Radoslav Tomić rodio se 1957. godine u Splitu. Diplomirao je povijest umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1982., magistrirao 1988. godine s temom Poljica ‒ prostor i spomenici, a doktorirao 1994. s temom Barokno kiparstvo u mramoru na području Dalmacije.
Akademik Tomić usavršavao se u Italiji, Njemačkoj i Austriji. Radio je kao kustos u Muzeju grada Splita od 1983. do 1986., od 1986. do 1998. radio je u tadašnjem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture kao konzervator savjetnik. U Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu bio je zaposlen od 1998. godine. Predavao je Umjetnost baroka na Odjelu za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru, gdje je izabran u zvanje redovitog profesora u trajnom zvanju. Predavao je i na sveučilištima u Zagrebu i Splitu. Od 2023. bio je voditelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu.
Bio je autor ili koautor brojnih knjiga, među kojima se izdvajaju: Barokni oltar i skulptura u Dalmaciji, Trogirska slikarska baština, Splitska slikarska baština, Slikar Giovanni Battista Augusti Pitteri u Dalmaciji, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Slikarstvo te mnogih izložbi, među ostalim i izložbi 1000 godina hrvatske skulpture.
Sudjelovao u uređenju Zbirke crkvene umjetnosti župne crkve u Omišu, Sutivanu na Braču, Splitu i Muzeja crkvene umjetnosti u Kotoru.
Izraze sućuti u povodu smrti akademika Radoslava Tomića uputila je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek.
Znanstveno djelovanje Radoslava Tomića obilježilo je gotovo pola stoljeća znanstvenog područja povijesti umjetnosti, podsjetila je ministrica i dodala kako je Tomić, Splićanin rodom, obiteljski vezan za Poljica i Omiš, hrvatsku umjetničku baštinu od Kotora do Kvarnera vrednovao kao konzervator, kustos, znanstveni istraživač, autor brojnih publikacija i znanstvenih radova.
Prostor Mediterana, naglasila je, bio je njegova identitetska odrednica prema kojoj je usmjerio svoj znanstveni interes, bio je njegovo ishodište i njegov put.
Ocijenila je kako je svojom golemom energijom i strašću obrađivao najvažnija djela umjetničke baštine, jednako kao i dragocjene privatne zbirke koje je otkrivao javnosti, a umjetničko djelo uvijek postavljao u središte svog istraživanja.
Njegovo djelovanje, često pionirskog karaktera i s različitih pozicija, znatno je doprinijelo vrednovanju povijesti umjetnosti kao discipline, napomenula je i dodala kako je sudjelovao u izradbi konzervatorskih smjernica u okviru urbanističkih planova te uređivao muzejske zbirke, radio na katalogu-inventaru slikarskih zbirki i uređenju zbirki u samostanima i crkvama kao što su na Poljudu i Visovcu.
Također je, ističe ministrica, registrirao crkve i kuće spomeničkoga karaktera, identificirao i atribuirao brojna slikarska i kiparska djela nastala od 15. do 19. stoljeća, razdoblja kojim se primarno bavio. Prenoseći svoje znanje, naglasila je, naraštajima studenata Sveučilišta u Zadru, u nastavničko znanje unio uz golemu erudiciju, emociju i strast prema hrvatskoj baštini.
Radoslav Tomić zadužio je hrvatsku kulturu i obogatio naše spoznaje o umjetničkoj i društvenoj povijesti Dalmacije, Istre, Primorja i Boke Kotorske i razvio svijest o vrijednosti hrvatske umjetničke baštine nastale kroz stoljeća dodira s najznačajnijim umjetničkim pravcima, za što ćemo mu ostati trajno zahvalni, istaknula je ministrica.