Lazar Ristovski jedno je od najprepoznatljivijih glumačkih lica u zemljama koje su činile nekadašnju državu. Jedan je od najboljih glumaca s bivšeg jugoslavenskog područja, njegova ostvarenja u nizu filmova i serija u kojima je nastupio pamte se i prepričavaju. Dugogodišnja iznimno plodna karijera uključuje čak i jedan film o Jamesu Bondu - "Casino Royale", no naravno da ga ponajprije pamtimo po ulogama u filmovima "Do koske", "Underground"...
Profesionalac do srži poželjan je svakom redatelju, svuda će lako pronaći sugovornika i suradnika, pa je tako i u Hrvatskoj. S našim poznatim producentom Ivanom Maločom surađuje već godinama, a ta je suradnja iznjedrila i dobre filmove Vinka Brešana "Svećenikova djeca" i "Koja je ovo država". U oba je Ristovski i producent i glumac. Kao glumac, Ristovski je u "Svećenikovoj djeci" katolički biskup, a u filmu "Koja je ovo država" otac nestalog hrvatskog branitelja.
Istodobno s početkom prikazivanja u Hrvatskoj filma "Koja je ovo država", u Srbiji se počeo prikazivati i njegov film "Kralj Petar Prvi". Sve su to povodi za razgovor, ali najviše nas je zanimala uloga u filmu "Koja je ovo država" Vinka Brešana koji će zacijelo izazvati dosta emocija i komentara i s jedne i s druge strane granice.
Suradnja Zillion filma i Interfilma uspješna je i sada već i dugotrajna. Ovo je drugi put i da ste u toj suradnji i glumac i producent. Kako je došlo do tako uspješne suradnje te kako to da ste se još jednom prihvatili i produkcije i glume?
Ivan Maloča, vlasnik producentske kuće Interfilm, i ja upoznali smo se u birtiji uz vino, a budući da poslovica kaže "u vinu je istina", i nismo imali drugog izbora. Takva prijateljstva u pijanstvu, ako odmah ne završe tučnjavom, mogu dugo potrajati. Uslijedilo je nekoliko projekata koje smo napravili uz obostrano povjerenje, manje uz interes, i možda zato naša suradnja traje tako dugo i kvalitetno. Ono što nam olakšava suradnju takozvane su manjinske koprodukcije u kojima se uzajamno pomažemo. Ivan i ja smo imali i sreće i uspjeha da napravimo nekoliko izuzetnih filmova i to je ono što nas drži da i dalje surađujemo. Što se tiče moje dvostruke uloge u nekim projektima, to mi je, mogao bih reći, postao specijalitet. U meni još ima adrenalina i stvaralačke snage za trojicu pa je, eto, koristim u miroljubive svrhe.
Mnogima će biti neobično vidjeti vas u ulozi oca nestalog hrvatskog vojnika, no doista ste ulogu, kao i obično, sjajno odradili. Jesu li bile potrebne neke posebne pripreme za tu ulogu? Pogotovo zato što mi se čini da ste svoj lik postavili na univerzalan način u kojem se nacionalna pripadnost gubi ispred roditeljske boli.
Trudio sam se da napravim oca, a ne čovjeka koji je obilježen bilo kojom političkom bojom. To što je Karlo kojega tumačim Hrvat samo je zato što su pisac Mate Matišić i redatelj Vinko Brešan Hrvati. Da je kojim slučajem neki srpski scenarist napisao tu priču, sve bi bilo isto, samo što ja onda ne bih igrao hrvatskog, nego srpskog oca. Što želim reći, a vi to već znate, ali da ponovimo za čitatelje i one koji još nisu gledali film - mnogi su očevi s ovih prostora tragali za jamama u kojima su bili pokopani njihovi sinovi. Ne samo u ovom prljavom posljednjem ratu. Nažalost, nije teško glumiti takvog oca jer su naša iskustva svježa. A hrvatski sam malo vježbao. Ne ide mi loše. Možda me još netko uzme da glumim na hrvatskom. (smijeh)
Galerija: Ivo Gregurević
Film jednoznačno upire prstom u političara kao glavnog krivca za perpetuum mobile država nastalih raspadom Jugoslavije u kojima se vodio rat. I uz to je priča zahvatila još dvije u Hrvatskoj najeksponiranije skupine, ratne veterane i umirovljenike. Kako ste vi doživjeli film, što ste prvo o njemu pomislili kad ste pročitali scenarij?
Mislio sam da će u Hrvatskoj taj film izazvati mnogo više burnih reakcija, što će se možda i dogoditi sad kad se počeo prikazivati u kinima. Ali, možda je već svima dosta i reakcija. Možda je narod oguglao na sve, pa i na vlastite tragedije. Taj Vinkov film je duboko antidržavni. On je duboko i antiratni. On je u svakom segmentu, kao što je i Vinko takav autor, anti, anti, anti. Antiprotivan. Zato su Vinkovi filmovi tako provokativni i intrigantni u isto vrijeme.
Zašto bi trebalo gledati film "Koja je ovo država"?
Zato što se volimo smijati svojim zabludama i glupostima. Zato što naša tolerancija nema granica. Zato što mislimo da se to ne događa nama, već samo našim susjedima. A događa se upravo nama.
Bi li film bio drukčiji da je sniman u Srbiji, s tematikom srbijanskog društva?
Pa on se odnosi na sve narode Balkana ili barem bivše Jugoslavije. Mogao je biti snimljen i u Srbiji. Vidjeli ste da se u scenama filma nosi kovčeg i Tuđmana i Miloševića. Njihove su sudbine iste. Metaforički gledano ili doslovno tumačeći te scene, svejedno, kako god hoćete, može se tumačiti da oni nikada neće imati mira. Ni na onom svijetu, zato što su krivci za velike žrtve koje su se dogodile u tom prljavom ratu. Izetbegović im je u tom pothvatu bio najbolji suradnik.
Je li već bilo reakcija na film u Srbiji, vjerujem da su ga mnogi već vidjeli? Znam da se prenosila "vijest" o iskopavanju Miloševićeva sanduka, no nisam vidio da je to izazvalo neku posebnu pozornost. Kakva su vaša očekivanja kad film bude prikazan u Srbiji?
U Srbiji ta ostrašćenost nije tako jaka kad su u pitanju te teme. Ali istini za volju, rijetki su i naši autori koji se prihvaćaju tih tema.
Vinko Brešan najtiražniji je hrvatski redatelj, od svakog njegova filma očekuju se rekordi. Slobodan bih bio ustvrditi to i za film "Koja je ovo država", no u posljednje vrijeme hrvatski film okružuje negativna atmosfera u javnosti, koliko mogu iščitati iz medija u Srbiji i tamošnjih sugovornika, nije ni tamo puno drukčije. Jesam li u pravu? Ako jesam, zašto je film poprimio takvu konotaciju u javnosti?
Ne znam za takve reakcije i mišljenja. Ja ih još nisam čuo. Ono što ja pričam o filmu je da je film jako zabavan, kao što i jest. On je u biti urnebesna tragedija. Posudio sam taj naslov iz predstave Dušana Kovačevića u kojoj sam davno igrao. Ovo je uistinu komedija koja proizlazi iz tragedije naših slijepih vjerovanja vođama. Tako nam i treba kad smo glupi.
Galerija: Ivo Gregurević na filmu 'Dopunska nastava'
Gledao sam nekoliko zadnjih filmskih ostvarenja koja dolaze iz Srbije. Ono koje mi se najviše dopalo, koliko znam, još se ne prikazuje. Riječ je o "Teretu" s našim Leonom Lučevom. Očito je da postoji neko zaziranje od kontroverznih i katarzičnih tema ne samo u Srbiji nego i u Hrvatskoj. Može li ipak film s velikim imenima poput vašeg ili Mikija Manojlovića razbiti te tabue ili je to samo nada?
Ja taj film nisam gledao, ali znam o čemu se radi. Tabui se mogu razbijati istinom i vrhunskim umjetničkim djelom. Ako mogu i tako. Nisam siguran. Tabui su kod nas vezani uz strah od odmazde i tada oni više nisu tabui. Tada su nešto mnogo gore.
U Hrvatskoj je financiranje filmova znatno otežano zbog smanjenog utjecaja HAVC-a. Vaš posljednji film "Kralj Petar Prvi" imao je, kako čitam, proračun od dva milijuna eura, ali i podršku predsjednika Vučića, koju su neki doživjeli ovako ili onako. Je li danas uopće moguće snimiti visokobudžetni film bez potpore države? Postoje li u Srbiji sponzori zainteresirani za financiranje filmova? U Hrvatskoj ih je malo.
Puno je toga ispolitizirano s našim filmom, ili bolje rečeno projektom, jer mi smo radili i seriju od deset epizoda. RTS je dao novac za seriju, a ja sam dobio dio novca na natječaju našeg FCS-a. Koristeći taj fond napravili smo i bolji film, ali je i RTS dobio kvalitetniju seriju. To što su neki htjeli to politizirati i od toga napraviti aferu, dio je političkog miljea koji neki koriste da bi zaradili jeftine političke poene. Na kraju je pobijedio samo naš film. Moj sin Petar napravio je film koji će biti važan dio srpske kinematografije, a u tom žanru vjerojatno najbolji film koji je ikada snimljen u Srbiji. Mi smo pobijedili svaku politiku.
Je li "Kralj Petar Prvi" doista vaša posljednja uloga? Ako jest, zašto se povlačite i hoćete li nastaviti s filmom u nekoj drugoj ulozi?
Kralj Petar je vjerojatno moja najbolja uloga. On se uzdigao iznad uloge koju je kralj imao u Velikom ratu. Mi smo ga uzdigli na pijedestal čovjeka. A biti čovjek je mnogo teže nego biti kralj.
Vratimo se malo u prošlost. I kod hrvatske publike film "Do koske" je jedan od omiljenijih srbijanskih filmova. Ipak, kad gledam "Južni vetar", koji je jako gledan u Srbiji, kao da vidim isti motiv i temu, mafija i njezina neizbježnost. Zbog čega je mafija tako omiljena tema srpskih filmaša i ima li doista takav utjecaj na srbijansko društvo kako se može zaključiti po tim filmovima?
Nisam gledao ni "Južni vetar", ali znam o čemu film govori. I to je izgleda dobar film, kao što je bio i "Do koske" u kojem sam igrao glavnu ulogu. Izgleda da je ovo vrijeme u kojem su mladima idoli kriminalci. To je činjenica. Oni voze dobre automobile, s njima su uvek lijepe žene. Ne rade ništa, osim što tu i tamo nekog ubiju. Priznat ćete da je to slika koju mlad čovjek vidi i lako upija. Onda producenti jure za gledanošću i novcem snimajući takve filmove. Nije na producentima da ispravljaju krivu Drinu i manjkavosti u društvu i kulturi. To mora raditi država. A kako da to radi država kada i nju često vode kriminalci?
Nedavno ste dali vrlo pozitivnu izjavu o hrvatskoj predsjednici. U ovom trenutku odnosi Srbije i Hrvatske nisu na najvišoj razini i doista se čini da ovise o samo nekoliko političara. Podržali ste javno Aleksandra Vučića, mislite li da sadašnje garniture zaista mogu donijeti pomak? Je li on uopće moguć?
Iskreno, mislim da su vaša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i naš predsjednik Aleksandar Vučić osobe koje mogu promijeniti nabolje odnose između naših država. Mislim tako jer za to imaju puno razloga. Neće još dugo trajati potreba da se dodvoravaju ni braniteljima ni mrziteljima. Vrlo brzo će ih prava potreba za zajedničkim životom natjerati da upute našim narodima poruku o mogućem zajedničkom životu. Oni su pametni i hrabri predsjednici. S time što mi se vaša predsjednica mnogo više sviđa jer je lijepa žena! (smijeh)
>> Pogledajte najveće uloge Ive Gregurevića
Za Vučića čisto sumljam da je dobronamjeran