"Kojeg si prvog Princa od Perzije igrao", moglo bi biti standardizirano pitanje za provjeru gamerske starosti – dugovječna franšiza pokrenuta je još 1989. godine, kada su je sretnici igrali na drugoj generaciji Appleovih kompjutera, a kada su vlasnici PC-ja 1993. dočekali "Prince of Persia 2: The Shadow and the Flame", pokretali su ga u MS-DOS-u. Taj drugi nastavak 1996. pojavio se i na prvim generacijama Nintenda doprinijevši ogromnoj popularnosti igre u cijelome svijetu.
U oba nastavka premisa je bila jednostavna: inspirirana arapskom knjigom "Tisuću i jedna noć" te modernim klasicima zapadne pop-kulture poput filmova o Indiani Jonesu, od nas je tražila u vremenski ograničenom roku spasimo voljenu princezu, a s njom i Perzijsko Carstvo kakvo poznajemo. Kako bismo to ostvarili, morali smo jurcati hodnicima i ubijati sve koji nam stanu na put, napredujući sve težim razinama igre dok ne oslobodimo voljenu djevu.
Zvuči banalno, ali u to vrijeme "Prince of Persia" bio je vrhunska zabava uz koju smo provodili sate i dane. Serijal je skoro sahranio treći nastavak, bugoviti "Prince of Persia 3D" koji se na PC-jima pojavio 1999. godine, da bi ga iz pepela podigla suradnja razočaranih vlasnika autorskih prava i Ubisofta, koji je 2003. objavio uspješni "Prince of Persia: The Sands of Time".
U međuvremenu je igra dobila još nekoliko manje ili više uspješnih nastavaka, a kao poklon za početak godine, u redakciju nam je stigao primjerak "Prince of Persia: The Lost Crown" koji službeno izlazi u četvrtak 18. siječnja.
Široko dostupan na Nintendu Switch, PlayStationu 4 i 5, Windowsima, Xboxu One i Series X/S, novi "Prince of Persia" prva je igra smještena u taj svijet u zadnjih 14 godina, a mi smo je testirali na novom PS Portalu koji se pokazao baš kao prava mjera za retro platformer u osvježenom narativnom i grafičkom ruhu.
"Prince of Persia: The Lost Crown" u priču uvodi novog heroja po imenu Sargon, mladog člana perzijskog ratničkog klana Besmrtnika. Imajući na umu da je 2023. godina, kao i političku korektnost koja je Ubisoftu izrazito važna, u njegovoj skupini jednaku moć imaju gorostasni ratnici i snažne žene od kojih su neke i ključne pokretačice radnje, a kao finalnu misiju Sargon mora otputovati u ukleti grad Mount Qaf kako bi spasio – otetog princa.
Razvijena u takozvanom 2,5D formatu, nova igra ima elemente nelinearnog Metroidvania žanra, zadržavajući ujedno i duh klasičnog platformera u kojem su opcije kretanja i razvoja lika ograničene, što nam omogućava da se bez mnogo kalkuliranja prepustimo borbenoj avanturi ispresijecanoj dijaloškim narativnim elementima i jednostavnim zagonetkama.
U tom kontekstu najveći adut igre "Prince of Persia: The Lost Crown" upravo je njezina jednostavnost – Ubisoft novim nastavkom ne izmišlja toplu vodu, nego nam isporučuje jako dobro izvedeno i dobro poznato jurcanje, vitlanje sabljama i povremeni izboj posebnih moći. Pohvaliti treba odličan level dizajn, kao i vrlo dobru gradaciju borbenih izazova zbog kojih smo više puta umirali i vraćali se na početak nivoa. I sama priča napredovala je i postala detaljnija, s neočekivanim obratima, izdajama i dvojbama naoko nepokolebljivog glavnog junaka koje lako možete preskočiti ako se želite vratiti akciji.
Igrajući je više nego što sam očekivala, primijetila sam da je Ubisoft po drugi put uspio uskrsnuti posrnulu franšizu iz djetinjstva – sada u svijetu visoko saturiranom dobro upeglanim metroidvania igrama koje su posebno popularne na Nintendu Switch, na kojem će se i "Prince of Persia: The Lost Crown" jako lijepo igrati. Bilo bi fora u budućnosti ga vidjeti i na pametnim telefonima, ali do tada – dostupan je na više nego dovoljno platformi!