Doda li se tome "odgovornost za prostor i vrijeme" kao temelj njegove dizajnerske poetike koji je sam definirao, dobili smo okvir za ono što ćemo vidjeti na izložbi u MUO. Plakat je glavno oružje te odgovornosti. Nema broja plakatima koje je Ljubičić dizajnirao za razne prigode, nikad na prvu loptu, izbjegavajući izravnu poruku kojoj i ne treba dizajn da bi bila usvojena. Uvijek vođen idejom da dizajnom pokrene kompleksnije mišljenje, odnosno shvaćanje kompleksnijih slojeva stvarnosti – i likovnih i političkih – Ljubičić je svojem dizajnu priskrbio međunarodni ugled i nagrade. No nikad ga ta činjenica nije bacila u nesvijest – uvijek je on svjestan kako stvari funkcioniraju u vremenu u kojem su nastale, a kako poslije, pa je i sada uoči izložbe rekao da, na primjer, plakat ne postoji dok nije plakatiran, a njegov se sadržaj u vremenu u kojem je nastao i bio plakatiran najpotpunije doživljava.
Stvaralačka živost
Ostaje, međutim, činjenica da većina njegovih plakata ne ostari s vremenom, zahvaljujući upravo svojoj dizajnerskoj, odnosno likovnoj kompleksnosti čija aktualnost nije jednokratna. Zahvaljujemo to cjelokupnoj osobnosti Borisa Ljubičića na koju upozorava i kustosica izložbe u MUO Koraljka Vlajo. Ukazujući na neprestanu stvaralačku i društvenu živost jednog od najznačajnijih hrvatskih dizajnera, na njegovu nekompromisnost koja nerijetko, ali s pravom, izaziva nelagodu, kustosica Vlajo izvlači najviše iz opusa dizajnera koji i sam za sebe kaže da je "za umjetničke institucije nedovoljno "haute couture", za industriju je previše nepredvidiv, a za žirije dizajnerskih natječaja previše stresan". Naravno, na korist konzumenta tog osebujnog dizajna a sada i gledatelja za kojeg Ljubičićeva izložba ostaje otvorena do početka veljače 2015.
>> Od mljekarice Marice do odgovornog Ljubičića i rock 'n' rolla